Alen Delon: Život burniji od filma

Alen Delon, francuska filmska zvijezda kojeg je imidž srcelomca i aura slična Džejmsu Dinu učinila jednim od najpoznatijih glumaca njegove zemlje, preminuo je u 88. godini. Glumac je preminuo "mirno" u svojoj kući u Douchyju, u francuskoj oblasti Loare, prenosi Agence France-Presse, pozivajući se na Delonovu djecu.

Francuski predsednik Emmanuel Macron nazvao je Delona "spomenikom" u objavi na platformi X, dodajući da je igrao "legendarne uloge i učinio da svijet sanja."

Od svog prvog filma 1957. godine, Delon je bio stalno prisutan u francuskoj kinematografiji i časopisima, na nivou sa svojim rivalom i povremenim partnerom u glumi, Žan-Pol Belmondom. Delon je obično bio angažovan kao zgodan buntovnik ili gangster, hladno distanciran i pomalo zlokoban.

Njegove "vodene plave oči", kako je New York Times primjetio 1970. godine, "za Francusku su ono što su oči Pol Njumena za Sjedinjene Američke Države."

U Francuskoj, Delon se pojavio u oko 80 filmova i TV serija, mnogi od njih su policijske ili akcione drame. Seks simbol poznat i kao muška verzija Brižit Bardo, Delon je bio nazivan "lijepi ubica" zbog svojih upečatljivih izgleda i uloga. Kritičari kažu da su njegovi najistaknutiji radovi uloge plaćenog ubice u filmu "Samuraj" (1967) i majstorskog lopova u filmu "Crveni krug" (1970) sa rediteljem Žan-Pjer Melvilom.

Delon je sam ocijenio da je njegova najbolja uloga bila u filmu "Gospodin Klajn" (1976), u kojem je igrao glavnog lika — beskrupuloznog trgovca umjetninama. Film, koji je režirao Džozef Lozi, osvojio je tri Cezara, francusku nacionalnu filmsku nagradu.

U SAD, bio je najpoznatiji po ulogama u filmu "Da li gori Pariz?" (1966), epskom filmu o pretnji Adolfa Hitlera da uništi Pariz tokom Drugog svjetskog rata, i u filmu Luchina Viscontija "Gepard" (1963). Takođe je igrao u filmovima "Žuti Rolls Royce" (1964), "Sicilijanski klan" (1969) i "Borsalino" (1970).

"Lijep sam. I čini se, draga moja, da sam bio veoma, veoma, veoma, veoma lijep," rekao je britanskom izdanju magazina GQ 2018. godine. "Žene su bile opsjednute mnome. Od kad sam imao 18 do kad sam imao 50 godina."

Čak i kada je njegova filmska karijera počela da jenjava, nastavio je da se pojavljuje u francuskim časopisima, poput popularnog luksuznog magazina Paris Match, koji ga je prikazao na svojoj naslovnoj strani više od 40 puta.

Turbulentni život

Postajao je sve povučeniji u kasnijim godinama, opisivao bi sebe kao teškog i prijeke naravi, a njegov život je bio podjednako buran kao i njegove uloge.

Dobio je počasnu Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu 2019. godine uprkos protestima zbog priznanja da je u prošlosti znao da udari žene i zbog svog izričitog protivljenja usvajanju djece od strane istopolnih parova.

Bio je romantično povezan sa nekoliko filmskih zvijezda, uključujući Romi Šnajder i Mirej Dark. Imao je troje djece i negirao očinstvo četvrtog, Kristijana Arona "Arija" Bulonja, čija majka je bila pokojna njemačka manekenka Niko, koja je pjevala sa američkom rok grupom Velvet Underground i borila se sa zavisnošću od heroina.

Rođen 1962. godine, dijete su delimično odgajali Delonovi majka i očuh, a tužba za priznavanje očinstva je prošla neuspješno. Umro je u Parizu 2023. godine. Delonov zaposlenik iz bivše Jugoslavije, Stevan Marković, je ubijen 1968. godine, a njegovi ostaci su pronađeni na javnoj deponiji u zapadnom predgrađu Pariza. Iako je Delon oslobođen bilo kakve povezanosti sa smrću, dugotrajna istraga je otkrila mračniju stranu Delona i njegove veze sa figurama iz podzemlja.

U intervjuu za Paris Match objavljenom 2005. godine, uznemirio je fanove pričom o samoubistvu zbog očaja i usamljenosti koju je osećao nakon raskida nekoliko godina ranije sa majkom dvoje njegove djece. "Odluka da to ne uradim je teži dio," rekao je. "Uraditi to je dječja igra."

Odrastanje u udomiteljskoj porodici

Alain Fabien Maurice Marcel Delon rođen je 8. novembra 1935. godine u Sceauxu, gradu izvan Pariza. Njegovi roditelji su se razveli kada je bio dijete, a on je živio sa udomiteljskom porodicom prije nego što je pohađao katolički internat. Napustio je školu sa 14 godina i vratio se da živi sa majkom i očuhom, mesarom koji ga je naučio njegovom prvom zanatu.

Sa 17 godina se prijavio u vojsku i bio padobranac u Dien Bien Phuu, u Vijetnamu, tokom vojnog poraza 1954. godine koji je ubrzao povlačenje Francuske iz Indokine. Delon je dobio nečasni otpust iz vojske zbog disciplinskih razloga i vratio se u Pariz da radi različite poslove, uključujući posao prodavca i konobara.

Počeo je da provodi vrijeme na Lijevoj obali Seni i postao prijatelj sa glumicom Brižit Auber, koja ga je odvela na Filmski festival u Kanu 1957. godine, gde je privukao pažnju agenta za talente za holivudskog producenta Dejvida Selznika.

Na sastanku u Rimu, Selznick je ponudio Delonu sedmogodišnji ugovor, uz očekivanje da će naučiti engleski jezik. Vraćajući se u Pariz, Delon se sastao sa francuskim rediteljem Ivom Allegretom, koji ga je ubijedio da započne karijeru u svojoj zemlji.

Debitovao je te godine igrajući neiskusnog plaćenog ubicu u Allegretovom filmu "Quand la femme s’en mêle" ("Pošalji ženu kad đavo ne uspije") i nastavio 1960. godine sa svojom prvom velikom ulogom u krimi-trileru Renea Klementa "Plein Soleil" ("Purple Noon", labavo baziranom na romanu "Talentovani gospodin Ripli" Patriše Hajsmit), filmu koji ga je učinio zvijezdom.

"Glumac slučajno"

Dominirajući francuskim bioskopima od 1960-ih do sredine 1980-ih, osvojio je posljednji od tri Cezara 1985. godine i postigao određeni stepen slave u Japanu. Nikada nije postao velika zvijezda u SAD, uprkos boravku u Holivudu, ali zbog toga nije žalio.

"Ja sam sin mesara," rekao je za GQ 2018. godine. "Čak i da mi je otac bio reditelj, ne bih izabrao ovu karijeru bez doslovno upadanja u nju. Ja sam glumac slučajno."

Delon je sakupljao umjetnička djela i držao stado trkačkih konja, uključujući trotera po imenu Equileo, koji je držao svjetski rekord. Glumac je takođe organizovao amaterska bokserska prvenstva. Postao je švajcarski državljanin 1999. godine i živio blizu Ženeve i u svojoj kući na selu u francuskoj oblasti Loare.

Delon je tokom svoje karijere osnovao dvije produkcijske kompanije i sponzorisao liniju modnih dodataka koja je uključivala muški parfem pod nazivom AD, šampanjac, konjak i satove.

Jedan od najpoznatijih zavodnika u Francuskoj, razveo se od posljednje supruge 2002. godine. "Patim zbog tog djela svoje ličnosti koji je najranjiviji: mog srca," rekao je nakon raskida, dodajući da traži ženu, po mogućstvu zreliju. "Ne mladu koja mora da se podučava," rekao je. "Nemam više želje da igram Pigmaliona."

Delon je imao sina, Entonija, sa suprugom Natali Bartelmi i dvoje djece sa holandskim modelom Rozali van Breemen, sa kojom se upoznao 1987. godine. Bili su zajedno skoro 15 godina.

Godine 2023. francuska policija je pokrenula istragu protiv Delonove pratilje, Hiromi Rolin, nakon formalne žalbe troje djece da je bila "ponižavajuća i agresivna" i jedne same od glumca zbog nasilja nad ranjivom osobom, prenio je Associated Press. Rolin je negirala optužbe.