Retrospektiva djela Marine Abramović, slavne umjetnice srpskog podrijetla, traje do 1. siječnja 2024. u Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Londonu.
Prilikom ulaska na izložbu prvo što vidite je zatamnjena galerija i nekoliko desetaka slika slavnih osoba, uključujući Lou Reeda, Lady Gagu i Ulaya, koji su u tišini sjedili nasuprot umjetnici tijekom 75 dana njenog nastupa "The Artist is Present" u njujorškoj MoMA-i 2010. godine.
Oni koji su imali priliku vidjeti njezinu izložbu "Čistač" u Muzeju suvremene umjetnosti u Beogradu prepoznat će sličnosti, iako se ova izložba u Londonu sastoji od velikog broja dodatnih radova i live performansa. Nakon toga, izložba se vraća njezinim ranim radovima.
Marinina suradnja s Ulayom, njezinim partnerom i kolegom tijekom 12 godina, ima vrlo važno mjesto u njezinom stvaralaštvu. Na izložbi dominiraju njihova kultna djela, poput "Rest Energy", film o luku i stijeni iz 1980. godine. Abramovićeva drži luk dok Ulay povlači tetivu, napetu, sa strelicom usmjerenoj ravno prema njezinom srcu. Umjetnica ovdje postiže briljantnu i zastrašujuću metaforu.
U "Night Sea Crossing" sjedili su nepomično jedno nasuprot drugome, održavajući kontakt očima, a u "Breathing In/Breathing Out" dijelili su isti dah. U rekonstrukciji "Imponderabilia" (1977), dva ravnodušna mlada izvođača zamjenjuju Abramovića i Ulaya, a njihova gola tijela okrenuta su jedno prema drugome u uskom prolazu.
Njihova posljednja suradnja bila je "The Lovers" (1988), u kojoj su krenuli sa suprotnih krajeva Kineskog zida da bi se sreli u sredini. Prvotna ideja bila je da se tamo vjenčaju, ali dok su dobili sve potrebne dozvole od kineskih vlasti, njihov odnos se pogoršao. Nakon što su za tri mjeseca završili performans, umjesto da se vjenčaju, odlučili su se razići.
U sljedećoj galeriji posvećenoj njezinom kasnijem radu, primjećuje se da se Marina počela oslanjati na različite rituale i meditativne prakse te istražuje istočnjačku filozofiju. Možemo govoriti o njezinom prisvajanju različitih kulturnih praksi i preimenovanju u "Abramović metodu", u kojem je istraživala alternativne tradicije, više povezane s duhovnim, religijskim praksama i gdje se njezina umjetnost graniči s filozofijom New Agea. Umjetnica traži od vas da se oslonite na komad minerala dok ne osjetite njegovu moć. Engleski umjetnički kritičari nisu dobro prihvatila ovu duhovnu i New Age Marinu koju nazivaju i voodoo umjetnicom.
Što kada umjetnica nije prisutna?
Tijekom godina, njezin rad bio je i cijenjen i kritiziran. Baza njezinih obožavatelja raste i već neko vrijeme se smatra jednom od najutjecajnijih suvremenih umjetnica. Ipak, njezini najvatreniji kritičari dodjeljuju joj različite epitete, od eksploatatorske do sotonističke.
Neki recenzenti su kritizirali izložbu zbog toga što umjetnica nije prisutna, već drugi umjetnici loše izvode njezine ranije performanse, što također u umjetnost unosi duhovnost i New Age na neadekvatan način.
Za njezine kasnije skulpturalne radove, primjerice "Portal" iz 2022. godine koji predstavlja luk od osvijetljenih kristala selenita koji je dovoljno vruć i svijetao da izazove migrenu, kritika smatra da je bio izložen prvenstveno zbog snimanja selfieja.
Londonski kritičari se pitaju bi li neka buduća retrospektiva koristila istu tehnologiju kao predstava grupe Abba koja projektira holografske avatare, gdje bi posjetitelji mogli doslovno proći kroz listu najvećih hitova?
Činjenica je da su izvođači performansa bili slabo pripremljeni, iako su sudjelovali u jednom od asketskih kampova gdje se provodi "Abramović metoda", koji uključuje post, suzdržavanje od tehnologije, seksa ili razgovora i mnogo vježbi izdržljivosti.
Također, umjetnica se trenutno još uvijek oporavlja od zamalo smrtonosne plućne embolije i lošeg je zdravlja, iako sudjeluje u dodatnim aktivnostima u Southbank Centru i daje intervjue. Istovremeno se čini da je publika bolje reagirala od umjetničkog ceha koji uglavnom nije bio uvjeren u "Abramović Metodu".
Poznato je da publika gaji neobičnu osobnu identifikaciju s umjetnicom i ima gotovo kultno sljedbeništvo. Umjetnica je više puta istaknula da smatra britansku kritiku pomalo ciničnom i spremnom za ismijavanje, a da pritom ne želi biti otvorena ili ranjiva. Ona je svjesna kontroverzi koje pokreće i prihvaća suprotne percepcije svog rada. Možda je zato svoje memoare "Walk Through Walls" posvetila i prijateljima i neprijateljima.
Unatoč "mlakim" ocjenama londonske kritike, umjetnica će se još neko vrijeme zadržati na umjetničkoj sceni britanske prijestolnice, ali ovog puta zbog opere. Naime, njezin proslavljeni operski projekt "Sedam smrti Marije Kalas“ ponovo je kreiran uz neke od arija koje su operskoj divi bile najvažnije.
Marina Abramović i njezin kolega Willem Dafoe umrijet će sedam puta u sedam filmova. U operi će biti i nova glazba u aranžmanu srpskog skladatelja Marka Nikodijevića. Ovim projektom, koji će biti prikazan u londonskoj Narodnoj operi, obilježava se 100 godina od rođenja slavne grčke sopranistice rođene u Americi.
Što kažu kolekcionari?
Prema podacima Art Market Researcha, samo šest njezinih ranijih radova je na aukciji prodano za više od 50 tisuća funti. Ključna prekretnica nastupila je 2010. godine, kada je Abramovićeva napravila velika izdanja fotografija koje su se počele prodavati za zadovoljavajuće cifre.
Aukcijski rekord je ostvaren u listopadu 2020. godine kada je Christie's prodao "The Life", instalaciju koja je prvi put prikazana u galeriji Serpentine u Londonu 2019. godine. Postigla je 287 tisuća funti, znatno ispod procjene. To je samo mali dio iznosa od milijun funti koliko je navodno koštala izrada djela.
Njezini performansi nisu na prodaju jer umjetnica želi zadržati vlasništvo nad predstavama. Institucije ih mogu izlagati na posudbu, ali to se dogovara s umjetnicom osobno, u njezinom ateljeu. Što se tiče nasljeđa njezinih nastupa, ostaje za vidjeti kako će je definirati studio Abramović.
Što se tiče radova, kolekcionari mogu nabaviti foto ili video dokumentaciju, a rani nastupi su najtraženiji. Na aukciji, fotografije njezinih najpoznatijih nastupa kreću se po cijeni od 30.000 do 100.000 dolara. Fotografije Balkanskog baroka (1997), koji je odnio nagradu na bijenalu u Veneciji, koštale su oko 30 tisuća dolara. Primarne tržišne cijene za novija djela su mnogo veće.
Pored Lison galerije u Londonu, umjetnicu predstavlja i Sean Kelly u New Yorku. Povijesno gledano, Abramovićeva je imala velike sljedbenike u Europi i SAD-u, posebno među institucijama. Posljednjih godina, njezini radovi postaju sve popularniji kod nove generacije kolekcionara, a naročito kod privatnih muzeja i mecena u Kini i Brazilu.