Kada je Satya Nadella 2014. godine preuzeo kormilo Microsofta, kompanija je bila na prekretnici. Iako je finansijski bila stabilna, mnogi su je doživljavali kao tehnološkog giganta koji je zakasnio u inovacijama i čije su interne hijerarhije gušile kreativnost. Umjesto da se osloni na čistu tehničku ekspertizu ili strogu kontrolu procesa, Nadella je uveo nešto neočekivano u poslovnom svijetu - empatiju. Njegov fokus na slušanje zaposlenih, otvaranje prostora za dijalog i razvijanje međuljudskih odnosa doveo je do rasta inovacija, produktivnosti i unutrašnje motivacije tima. "Lideri moraju biti u stanju sagledati cjelinu, imati empatiju za druge i osnažiti ljude koje vode", rekao je jednom prilikom, pokazujući kako emocionalno inteligentno vodstvo funkcionira u praksi. Rezultat je bio preporod kompanijske kulture i povratak inovativnosti, što je kompaniju ponovo svrstalo među najvrjednije i najutjecajnije na tržištu.
Moderno liderstvo traži nove alate
Ovaj primjer jasno ilustrira ono što se u poslovnom svijetu sve češće prepoznaje - emocionalna inteligencija postaje ključan poslovni alat. Dok tradicionalno liderstvo insistira na kontroli i rezultatima, emocionalna inteligencija uvodi novu logiku: uspjeh se gradi kroz razumijevanje ljudi, njihovih emocija i potreba, jer samo angažirani i motivirani zaposleni mogu pokretati rast.
Emocionalna inteligencija je poput mišića: raste i oblikuje se kroz iskustvo i praksu, baš kao što mišić jača kroz vježbanje. / Depositphotos
To potvrđuje i Gallupov izvještaj State of the Global Workplace, prema kojem je angažiranost zaposlenih u svijetu tokom prošle godine pala sa 23 na 21 posto. Ovaj pad, koji se bilježi po drugi put od 2009, ne utječe samo na atmosferu u kompanijama, već i na finansijske rezultate: procjenjuje se da je niska angažiranost zaposlenih u 2024. godini svjetsku ekonomiju koštala oko 438 milijardi dolara kroz izgubljenu produktivnost. Gallup navodi da bi, ako bi radna snaga bila u potpunosti angažirana, globalna ekonomija mogla dobiti dodatnih 9,6 biliona dolara. Upravo zato kompanije sve više istražuju alate poput emocionalne inteligencije u liderstvu, jer se pokazuje da oni mogu direktno doprinijeti većoj posvećenosti zaposlenih i, samim tim, boljoj produktivnosti.
Šta je uopće emocionalna inteligencija?
Psihoterapeutkinja Jelena Krstić za Bloomberg Adriju objašnjava da emocionalna inteligencija (EI) predstavlja "most između emocija i razuma koji usklađuje misli, osjećanja i ponašanja u harmoničnu cjelinu". Kako dalje navodi, riječ je o sposobnosti da prepoznamo i razumijemo sopstvene emocije te upravljamo njima, ali i da konstruktivno reagiramo na emocije drugih.
Psihoterapeutkinja Jelena Krstić. Foto: lična arhiva
"Emocionalna inteligencija u poslu je ključna jer doprinosi većoj motiviranosti i posvećenosti zaposlenih, jača timsku saradnju i povjerenje, a konflikte pretvara u priliku za rast. Lideri koji slušaju, a ne samo komanduju, stvaraju okruženje u kojem zaposleni osjećaju da su važni i uvaženi", ističe Krstić. Ona naglašava da kompanije koje njeguju ovakav pristup imaju manju fluktuaciju kadrova, stabilnije timove i veću produktivnost. Takvi lideri, dodaje, ne donose uvijek odluke koje svima odgovaraju, ali stvaraju prostor u kojem zaposleni mogu slobodno izraziti svoje mišljenje i, pri tome, znati da će biti saslušani. "I sama ta činjenica povećava motivaciju, lojalnost i spremnost tima da radi zajedno", objašnjava.
Najčešće prepreke na putu razvoja
Ipak, put do emocionalno inteligentnog liderstva nije jednostavan: "Potrebno je vrijeme i kontinuirani napor da bi se razvila emocionalna inteligencija", ističe sagovornica. Jedan od razloga je i taj što se mnogi profesionalci bore sa sopstvenim emocijama - ili ih ne prepoznaju, ili se od njih štite odbrambenim mehanizmima, što otežava emocionalnu regulaciju, a i povezivanje s drugima. "Uz to, može biti prisutan i rigidan način razmišljanja i vjerovanja da su lične osobine nepromjenjive, što stvara otpor ka radu na sebi i promjeni. Dalje, razvoj emocionalne inteligencije zahtijeva i ranjivost, a to za neke zna biti zastrašujuće".
Sjetite se prilikom krizne situacije: u igri su ne samo međuljudski odnosi, već i milijarde dolara u produktivnosti. / Depositphotos
Izazovi postoje i na nivou kompanija. U poslovnim kulturama koje su fokusirane isključivo na profit i brzinu, rad na emocionalnim vještinama često djeluje nepotrebno. Stroge hijerarhije i naglašena kontrola nerijetko sputavaju izražavanje emocija i konstruktivan dijalog, a odsustvo mjernih instrumenata može dovesti do pogrešnih procjena i neefikasnih programa razvoja. "Takvo okruženje nagrađuje kontrolu i brojke, a zanemaruje empatiju i aktivno slušanje - upravo one elemente koji doprinose dugoročnoj stabilnosti tima", dodaje Krstić.
Može li se emocionalna inteligencija trenirati?
Odgovor je - da! Kako podsjeća Krstić, još je dr. Daniel Goleman, psiholog i autor bestselera Emotional Intelligence - Why it can matter more then IQ (Emocionalna inteligencija, Danijel Goleman - izdavač: Geopoetika), tvrdio da je emocionalna inteligencija poput mišića: ona raste i oblikuje se kroz iskustvo i praksu, baš kao što mišić jača kroz vježbanje. "To nije fiksna osobina već skup vještina koje se mogu učiti. Razvoj se dešava kroz introspekciju, refleksiju i stalno traženje povratnih informacija od kolega. Lideri koji kontinuirano rade na sebi kroz koučing, treninge ili psihoterapiju, bilježe rast empatije i otpornosti na stres", ističe ona.
Zablistajte kao lider - slušajte. Oni koji slušaju stvaraju okruženje u kojem zaposleni osjećaju da su važni i uvaženi. / Depositphotos
Prepoznavanje važnosti smisla u radu također igra ključnu ulogu. "Kada zaposleni osjećaju da njihov rad ima dublji značaj od same zarade, rastu njihova inicijativa i zadovoljstvo, a s njima i rezultati", objašnjava Krstić. Upravo zato mnoge globalne kompanije posljednjih godina ulažu u programe emocionalne pismenosti i mindfulness radionice za menadžere, prepoznajući da su u igri ne samo međuljudski odnosi, već i milijarde dolara u produktivnosti.
Kako unaprijediti empatiju, komunikaciju i uspješno upravljati stresom.
Razvijanje empatije:
- Vježbajte aktivno slušanje: slušajte sagovornika bez pripremanja odgovora unaprijed, postavljajte otvorena pitanja i obratite pažnju na neverbalne signale.
- Sagledajte problem iz ugla druge osobe - napišite tri moguća motiva ili osjećanja s kojima se suočava i pokušajte formulirati njen pogled na situaciju.
Jačanje bolje komunikacije:
- Vježbajte asertivni stil kroz formulu: činjenice - osjećanja - akcija.
- Jasno iznesite problem, izrazite kako se zbog toga osjećate i predložite konkretno rješenje.
Upravljanje stresom:
- Prakticirajte vježbu disanja 4-7-8 prije važnih sastanaka ili odluka: udah četiri sekunde, zadržavanje sedam, izdah osam.
- Vodite dnevnik misli i osjećanja kako biste prepoznali negativne obrasce i zamijenili ih konstruktivnim mislima.
- Svakog dana zapišite bar jedan razlog zašto su vaši zadaci važni - povezivanje rada sa smislom znatno smanjuje stres.
Sagledajte problem iz ugla druge osobe, jedan je od savjeta za uspješnije liderstvo i rješavanje problema / Depositphotos
Kako lider može prepoznati je li njegova emocionalna inteligencija niska?
"Jasan signal niske emocionalne inteligencije je kada lider ne zna prepoznati i imenovati sopstvene emocije, niti razumjeti i uočiti emocije članova svog tima. Često impulsivno i ishitreno reagira, teško obuzdava bijes i frustraciju. Ne primjećuje kako njegove riječi utječu na druge, javno kritikuje ili ponižava saradnike, kontrolira, stvara pritisak i stalno juri za učinkom, profitom i zaradom. Nedostatak vještine aktivnog slušanja, slaba empatija i izbjegavanje konstruktivnog dijaloga također su pokazatelji. Nema strpljenje za drugačija i različita mišljenja i negativne povratne informacije doživljava lično," kaže Krstić.
.webp){kind=icon}
