Želim kupiti sportski klub - regionalni vodič

Potencijalni investitor koji razmatra ulaganje ili kupovinu sportskog kluba u našoj regiji, nema baš nikakvog razloga da razmatra Bosnu i Hercegovinu, smatra jedan bivši nogometni reprezentativac ove zemlje koji je već 20 godina uspješan poslovni čovjek. Nedostatak legislative, loša poreska politika, nedostatak kadrova i infrastrukture, samo su neki od razloga. 

Istina, u BiH postoji klub koji ima ozbiljnog investitora, ali taj isti investitor ne može sebi isplatiti dobit, što opet dovodi u pitanje i smisao investiranja. Fudbalski klub Sarajevo dobio je privatnog investitora 2013. godine, kada je malezijski biznismen Vincent Tan, poznat i kao vlasnik Cardiff Cityja, odlučio investirati u klub. Ova prekretnica omogućila je Sarajevu značajnu finansijsku podršku, modernizaciju i profesionalizaciju kluba. Vincent Tan je kupio većinski udio i kroz godine ulagao u razvoj infrastrukture, omladinskog pogona, te pojačanja za tim.

Kako po zakonu sportski klubovi u BiH mogu biti isključivo udružena građana, Tan je kupio većinska prava odlučivanja u skupštini kluba, što je pomalo frankenštajnsko rješenje, ali nije raritet u regiji.

Hrvatska ima š.d.d.

Hrvatska je još prije 18 godina novim Zakonom o sportu omogućila da klubovi osim udruženja građana mogu biti i š.d.d. - športska dionička društva. Priliku su iskoristili Osijek i Rijeka, koji su uz pomoć stranih investitora smanjili razliku u odnosu na veliki dvojac Dinamo i Hajduk. 

NK Osijek je u većinskom vlasništvu Lorinca Meszarosa i Ivana Meštrovića, koji su preuzeli klub 2016. godine. Mészáros je mađarski poduzetnik i bivši gradonačelnik malog mjesta Felcsút. Smatra se jednim od najbogatijih ljudi u Mađarskoj i bliskim saradnikom i prijateljem premijera Viktora Orbána. Mađarska investicija u Slavoniji producirala je i novi stadion - Opus Arenu - vrijedan 65 miliona eura. Gradnja stadiona, trenutno najmodernijeg i najljepšeg u regiji, finansirana je skoro isključivo mađarskim novcem.

HNK Rijeku 2012. godine preuzeo je talijanski poduzetnik Gabriele Volpi putem svoje tvrtke Social Sport Foundation. To je rezultiralo finansijskom stabilnošću i sportskim uspjesima, posebno najvećim klupskim uspjehom - naslovom prvaka iz 2016/17. 

Srbija još nema potpun zakonski okvir

Situacija u Srbiji je sličnija onoj u BiH. U Srbiji je većina sportskih klubova registrirana kao udruženje građana, što znači da formalno nisu u privatnom vlasništvu. Međutim, neki klubovi djeluju pod privatnim upravljanjem ili imaju privatne investitore. Primjeri takvih klubova su FK Čukarički i FK Voždovac. 

Unatoč ovim primjerima, proces privatizacije sportskih klubova u Srbiji nije sistemski proveden. Iako je 2016. donesen Zakon o sportu, on nije detaljno regulirao pitanje privatizacije, već je predviđeno da će se imovina i kapital u društvenoj ili javnoj svojini urediti posebnim zakonom, koji još nije donesen.

Slovenija u sportu ima d.o.o.

U Sloveniji je većina sportskih klubova organizirana kao udruženje građana ili društvo s ograničenom odgovornošću, što omogućava određeni nivo privatnog vlasništva ili upravljanja.

NK Maribor je jedan od najuspješnijih nogometnih klubova u Sloveniji, iako je formalno registriran kao društvo, ima elemente privatnog upravljanja. KK Cedevita Olimpija je nastao spajanjem ljubljanske Olimpije i zagrebačke Cedevite, klub ima snažnu privatnu podršku, posebno s obzirom na vlasničku strukturu Cedevite prije spajanja. RK Celje Pivovarna Laško je rukometni klub s dugogodišnjom tradicijom i sponzorstvom Pivovarne Laško, što mu osigurava stabilno finansiranje i elemente privatnog upravljanja.

Makedonija: Svi prvoligaši moraju biti d.d.

Makedonci su to uredili jednostavno. Prema Zakonu o sportu svaki klub koji je dio najvišeg ranga natjecanja u svim sportovima mora biti dioničko društvo, dok se svi ostali mogu registrirati i kao trgovačka društva. Prema tome, za bilo koju vrstu ulaganja u neki od tih sportskih klubova uvjete propisuje Zakon o dioničkim društvima, kao što je slučaj i sa svim drugim dioničkim društvima.

Postoje i neki izuzeci, kao na primjer u odbojci, uglavnom zbog manjeg interesa za ulaganje u te klubove. Iz tog razloga nije obavezno da klubovi budu dionička društva, kako se ne bi izložili dodatnim većim troškovima. Inače, za osnivanje novog kluba potrebno je prvo dobiti dozvolu za obavljanje sportske djelatnosti od Ministarstva za sport.

Ovaj naš zamišljeni investitor s početka priče vjerovatno bi kao najbolje mjesto za investiranje u našoj regiji odabrao Hrvatsku. Postoji zakonska regulativa, već ustaljena praksa, a i zemlja ima značajno mjesto na sportskoj mapi na klupskom nivou. 

Na drugom mjestu našeg svojevrsnog "Indexa lakoće poslovanja u sportu" bila bi sigurno Slovenija, s malim zaostatkom za prvim. Obje zemlje su dio Evropske unije, što samo po sebi kod investiranja ima svoju težinu. Makedonsko zakonsko rješenje djeluje jednostavno i tu je plus sigurno. Srbija i BiH nažalost zaostaju legislativom.

Uz pomoć Mirjane Joveske.