U turskoj gastronomiji počasna mjesta drže baklave i kebabi, brojne slane i slatke delicije, ali anadolijski vinari nadaju se vlastitom proboju. Za vino su potrebni zemlja, sunce i voda, a na brdima oko Eufrata svega toga ima u izobilju.
U proizvodnji grožđa Turska zauzima visoko šesto mjesto sa 3,67 miliona tona godišnje, ali proizvodnja vina je mnogo slabija. Turski vinari su po produkciji tek na 29. mjestu svjetske liste. Razlog je, kažu nam naši turski domaćini, konzervativnost anadolijske Turske, ali ona kao da slabi te se na obzorju pojavljuje sve više novih vinskih projekata.
U okolini Elaziga, polumilionskog grada u Istočnoj Anadoliji, Firat Aral posjeduje malu vinariju i boutique hotel Eskibaglar. Pitoreskni kameni objekti među valovitim vinogradima nastali su po uzoru na slične projekte u kalifornijskoj vinarskoj meki Napa Walley.
Aral je elektroinženjer koji se, kako priznaje, zakleo da će doživjeti 40. godinu van matičnog radnog sektora u kojem je ostvario afirmaciju. Vratio se u svoje selo pored Elaziga i stoljetnu tradiciju pretvorio u unosan biznis.
Dvije domaće sorte
Uzgajaju dvije autohtone sorte crnog grožđa öküzgözü i boğazkere. Öküzgözü ima visoku kiselost i cvjetne arome, a okus naginje malini, šljivi i šipku. Enolozi kažu kako boğazkere u sortnim vinima odaje okus tamnog bobičastog voća, bibera i tamne čokolade.
Vinarija je nastala 2011. te danas proizvodi 30 hiljada boca vina godišnje. Kažu da sve izvoze, iako vjerujemo da značajna količina bude utrošena u radu sjajnog restorana koji posluje u sklopu hotela. Crno elaziško vino divno pristaje uz steakove koje služe.
Hotel, za koji vlasnik tvrdi da je dobrim dijelom njegov ručni rad, nastao je prije četiri godine i filigranska je kombinacija kamena i drveta, gdje se vidi briga za najsitnije detalje.
15 novih projekata
Gospodin Aral, čije ime Firat je zapravo turski naziv za drevnu rijeku Eufrat, koja izvire u ovom kraju, namjerava u narednom periodu oko Elaziga podići čak 15 sličnih vinarija s hotelima. Aral kao da vinskom turizmu, koji uvijek teži originalnosti i posebnosti, dodaje tursku potrebu za masovnom produkcijom, koja ovu zemlju čini ekonomskom silom.
Eskibaglar već su prepoznali ljubitelji vina od Istanbula do Diyarbakira, ali kao i cijela regija otvara se prema internacionalnom tržištu. Obližnji aerodrom će uvelike pomoći, ali vinska mapa svijeta nameće ogromnu konkurenciju. Forte im na početku može biti egzotika, a kasnije će Turci već naći načina.