Sposobnost da pažljivo analiziramo situacije i stvarnost, kao i da ih sagledamo iz više uglova, sama po sebi nije mana. Naprotiv, često je jedna od najcjenjenijih veština u savremenom profesionalnom svijetu. Međutim, problem nastaje onda kada ta osobina prestane da nam pomaže, a počne da nas koči u mjestu. Umesto da nas vodi ka odluci, razmišljanje prerasta u stalno preispitivanje bez jasnog ishoda, odnosno u ono što se danas naziva overthinking (engl. - pretjerano razmišljanje).
Pretjerano razmišljanje se često pretvara u mentalnu petlju bez ishoda | Depositphotos
Ova pojava sve rjeđe se posmatra kao individualni problem, a sve češće kao fenomen koji utječe na produktivnost, timsku dinamiku i kvalitet liderstva. Kako objašnjava psihoterapeutkinja Anđelija Simić za Bloomberg Adria, riječ je "o pretjeranom, neproduktivnom razmišljanju koje uključuje često vraćanje na prošlost i prekomjernu brigu, bez konkretnog plana i pomaka ka razrješenju". Za razliku od analitičkog razmišljanja, 'koje vodi ka odluci, ima svoj cilj i vremensko ograničenje", overthinking se često pretvara u mentalnu petlju bez ishoda.
Od svakodnevice do poslovnih odluka
Overthinking se ne dešava samo "tamo nekim drugima", niti je rezervisan za trenutke velikih životnih kriza. Naprotiv, on je duboko rasprostranjen obrazac razmišljanja u svakodnevnom životu savremenih ljudi. Na to ukazuju i nalazi ankete koju su sproveli američki autor Jon Acuff, poznat po knjigama o ličnom razvoju i profesionalnim obrascima ponašanja, i Michael C. Peasley, doktor psihologije i profesor na Middle Tennessee State University.
U okviru ankete u kojoj je učestvovalo oko deset hiljada ispitanika, čak 99,5 posto njih izjavilo je da se u nekoj mjeri bori sa prekomjernim razmišljanjem. Više od dvije trećine navelo je da ih overthinking dovodi do osjećaja lične neadekvatnosti, dok je nešto više od polovine ispitanika reklo da ih takav mentalni obrazac dugoročno iscrpljuje.
Do kada treba analizirati? Kada je savršeno dovoljno dobro a kada opterećenje? | Depositphotos
Psihoterapeutkinja Simić potvrđuje da u svakodnevnom životu efekti često mogu da budu tihi ali opterećujući: umor, nesanica, stalni osjećaj pritiska, teškoće sa opuštanjem, samokritičnost i doživljaj "zaglavljenosti'. "Kod osjetljivijih pojedinaca mogu da se jave i psihosomatske tegobe kao što su digestivni problemi, problemi sa štitnom žlijezdom, glavobolje i slično".
U poslovnom kontekstu, pak, nerjetko se maskira kao odgovorno ponašanje poput učestalog provjeravanja emejlova, pretjerane analize razgovora ili izbjegavanja završetka zadataka dok sve "nije potpuno jasno". Odlaganje lansiranja proizvoda, stalno mijenjanje strategije, perfekcionizam, "mikro-menadžovanje" zaposlenih, pretjerana opreznost i beskonačni sastanci bez zaključaka takođe mogu biti posljedice.
"Na ovaj način dolazi do zamora prilikom odlučivanja, te se produktivnost smanjuje", kaže Simić. Svojim iskustvom potvrđuje nam to i Teodora, marketing menadžerka u jednom velikom trgovinskom lancu, koja kaže da joj je "overthinking dugo bio nevidljivi suparnik svih odluka". Često bi preispitivala svoje poteze i opcije "sve dok ne bi bilo savršeno" da bi na kraju propuštala rokove i prilike. "Mislila sam da sam dobar radnik time što sam do detalja razmatrala svaki scenario, ali to me je samo vuklo unazad", kaže ona.
U tišini noći, um putuje dalje nego što bi trebalo... | Depositphotos
Kako se vratiti u efikasne okvire
U timskom radu, preterano razmišljanje može imati i širi efekat. "Može dovesti do produžavanja procesa, širenja panike i napete timske dinamike", navodi psihoterapeutkinja. Kada je lider sklon ovoj pojavi, to se često prevodi ili u nesigurnost i gubitak autoriteta, ili u perfekcionističku rigidnost pa i tiraniju što blokira napredak tima i samih pojedinaca.
Ipak, naglašava Simić, overthinking nije uvek beskoristan. U kriznim situacijama ili etičkim dilemama, sagledavanje problema iz više uglova može biti dragocjeno ali pod uslovom da konačnu odluku donese stabilna i racionalna osoba ili tim.
Na pitanje kako se izvući iz začaranog kruga, psihoterapeutkinja kaže da postoje tehnike koje mogu pomoći da se pretjerano razmišljanje drži u okviru koji ne narušava odluke i produktivnost:
Kontrola brige: Potrebno je svakodnevno jasno ograničiti vrijeme namijenjeno višeslojnom razmišljanju na unaprjed određen interval, dok se sve misli i teme koje izazivaju brigu svjesno odlažu do tog trenutka. "U međuvremenu se pažnja usmjerava na sada i ovdje, čime se briga drži pod kontrolom i stvara prostor za mentalni odmor u kome se odluke mogu donositi spontanije i efikasnije".
Pravilo 70 posto informacija: ako imate oko 70 posto relevantnih podataka, vrijeme je za odluku jer čekanje potpune jasnoće često vodi u paralizu.
Kretanje i šetnja: fizička aktivnost poput brzog hoda može prirodno da reguliše nervni sistem i smanji anksioznost povezanu sa overthinkingom.
.webp){kind=icon}
