Italija je dobila ono što joj u ovom trenutku najviše treba, priču koja makar na trenutak liči na izlaz. Nakon još jednog kvalifikacijskog kraha i sve realnije prijetnje da će propustiti treći uzastopni Mundijal, pojavila se ideja da bi put do turnira mogao doći mimo terena.
Nije došla iz FIFA-e, niti iz Rima. Došla je iz Washingtona, od ljudi koji okružuju Donalda Trumpa. Paolo Zampolli, Trumpov izaslanik, predložio je da se Iran zamijeni Italijom na Svjetskom prvenstvu 2026. Argument je bio jednostavan i politički zgodan, Italija je četverostruki svjetski prvak i kao takva "pripada" najvećoj sceni.
U svakom drugom kontekstu to bi zvučalo kao nostalgična opaska. U ovom, pretvorilo se u viralnu temu.
Čitaj više
Je li Mundijal postao pljačka? Cijene karata, prevoza i hotela izmiču kontroli
Svjetsko prvenstvo godinama je bilo najmasovniji sportski događaj na planeti. Turnir koji pripada svima, a ne samo onima koji mogu bez razmišljanja izdvojiti hiljade dolara za nekoliko dana fudbala.
21.04.2026
Kako država i kompanije mogu iskoristiti plasman na Svjetsko prvenstvo
Dok se na terenu igra za rezultat, izvan njega se paralelno odvija mnogo šira ekonomska utakmica.
13.04.2026
Vlasnička svađa pojačava dojam katastrofalne sezone u velikom londonskom klubu
Vlasnici su pretvorili klub u evropskog velikana, uz stadion vrijedan jednu milijardu funti (1,3 milijarde dolara).
31.03.2026
Fudbal u ratu: Rusiju vraćaju, Ukrajina i dalje igra uz atomska skloništa
Dok svijet ponovo razmatra sportski povratak Rusije, stanje u ukrajinskom fudbalu i dalje djeluje kao podsjetnik na to koliko je rat promijenio samu definiciju profesionalnog sporta.
31.03.2026
Šta ako rat potraje? Evropski fudbal prvi put testira ovisnost o novcu iz Zaljeva
Rat na Bliskom istoku više nije samo sigurnosna i energetska priča. Za evropski fudbal on postaje stres-test poslovnog modela koji se godinama oslanjao na kapital, sponzorstva i politički utjecaj iz Zaljeva. Kratkoročno, taj udar ne izgleda kao finansijski slom.
25.03.2026
Ali tu priča praktično i završava. Najnoviji razvoj događaja ide direktno protiv takvog scenarija. Washington je jasno poručio da ne blokira nastup Irana. Američki državni sekretar Marco Rubio rekao je da SAD ne prigovara njegovom učešću, dok je Donald Trump naglasio da ne želi kažnjavati sportiste. Postoje sigurnosne restrikcije za pojedince povezane s Iranskom revolucionarnom gardom, ali ne i za samu reprezentaciju. Drugim riječima, politički signal za izbacivanje, ne postoji.
Šta kaže FIFA
FIFA šalje istu poruku, samo diplomatski. Iran je kvalificiran i tretira se kao učesnik turnira. Organizator ne djeluje kao institucija koja traži zamjenu, nego kao ona koja pokušava održati već definiran sastav učesnika. Za Italiju je to ključni problem. Ideja zvuči primamljivo jer dolazi u trenutku kada sportski put ponovo nije uspio. Ali nema uporište ni u pravilima ni u praksi.
Čak ni u samoj Italiji ideja nije ozbiljno prihvaćena. Reakcije su bile hladne, uz poruku da se Mundijal ne dobija političkom odlukom nego kroz kvalifikacije. To je ujedno i najprecizniji opis ove situacije. Jer, ako bi se otvorilo jedno mjesto, teško da bi ono pripalo Italiji. Proceduralno i politički, pritisak bi išao na to da zamjena ponovo dođe iz Azije, a ne iz Evrope. Time cijela konstrukcija dodatno gubi smisao.
Ono što ovoj priči daje težinu nije njena vjerovatnoća da će se ostvariti, nego kontekst u kojem se pojavila.
Gdje je epilog
Italija je i dalje jedan od najvećih fudbalskih brendova na svijetu. Za FIFA-u, emitere i sponzore, njeno prisustvo na turniru ima jasnu komercijalnu vrijednost. U tom smislu, ideja da takav tim "treba" biti na Mundijalu nije nova.
Ali Svjetsko prvenstvo ne funkcionira po toj logici. Ne može svaki put kada politika uđe u sport otvoriti prostor za veće i atraktivnije tržište. Zato je ova epizoda za Italiju više kratki nalet nade nego realna opcija.
Nakon još jednog poraza, pojavila se priča koja nudi elegantan izlaz iz sportskog neuspjeha. Samo što Iran, barem zasad, nigdje ne ide.
.webp){kind=icon}
