'Mehanički Turčin', takođe poznat kao automatizovani igrač šaha ili 'Turčin' bila je senzacionalna mašina za igranje šaha konstruisana 1770. godine da ubjedljivo odigra partiju šaha protiv ljudskog protivnika. Konstruisao ju je 1770. godine Wolfgang von Kempelen kako bi impresionirao austrijsku caricu Mariju Tereziju.
Mašina je zapravo bila mehanička iluzija koja je omogućavala skrivenom 'šahovskom majstoru' da njom upravlja. S integrisanim vještim operaterom, 'Turčin' je igrao i pobjeđivao mnoge izazivače, uključujući Napoleona Bonapartu i Benjamina Franklina.
Počinjući ovim primjerom, u novoj knjizi "Filterworld: How Algorithms Flattened Culture" njujorški pisac Kyle Chayka istražuje kako digitalni alati, na prvom mjestu algoritmi, oblikuju našu stvarnost, želje, potrošačke navike i ukus. Poznato je da u velikoj mjeri dobijamo sadržaje kao što su moda, muzika i zabava preko društvenih mreža i streaming servisa, a algoritmi su ti koji određuju koji sadržaj vidimo kao relevantan. Neko bi se zapitao u čemu je problem ako dobijemo servirane informacije, a pritom i cijelo iskustvo kupovine može biti zabavnije, kako je Bloomberg Adrija istraživala ranije?
Depositphotos
Problem prema autorovom mišljenju nastaje kada sadržaj koji je lako prihvatljiv ostaje na vrhu, dok sve ostalo 'potone'. Drugim riječima, iako različite industrije koriste različite algoritme, svima je zajedničko to da usmjere pažnju potrošača na ono što se nameće da se vidi više puta, a ne nužno na ono što odgovara njihovom ukusu.
To nadalje, kako smo izvještavali, utiče na poželjnost i primjenu mikrotrendova koji se smjenjuju na nekoliko mjeseci, dodatno usmjeravajući potrošački impuls agresivnim isticanjem. Mikrotrendovi pak generišu profit. Mnoge modne kompanije koriste pristup "testiraj i nauči" zasnovan na podacima, gdje proizvode male serije robe i potom koriste algoritme da brzo obrade podatke o najpoželjnijim i najprodavanijim proizvodima kako bi ih naručili ponovo.
Te ponovne narudžbe i zadaci poput distribucije artikala u određene prodavnice mogu biti automatizovani, što pomaže brendovima da brže reaguju po pitanju proizvodnje kod njihovih lanaca snabdijevanja.
Depositphotos
Inditex je preteča ovog modela. Ogromni igrač u svijetu brze mode godišnje proizvodi više od 840 miliona odjevnih predmeta, od kojih većinu prodaje pod brendom Zara.
"Svaki komad odjeće označen je RFID mikročipom prije nego što napusti centralno skladište, što omogućava praćenje tog artikla sve dok ne bude prodat kupcu. Podaci o prodaji svakog artikla, nivo zaliha u prodavnicama i brzina kojom se određeni artikal pomjera s police šalju se u realnom vremenu u centralni centar za obradu podataka Inditexa. Ovaj centar je otvoren 24 sata dnevno i prikuplja informacije iz svih maloprodajnih objekata Inditexa u više od 80 zemalja", objasnili su još 2017. u opsežnoj studiji o ovom biznis modelu studenti s Harvarda.
Njujorški pisac Kyle Chayka smatra da ovakav pristup, vođen algoritmima, dovodi do uticaja na ukus rezultirajući estetikom homogenosti i unificiranosti: "Moda je, da uzmemo jedan primjer, često najjača kao umjetnička forma upravo kada ne prati pravila i ne teži prosjeku", kaže u svojoj knjizi. Brojke pak, pokazuju drugačije.
Depositphotos
Kada prostor postane proizvod ili zašto svi kafići izgledaju isto?
Oblasti Chaykine uže ekspertize su arhitektura i dizajn. On se u novoj knjizi vraća fenomenu "AirSpace", koji je opisao za tehnološki portal The Verge još 2016. godine. Pojam 'AirSpace' opisuje globalno dominantnu estetiku prostora dizajniranih da izgledaju sterilno i uniformisano.
To je svijet kafića, barova, startup kancelarija i zajedničkih radnih prostora koji globalno dijele iste karakteristike: minimalistički namještaj, obilje dnevne svjetlosti, kraft pivo i tost s avokadom, reciklirano drvo, industrijska rasvjeta, kafa za ponijeti, brz internet. Homogenost ovih prostora znači da je prelazak između njih lagan i neprimjetan, "vrijednost koju Silicijumska dolina visoko cijeni", naglašava Chayka.
Depositphotos
On navodi, između ostalih, Airbnb kao primjer homogene estetike, odnosno proizvoda koji su korisnici pojačano tražili tih godina. Navodeći djelo iz 1992. godine "Non-Places", francuskog antropologa Marka Augéa, koji je napisao da se pojavom takvih prostora bez identiteta "ljudi uvijek nalaze, ali nikada nisu kod kuće", Chayka se nadovezuje. "Ako nam svuda može biti podjednako kao kod kuće, kako Airbnb i drugi slični koncepti sugerišu, da li to znači da zapravo nikada nigdje nismo kod kuće?", pita se on. "Sljedeće pitanje je, da li nam to smeta"
Game over
U zamršenoj algoritamskoj mreži, Chayka ističe značaj influensera kao način da se brend ili koncept istaknu: "Ako želite da nešto postane popularno u 'Filter svijetu', najbrži način je da privučete influensere." Ali, ako, recimo, uzmemo primjer Instagrama, djeluje da proizvođači sadržaja zapravo sve više postaju uvučeni u tu mrežu.
Platforma izgrađena na sadržaju koji stvaraju korisnici, koja je dala zamajac i doprinijela usponu influensera, sve više stvara pritisak da se prati ili čak bude korak ispred onoga što algoritam zahtijeva, da se ispuni algoritamski feed. Zanimljiv sadržaj nije više dovoljan. Lajkovi i pratioci se plaćaju.
Čak i tada, veliki broj pratilaca je sve manje u korelaciji sa stvarnim angažmanom tokom vremena, što je finansijski problem kada je broj i angažman pratilaca način na koji neki biznis ostvaruje prihod. To se odnosi i na druge platforme, a prošlonedjeljne vijesti iz Googlea dodatno su uznemirile biznise koji se već dugo utrkuju s promjenama koje ovaj pretraživač sve češće uvodi.
Depositphotos
Izvršni direktor kompanije Google Sundar Pichai najavio je jedan od najznačajnijih koraka u istoriji pretraživača: funkciju nazvanu "AI pregledi", odgovore generisane vještačkom inteligencijom, što predstavlja značajnu nadogradnju algoritma koji pokreće njegov pretraživač.
Liz Reid, šef pretrage u Googleu, napisala je u blog postu da AI rezultati pretrage zapravo povećavaju saobraćaj koji Google šalje veb sajtovima. "AI pregledi dobijaju više klikova nego da se stranica pojavila kao tradicionalni web listing za to pitanje", naglašava ona.
Mnogi stručni sajtovi bave se time kakve će to efekte imati na SEO. "AI-generisani pregledi će unaprijediti korisničko iskustvo (UX) i skratiti putanju korisnika tako što će prikazati najrelevantnije pretrage, koje odgovaraju očekivanjima vaših korisnika. Google SGE (Search Generative Experience) pruža Google korisnicima relevantne odgovore na specifična SEO pitanja dugog repa. Oni se prikazuju iznad sponzorisanih linkova (Google oglasa) i rezultata pretrage pretraživača (SERP), uključujući i nulte klikove pretrage. Pretpostavka je da će se ovo promijeniti, sponzorisani plaćeni oglasi će vremenom biti iznad SGE", objašnjava EverEffect.
Depositphotos
Ali, zbog nove funkcije (lansirane, za sada, samo u SAD-u) nisu zabrinuti samo biznisi, već i individualni korisnici. Naime, izgleda da Google AI daje pogrešne odgovore. Recimo, da su astronauti sreli mačke na Mjesecu, navodi se u tekstu 'Associated Pressa'.
Možda je Chayka u pravu kada u knjizi kaže da jedina stvar koju 'Mehanički Turčin' zapravo nije mogao da izvede je da zaista igra šah. Zanimljivo je da je 'Turčin' inspirisao 'Deep Blue', superkompjuter koji je dizajnirao IBM da odigra nekoliko partija šaha s višestrukim prvakom Garijem Kasparovom. U dokumentarnom filmu 'Game over: Kasparov and the Machine' iz 2013. godine, nakon nekoliko pobjeda Olimpijca nad mašinom, 'Deep Blue' odnosi pobjedu u finalnoj šestoj igri. Iako je Kasparov osporavao i dovodio u pitanje čiji šahovski um zapravo stoji iza superkompjutera, smatra se da je ovo prvi put u istoriji da je mašina pobijedila čovjeka u nekoj igri.
.webp){kind=icon}
