Nakon smrti pape Franje, kardinali iz cijelog svijeta okupiće se na papskoj konklavi – strogo čuvanom skupu gdje se u tišini i molitvi bira novi poglavar Rimokatoličke crkve. Obično se po smrti pape poštuje period žalosti od 15 dana prije nego što proces izbora može da počne.
Kardinalski zbor čine biskupi i vatikanski zvaničnici iz cijelog svijeta, koje je lično imenovao prethodni papa. Svako imenovanje ima veliku težinu jer može da utiče na stavove zbora po raznim pitanjima, a time i na porijeklo i ubjeđenja budućeg pape. Prema kanonskom pravu, konklava treba da broji najviše 120 članova, a samo kardinali mlađi od 80 godina imaju pravo glasa. U decembru 2024, papa Franja je imenovao 21 novog kardinala, čime je broj članova premašio 130.
Diskusije i četiri kruga glasanja održavaju se svakog dana dok jedan kandidat — gotovo izvjesno neki od prisutnih kardinala — ne osvoji dvotrećinsku većinu glasova. Sikstinska kapela je 1878. godine određena kao stalno mjesto održavanja konklava. Danas kardinali tokom konklave spavaju u rezidenciji Santa Marta unutar Vatikana. Nemaju pristup elektronskim uređajima niti mogu komunicirati sa spoljašnjim svijetom, a svakog dana odlaze u kapelu dok ne bude izabran novi papa.
Ovaj proces, poznat kao konklava, inspirisao je film Conclave (2024), napeti triler u režiji Edwarda Bergera, sa Ralphom Fiennesom u glavnoj ulozi. U filmu su zapažene uloge ostvarili i Stanley Tucci, Isabella Rosellini, Carlos Diehz.
Glumac Ralph Fiennes, uprkos predviđanjima, nije osvojio Oskara za glavnu mušku ulogu u Conclave. Foto: Depositphotos
Conclave je premijerno prikazan na Telluride Film Festivalu i postigao je veliki uspjeh sa zaradom od 116,4 miliona dolara, na produkcioni budžet od 20 miliona. Osvojio je Oskara za najbolji adaptirani scenario, dok je Ralph Fiennes bio nominovan za najbolju glavnu mušku ulogu, a nagrada je ipak otišla njegovom kolegi, Adrien Brodyju.
Film, baziran na romanu Roberta Harrisa iz 2016. godine, otvara vrata jednog od najtajanstvenijih procesa u savremenom svijetu. Iako fiktivan, film nudi napet, atmosferičan i intiman pogled u srce Vatikana, gdje se vjera, politika, ambicija i tajne sudaraju iza zatvorenih vrata Sikstinske kapele.
Glavni lik, Thomas Laurens u maestralnoj izvedbi Fiennesa – vodi konklavu. Kao odan vjernik i bivši vatikanski državni on svoj zadatak shvata veoma odgovorno, dok istovremeno pokušava da razotkrije intrige i istine bitne za konačnu odluku. Kroz atmosferične scene, bogate kolorističkom igrom i impresivnim prikazima unutrašnjosti kapele, film – nalik dramatičnim impresionističkim platnima – dočarava njegove moralne dileme i teret odgovornosti dok se suočava sa sumnjama koje prijete da naruše njegovu vjeru u sistem za koji vjeruje da treba da odražava božansku volju.
Procedura glasanja i u filmu i u relanom životu je striktna: ako niko ne dobije potreban broj glasova, listići se spaljuju u peći pored Sikstinske kapele, uz dodatak hemikalija koje stvaraju crni dim. Kada kardinali konačno postignu dogovor, posljednji glasački listići se spaljuju s hemikalijama koje proizvode bijeli dim — znak cijelom svetu da je novi papa izabran. Između ovih trenutaka, u filmu se otkrivaju lične ambicije, političke igre i jedna velika tajna koja prijeti da promeni tok izbora. Film ne dramatizuje samo procedure – dvotrećinska većina, dimni signali, zaključavanje vrata – već prikazuje unutrašnje dileme svakog pojedinca koji mora da bira između lojalnosti, istine i vjere.
Conclave nas podseća da, bez obzira na instituciju, iza svakog velikog izbora stoje ljudi. Sa svojim slabostima, vjerom, strahovima – i često preteškim teretom odluke. U vremenu i svijetu u kojem povjerenje u autoritet opada, film otvara razna važna pitanja, a između ostalih i da li je institucija svijeta ako ljudi koji je vode nisu?
Motiv na zidu Sikstinske kapele. Foto: Depositphotos
Predviđanje ko bi mogao biti sljedeći poglavar 1,4 milijarde pripadnika katoličke vjere u svjietu oduvijek je bilo nezahvalno. U teoriji, svaki kršteni katolik i muškarac može postati papa.
Ovaj proces i ranije je bio predmet pop kulture, kao u filmu Pope Joan iz 1972. godine sa Liv Ullman u glavnoj ulozi, zatim istoimeni film iz 2009. godine i Joan the Pope iz 2016. Prema srednjovekovnoj legendi, Papa Jovana bila je žena koja je, prerušena u muškarca, uspjela da se probije kroz crkvenu hijerarhiju i postane papa u 9. vijeku, navodno pod imenom Jovan VIII. Prema nekim izvorima, vladala je dvije godine, iako istoričari danas smatraju da je priča o Papi Jovani samo mit. Ipak, legenda je opstala vjekovima i inspiriše knjige, filmove i umjetnost do danas – između ostalog i zato što otvara sve aktuelnija pitanja o moći, rodu i institucijama. Film Conclave nudi sopstvenu interpretaciju pitanja rodne ravnopravnosti unutar crkvene hijerarhije — tiho, ali snažno postavljajući pitanje ko ima pravo da nosi božanski autoritet. U svakom slučaju, riječ je o filmu koji vrijedi pogledati.
Freska Ruke Boga i Adama (Mani di Dio e Adamo) iz 1511, Michelangelo Buonarroti u Sikstinskoj kapeli. Foto: Depositphotos
A u realnom svijetu, za sada nema jasnog favorita. Mnogi analitičari smatraju da će novi papa vjerovatno nastaviti put reformi koje je započeo papa Franja, ali će takođe morati da balansira između različitih struja unutar crkve. Za konzervativni dio Crkve, jedan od glavnih kandidata je Peter Erdo, mađarski kardinal i nadbiskup Esztergom-Budimpešte.
Među liberalima u Katoličkoj crkvi često se pominje ime kardinala Luisa Antonija Taglea. Nadimak "azijski Franja" dobio je zbog svog vedrog duha i progresivnih stavova. Dolazi sa Filipina, a ako bi bio izabran, bio bi prvi azijski papa. U bogosloviji na Filipinima, gdje je živio oko 20 godina, nije imao ni klimu ni televizor u sobi. Čak i kad je postao biskup, izbjegavao je službeni auto. Međutim, neki izvori navode da bi njegova dob od 67 godina mogla biti prepreka. Kardinali su oprezni s izborom mlađih kandidata jer bi mogli ostati na funkciji decenijama i time ugroziti tuđe šanse u budućnosti.
Pietro Parolin, aktuelni državni sekretar Vatikana – praktično premijer Svete Stolice – takođe je u igri.
Njegov ugled je porastao tokom rata u Ukrajini, gdje se dokazao kao vješt diplomata u pregovorima sa Moskvom i papa Franjina desna ruka u svjetskoj diplomatiji. Međutim, njega prati i skandal u vezi sa finansijskom istragom u Vatikanu.
Priča koja je pokrenula krivičnu istragu u Vatikanu tiče se kupovine luksuzne nekretnine u Londonu, zgrade bivšeg Harrods magacina, krajem 2018. godine od strane državnog sekretarijata Vatikana.
Iako nije optužen, suđenje u kojem je bivši državni sekretar, kardinal Angelo Becciu osuđen na pet i po godina zatvora, bacilo je sjenku na kardinala Parolina, jer se njegovo ime često pojavljivalo u dokumentima, svjedočenjima i kritikama u vezi sa nadzorom nad transakcijom.
Od novog pape očekivaće se efikasni odgovori na pitanja siromaštva, korupcije, građanskih ratova, ali i klimatskih promena. Foto: Depositphotos
Među liberalnijim kandidatima je i kardinal Hose Tolentino Calaça de Mendonça sa portugalskog ostrva Madeira, kojeg je Franjo postavio za šefa za kulturu i obrazovanje.
Kardinal Matteo Zuppi, nadbiskup Bolonje, još jedan je Italijan na listi. Progresivan i blizak preminulom papi.
Iz Evrope se još pominje kardinal Mario Grech sa Malte, generalni sekretar sinoda biskupa. Smatra se da bi mogao biti kandidat kompromisa.
Van Evrope, jedno od najčešće pominjanih imena je kardinal Piter Turkson iz Gane. Bio je Franjin savjetnik za pitanja klimatskih promjena i socijalne pravde. Ako bi bio izabran, postao bi prvi crni afrički papa u istoriji.
Još jedan afrički kandidat je kardinal Robert Sarah iz Gvineje, poznat po kritikama rodne ideologije i islamskog radikalizma. Svjetski mediji navode da iako nema jasnog favorita i sa više imena u užem izboru, nagađanja su da bi sljedeći papa mogao biti sa globalnog juga. Smatra se da su pitanja kojima se oni bave ona koja bi trebala biti u fokusu u problematičnom svetu u kojem živimo: siromaštvo, korupcija, građanski ratovi, klimatske promjene.
Inače, riječ konklava potiče od latinskih reči cum (sa) i clavis (ključ), što simbolično označava da su kardinali "zaključani" dok ne izaberu novog poglavara. Vjernici se okupljaju na Trgu Svetog Petra da prate dimne signale i saznaju ko će biti njihov novi duhovni vođa.
Najduža konklava u istoriji održana je u italijanskom gradu Viterbu, nakon smrti pape Klementa IV, i trajala je od 1268. do 1271. godine. Frustrirani građani su tada skinuli krov sa papske palate i kardinalima davali samo hljeb i vodu kako bi ih natjerali da donesu odluku. Na kraju im je zabranjeno da napuste prostor dok se ne dogovore.
.webp){kind=icon}
