Kojim vinskim sortama grožđa se može pohvaliti region

Čak polovina vinskog grožđa uzgaja se u vinskim regionima u četiri zemlje – Francuskoj, Italiji, SAD i Španiji. Slijedi Balkan kao peti najveći vinski region. U svijetu postoji više od 10.000 vinskih sorti grožđa, ali se samo desetak koristi za masovnu proizvodnju i uživa svjetsku reputaciju.

Jedna od najpopularnijih sorti crnog grožđa je kaberne sovinjon zbog svoje tamne, bogate arome i često se služi uz crveno meso. Merlo je, pak, poznat po svom mekom ukusu i idealan je za ljubitelje suvih vina. Pino noar ima elegantnu i voćnu notu, dok je šardone savršen uz ribu ili odabrane sireve zbog svog kremastog ukusa.

Čak i u regionu Adria, kada je ovaj biznis u pitanju, prepoznatljivost jedne zemlje gradi se upravo kroz autohtone lokalne sorte. Svaki turista želi da proba nešto jedinstveno i karakteristično za podneblje, pa se mnoge zaboravljene i nepravedno marginalizovane sorte iznenada vraćaju u život.

Među njima je i jedina makedonska autohtona sorta grožđa – stanušina. Da je ponovo na cijeni, potvrđuje i Ivana Simjanovska, međunarodna sudkinja za mirna vina (većina vina oripada kategoriji mirnih vina, tačnije onih koja ne prave mjehuriće pri otvaranju boce). Prema njenim riječima, ova vrsta konačno zauzima zasluženo mjesto, iako u fokusu i dalje ostaje vranac.

Ivana Simjanovska međunarodna je sudkinja za mirna vina. Foto: Kristina Nanović

Simjanovska je za Bloomberg Adria sastavila listu najpopularnijih sorti grožđa u regionu. Pored prokupca, koji sve više ulazi na međunarodnu vinsku scenu, iz Srbije izdvaja još dvije vinske sorte – sedušu i silu.

"Iz Hrvatske su to plavac mali, pošip, grk i maraština. Za Crnu Goru najvažnija sorta ostaje vranac, koji potiče iz te zemlje, dok iz Bosne i Hercegovine dolazi žilavka", kaže Simjanovska.

Riječ je uglavnom o autohtonim sortama crvenog i bijelog grožđa, za koje interesovanje sve više raste, a vina proizvedena od njih bilježe uspjeh na međunarodnim takmičenjima.

Žilavka

Bijela sorta grožđa, najzastupljenija u okolini Mostara, ali je prisutna i u drugim dijelovima regiona. Vina od ove sorte imaju zelenkasto-žutu boju i note oraha i citrusa. Poslužuju se na 10–12°C a radost su za sve hedoniste uz morske plodove, paste, bijelo meso, sireve i deserte.

Žilavka je najzastupljenija u okolini Mostara. Foto: Depositphotos

Sila

Hibridna sorta nastala ukrštanjem kevidinke i šardonea na Institutu u Sremskim Karlovcima. Zvanično je priznata 1988. godine, a ime je dobila po inicijalima autora, dr Sime Lazića. Njena ključna prednost je visoka plodnost, što rezultira velikim prinosima. Vino od sile služi se rashlađeno na 10–12°C i najbolje je ako se u njemu uživa uz hladna predjela, bijelo meso i ribu.

Vinograd u Srbiji. Foto: Depositphotos

Stanušina

Ova sorta uzgaja se isključivo u Makedoniji, pretežno u tikveškom regionu. Stručnjaci ističu njen jedinstveni genetski profil i otpornost na sušu i bolesti, što je čini pogodnom za uzgoj. Daje kvalitetan prinos bez potrebe za navodnjavanjem. Vina proizvedena od stanušine imaju srednju jačinu i idealna su za konzumaciju na 10–16°C. Praznik su za nepca kada se upare sa bijelim i žutim sirevima, laganim kremastim desertima, orašastim plodovima i salatama.

Želiš li da upoznaš jedan narod, sjedi za njegov sto i pij njegovo vino, kaže italijanska poslovica. Mi bismo dodali i hranu... Foto: Depositphotos

Plavac mali

Najznačajnija autohtona sorta u Hrvatskoj, najviše uzgajana u Dalmaciji. Odlikuje se aromama kupine, trešnje, bibera i začina. Prinos nije veliki, ali vina imaju intenzivnu rubin boju i bogatu koncentraciju. Odlično se uparuju sa mesnim specijalitetima i začinjenim ribljim jelima.

Vinograd sa kojeg se pruža pogled na Velebit, Hrvatska. Foto: Depositphotos

Grk

Još jedna autohtona sorta, ovog puta u pitanju je bijelo grožđe, koje raste na pjeskovitom tlu u selu Lumbarda na ostrvu Korčula. Vino dobijeno od ove sorte je suho, bogatog i zaokruženog ukusa, s blagom gorčinom na kraju. Nije lako za uzgoj jer ima isključivo ženske cvjetove, pa prilikom oprašivanja zavisi od drugih sorti, zbog čega se najčešće sadi uz plavac mali ili rukatac. Ovo jedinstveno vino servira se rashlađeno na oko 12 stepeni kao aperitiv. Njegova svježina savršeno odgovara jelima od morskih plodova, salatama, hladnim jelima i svinjskom fileu.

  Lumbarda na ostrvu Korčula u Hrvatskoj idealan je teren za sortu bijelog aperitivnog vina, od sorte grk. Foto: Depositphotos

 

 

Ocjenjivanje vina – šta je najvažnije?

Simjanovska je bila sudija na "Wine Vision by Open Balkan" u Beogradu, a sljedeće takmičenje na kojem će ocjenjivati je "Mundus Vini" u Njemačkoj, u Nojštatu, krajem februara.

Objašnjava da su pri ocjenjivanju vina najvažna tri aspekta – vizuelni izgled, aroma i, naravno, ukus.   Vinske sudije na slijepo moraju da prepoznaju region odakle dolazi sorta grožđa prilikom ocjenjivanja. Foto: Depositphotos

Kada se saberu ocjene iz svake kategorije, dobija se konačna ocjena, iako, kako kaže, proces nije tako jednostavan kao što zvuči. Ocjenjivanje se vrši naslijepo, pa sudije moraju same da prepoznaju sortu i region iz kojeg vino potiče prije nego što ga ocjene. Sa ovih takmičenja makedonske vinarije se često vraćaju sa medaljama, kaže sagovornica.

"Vina od vranca su svuda u fokusu, a monovarijetetna i blend vina sa vrancem su među najnagrađivanijima", otkriva Simjanovska.