Prošle nedjelje, dok su temperature u Evropi dostizale rekordne nivoe, Bloomberg je sproveo anketu među svojim klijentima uključujući trgovce, portfolio menadžere i stratege. Pitanje je bilo jednostavno, ali važno: Da li je ikada prikladno nositi šortseve na posao?
Samo 45 odsto ispitanika odgovorilo je potvrdno, što je, iskreno, više nego što sam očekivao.
Otpor prema šortsevima u formalnom kancelarijskom odijevanju je snažan, ukorijenjen u vjekovnoj tradiciji i modnom bon tonu koji je prisutan na skoro svim kontinentima. Ali temperature posljednjih godina neprestano rastu, pri čemu se Evropa, gdje većina zgrada i škola nema klima-uređaje, zagrijeva brže od bilo kog drugog kontinenta.
Zar nije vrijeme za promjenu? Ako je temperatura viša od 32 stepena Celzijusa, zar ne bi trebalo da nam bude dozvoljeno da nosimo šortseve u kancelariji? Život je prekratak da bismo se toliko neprijatno osjećali.
Mnogi čitaoci se ne bi složili. Učesnici naše ankete rekli su da su šortsevi "neprofesionalni", "previše ležerni" i "nisu za finansijski sektor".
"Moramo da očuvamo granicu pristojnosti i primerenosti", napisao je jedan ispitanik. "Vještačka inteligencija nam oduzima svu ljudskost, a jedino što nam je još ostalo jesu pantalone."
Ali, sviđalo nam se to ili ne, šortsevi dolaze.
U Japanu, zemlji u kojoj formalnost ima dugu tradiciju, guvernerka Tokija Yuriko Koike je u aprilu izjavila da zaposleni u gradskoj upravi mogu da nose šortseve na posao i pozvala kompanije širom prestonice da uvedu slična opuštenija pravila oblačenja. To je bio dio inicijative pod nazivom "Tokyo Cool Biz", osmišljene da zaposlenima bude prijatnije, dok se istovremeno smanjuje opterećenje električne mreže zbog korišćenja klima-uređaja.
Japanski brend Uniqlo ponudio je rešenje za poslovni izgled - Uniqlo Kando liniju - prozračne pantalone i sakoe koji hlade, a istovremeno zadržavaju profesionalan izgled | Uniqlo
Na junskim muškim modnim revijama u Milanu, modeli iz kuća Ralph Lauren, Thom Browne, Louis Vuitton, Yves Saint Laurent i Dior prošetali su pistom sa otkrivenim nogama do kolena, kombinovanim sa sakoima, pa čak i kravatama.
Modne revije mogu biti inspiracija a u ovom slučaju i smjernica za to kako jednog dana možemo izgledati elegantno, a ipak se osjećati prijatno. Po ovakvom vremenu, poruka ovih avangardnih dizajnera bila je jasna: poslovno gore, preživljavanje dole.
Širom Londona, gdje je klimatizacija rijetka ili gotovo nepostojeća, a putovanje metroom može biti nepodnošljivo vrelo, muškarci i žene usudili su se da prihvate ovaj izgled dok su temperature u srijedu dostigle 36 stepeni Celzijusa.
Zapravo, "nošenje šortseva na posao postalo je mnogo češće i široko prihvaćeno posljednjih godina", kaže Daisy Knatchbull, osnivačica i izvršna direktorka ženskog krojačkog salona Knatchbull u londonskoj prestižnoj zanatskoj ulici Savile Row.
"Krojeni šortsevi prirodno su postali elegantna i moderna opcija za kancelariju, posebno tokom ljetnjih mjeseci."
Naravno, u tehnološkim kompanijama, malim firmama i drugim opuštenijim kancelarijama širom sveta, udobna odjeća poput šortseva, majica, pa čak i sandala, odavno je prihvaćena.
Čak i u oblastima kao što su finansije, osiguranje i pravo, inženjeri i zaposleni u tehnologiji često već mogu da nose šortseve, dok prolaze među prodavcima i rukovodiocima u odelima ili poslovno-ležernoj odjeći.
Porijeklo otpora prema šortsevima
Vjekovima je jednostavna i praktična odjeća, prilagođena ljudima koji su svakodnevno obavljali fizički zahtijevne poslove, bila obilježje nižih društvenih slojeva. Nasuprot tome, skupa, nepraktična i sputavajuća odjeća pokazivala je da njen vlasnik pripada svijetu u kojem takve brige ne postoje.
"Praktična odjeća omogućavala je onima koji su je nosili da obavljaju svoje svakodnevne poslove, dok su steznici i donji veš koji ograničavaju pokret, delikatne manžetne na košuljama i teške perike bili jasni vizuelni znakovi da osoba nije bila odgovorna (ili čak sposobna) za fizički rad", piše kostimografkinja i istraživačica Chloe Chapin u svojoj novoj knjizi Suitable: The Sartorial Revolution and the Fashioning of Modern Men.
Oblačiti se elegantno, drugim riječima, značilo je da ste cijenjeniji kao osoba.
Ono što danas širom svijeta smatramo kancelarijskom odjećom proširilo se iz Amerike, razvijajući se početkom 19. vijeka u oblik koji danas prepoznajemo, piše Chapin. Do industrijske revolucije, kada su krojenje odjeće (i kancelarijski poslovi) postali mnogo dostupniji, pokrivanje tijela odjelom postalo je osnovni element muškosti.
"Odjela su predstavljala svojevrsni oklop koji je trebalo istovremeno da sakrije i preoblikuje prirodno tijelo", piše Chapin.
Ali nije uvijek bilo tako.
Prije 19. veka na Zapadu, pokazivanje tijela je bilo ključno za pokazivanje muškosti. Konkretno - pokazivanje nogu.
"Dok su žene na Zapadu više od hiljadu godina skrivale noge ispod dugih suknji, muškarci su ih otkrivali kao simbol muškosti, u skladu sa kulturnim idealom koji je veličao ratnike i otmene aristokrate cijenjene zbog svoje mišićave građe, atletskog stasa, dostojanstvenog držanja i skladno oblikovanog tijela", objašnjava Chapin.
Na evropskim dvorovima u 18. vijeku, gdje su nakloni i ples imali važnu ulogu, bilo je gotovo neophodno istaći lijepo oblikovane listove - pantalonama do koljena i uskim čarapama koje su ih naglašavale.
Čak su i osnivači SAD u početku nosili pantalone do kolena, prije nego što su prešli na jednostavniju odjeću kao izraz odbacivanja evropskog dvorskog načina života.
Zadnja strana novčanoce od dva dolara pokazuje modni stil jednog od osnivača SAD, John Adamsa. Drugi predsednik SAD, na toj funkciji od 1797. do 1801. godine, pre nego što je postao predsednik, bio je jedan od lidera Američke revolucije, pokreta koji je doveo do nezavisnosti od Velike Britanije | Depositphotos
Pantalone kao znak poštovanja
Britanska tradicija koja nalaže da su kratke pantalone namenjene isključivo djeci zapravo je nastala kada je Lord Robert Baden-Powell 1910. godine osnovao Boy Scouts Association i uveo ih kao dio izviđačke uniforme za boravak u prirodi. Vremenom su postale standardna odjeća "uzornog" engleskog dječaka, a ta praksa se tokom narednih decenija proširila širom Evrope.
Kao i kod mnogih modnih pravila, otkrivanje nogu kroz istoriju nije imalo mnogo veze sa izgledom, nego mnogo više sa utiskom koji ostavljate. Razgovarajte sa kancelarijskim radnicima, direktorima, modnim stručnjacima, advokatima, bankarima, ljekarima ili konobarima i gotovo svi će vam reći isto – šortsevi nisu primjereni kada treba da se predstavite drugoj osobi. Čak i u kancelarijama gdje su dozvoljeni, oni su praktično zabranjeni kada se sastajete sa višim rukovodstvom ili klijentima.
Ilustracija Mémorial de Sainte-Hélène — memoari grofa Emmanuela de Las Casesa o njegovom vremenu provedenom uz Napoleona Bonapartu tokom izgnanstva na ostrvu Sveta Jelena | Depositphotos
U međunarodnoj advokatskoj kancelariji Herbert Smith Freehills Kramer, partner Richard Farley (59) objašnjava da odjeća advokata klijentima mora da poruči "da njihove predmete shvatamo veoma ozbiljno, da vodimo računa o detaljima, da težimo profesionalnosti i da smo ozbiljni ljudi".
Odjeća nije nevažna stvar, objašnjava mi on, podsjećajući da je "ležerni petak“ (casual Friday), koji se pojavio devedesetih godina, označili početak slabljenja poslovnog bontona. "Počeli smo da vjerujemo da poslovna odjeća treba da bude prilagođena našoj udobnosti, umjesto da odražava vrijednosti koje želimo da prenesemo svojim klijentima."
Farley, koji na posao često dolazi u trodelnom odjelu, smatra da se dobar utisak ostavlja uz "dobro skrojeno odjelo koje savršeno pristaje, izrađeno od kvalitetnog materijala primerenog godišnjem dobu, elegantnu košulju i, po mogućstvu, kravatu". Posebno kritikuje obuću.
"Cipele su postale katastrofalne. Trebalo bi da budu kožne, braon ili crne, a povremeno mogu biti i od antilopa. Po svaku cijenu izbjegavajte patike koje izgledaju kao cipele – često djeluju smješno. I niko osim pripravnika ne bi trebalo da nosi ranac." Farley priznaje da pripada formalnijem delu poslovnog svijeta. Mnoge kompanije koje su godinama insistirale na odjelima ublažile su pravila oblačenja tokom pandemije. Ipak, ideja da su pantalone znak poštovanja daleko prevazilazi tradicionalne kancelarije.
"Kada sam sa 18 godina bio pripravnik u Women's Wear Daily u Parizu, na završnom razgovoru urednik mi je rekao da nije primjereno da dolazim na posao u šortsevima. A u Parizu je tada bilo nesnosno vruće", prisjeća se dizajner enterijera Josh Greene, koji se nalazi na prestižnoj listi AD100.
Ta lekcija ga je pratila tokom cijele karijere.
"Čak i danas, kada vodim sopstvenu kreativnu kompaniju, dvaput razmislim prije nego što obučem šorts kada idem u kancelariju."
Ni Robert Khederian, agent za nekretnine sa Menhetna, koji veliki dio radnog dana provodi obilazeći grad u kojem ljeta mogu biti izuzetno sparna, više ne nosi šortseve na posao.
"Vodio sam klijente u razgledanje nekretnina u šortsevima i svaki put sam se zbog toga pokajao", kaže on. "Moji klijenti obilaze kuće vrijedne više miliona dolara, a ja u šortsu? To jednostavno nije primjereno. Jednom sam se pojavio u šortsu na pokazivanju nekretnine i drugi agent me je zbog toga prozvao. Bio je u pravu."
Da li je vrijeme za promjenu?
Sa usponom athleisure mode sredinom 2010-ih počeli smo da prihvatamo poslovnu odjeću koja više vodi računa i o potrebama našeg tijela. Kompanije poput Lululemon, Athleta i Rhone ostvaruju veliki uspeh sa poslovnim pantalonama i košuljama napravljenim od tehničkih materijala koji propuštaju vazduh, rastežu se i omogućavaju udobno kretanje.
Od pandemije, vjerovatno polovina zaposlenih na Menhetnu koji su nekada svakodnevno nosili odjela sada nosi Lululemon pantalone u kojima bi, bez problema, mogli i da odu na trčanje. Rad od kuće pokazao je da čovjek može da bude udobno obučen i da pritom jednako dobro obavlja svoj posao.
Tu je i popularni GORPcore - izraz koji je magazin The Cut skovao 2017. godine za rastuću popularnost funkcionalne i praktične odjeće za boravak u prirodi, koju proizvode kompanije poput Patagonia i REI, ali koja se sve češće nosi i u gradskim i poslovnim prilikama. Čak je i Rick Owens, avangardni modni dizajner poznat po pantalonama spuštenim do prepona, počeo da nudi pristupačnije i formalnije "Work Shorts" modele.
Rad od kuće za vreme pandemije pokazao je da su efekti rada nezavisni od oblačenje | Depositphotos
Zar svi ovi znaci ne pokazuju da smo spremni?
Dok su temperature ovog mjeseca postale nepodnošljive, pitao sam Kena Ohashija, izvršnog direktora kompanije Brooks Brothers, koja nudi desetine elegantno krojenih šortseva - od lanenih do somotskih i modela od madras pamuka - da li je takvu odjeću prihvatljivo nositi na posao.
"Nipošto", odgovara Ohashi (51). "Društvo još nije spremno da prihvati da je to u redu. Kao kompanija, moramo da se oblačimo onako kako želimo da izgledaju naše prodavnice."
Zatim sam se obratio Derek Blasbergu, 44-godišnjem dopisniku magazina Harper’s Bazaar i Vanity Fair, kao i autoru dnevnika na Substacku, koji je prisustvovao hiljadama modnih revija. Sigurno on ima moderniji pogled.
"Nikada ne bih nosio šorts u kancelariji", kaže on. "Ali, iskreno, ja rijetko i idem u kancelariju, tako da šta ja znam?"
Matthew McNeill, 39, ugledni njujorški gastroenterolog koji godišnje obavi stotine kolonoskopija, uzvratio mi je pitanjem:
"Kako biste se osjećali kada bi vaš lekar nosio šortseve?"
Čak sam pitao i aktivističkog investitora Bill Ackmana, osnivača kompanije Pershing Square Capital Management, koji je u tom univerzumu poznat i kao jedan od najpoznatijih investitora koji se klade na pad vrijednosti akcija.
Zar on ne vidi prednost šortseva? Ackman (60) odgovara:
"Odrekao sam se šortseva s razlogom."
Naravno, ovi ljudi nisu usamljeni u svom stavu. Šortsevi se i dalje ne odobravaju, a često su i potpuno zabranjeni u kancelarijama širom svijeta, čak i u gradovima gde su visoke temperature uobičajene, poput Meksiko Sitija, Dubaija, Kuala Lumpura, Mumbaija i Buenos Ajresa.
U mnogim od tih mesta zaposleni se radije odlučuju za široku, laganu odjeću od prirodnih materijala poput lana i pamuka.
Slučaj Norveška
Skandinavija je jedan od rijetkih regiona gdje su pravila o nošenju šortseva na poslu donekle relaksiranija. Pošto je moja potraga za potvrdom da su šortsevi prihvatljivi očigledno doživljavala neuspjeh, pozvao sam Jørgen Amundsena, 49-godišnjeg osnivača kompanije Amundsen Sports sa sjedištem u Oslu - proizvođača vrhunske odjeće za boravak u prirodi koji se širi i na tržište SAD.
Odjeća kompanije Amundsen je izdržljiva i upadljivih boja: zamislite čvrste somotske šortseve u jarkim narandžastim i plavim tonovima, kao i robusne oksford košulje od kariranog materijala i safari lana.
Kompanija čak proizvodi i knickerbockers - kratke pantalone koje se stežu ispod kolena; John Adams bi bio ponosan.
To je odjeća namiienjena planinarenju, ribolovu i drugim aktivnostima na selu i u prirodi, ali njihova najveća prodavnica u Americi nalazi se u Njujorku.
"Naravno, prodajemo u planinskim i priobalnim mjestima, ali naši kupci su ljudi koji žive u gradovima", kaže Amundsen. "Oni vode urbani život, a onda odlaze u avanture."
Prema Amundsenu, Norvežani se prirodnije i lakše kreću između života u zatvorenom prostoru i života na otvorenom. Čak postoji i posebna norveška riječ za unošenje prirode i divljine u svakodnevni život: friluftsliv. U približnom prevodu znači "život na otvorenom" i označava provođenje vremena u prirodi radi zdravlja, mentalnog blagostanja i dugovečnosti. "To je način razmišljanja; radi se o tome da živite kao dio prirode, bilo da ste u gradu ili u planinama", kaže Amundsen. Upravo taj termin objašnjava zašto dizajnira odjeću koja je jednostavna i izdržljiva i koja može da funkcioniše u oba svijeta. To se direktno poklapa sa onim o čemu sam razmišljao: kako bi naša odeća trebalo da odgovara potrebama našeg tela i stvarnim uslovima okruženja u kojem živimo. Pitao sam ga kako neko može da usvoji princip friluftsliv ako radi kancelarijski posao u gradu. Da li smatra da je u redu nositi šortseve na posao?"Mislim da bi svako trebalo da može da nosi šta želi u kancelariji. Odeća bi trebalo da govori više o vašem identitetu i načinu života nego da bude samo uniforma određenog zanimanja", kaže Amundsen.
Kada su Jørgen Amundsen (levo) i njegov kolega Christian Lovenskiold prošle jeseni posetili Bloomberg, stigli su od glave do pete obučeni u odeću brenda Amundsen — uključujući i knickerbockers pantalone | Chris Rovzar/Bloomberg
"Vjerujemo da bi trebalo da možete da nosite našu odjeću u šumi, a zatim istog dana odete u restoran. Zašto je to toliko čudno?" Krećemo se ka vremenu u kojem udobnost postaje važniji deo poslovnog oblačenja i u kojem odeća sve više uzima u obzir potrebe našeg tela u svetu koji se ubrzano menja. Kako se vreli talas nastavlja širom svijeta, možda će i procenat onih koji odobravaju šortseve na poslu uskoro biti veći.
.webp){kind=icon}
