Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću i njegovi prvi vanjskopolitički potezi doveli su do velikog preokreta u Evropi, koja je naprasno shvatila svoj strateški cilj broj jedan – naoružavanje.
Suočeni s mogućnošću uklanjanja američke zaštite nuklearnim kišobranom, povlačenja američkih snaga s evropskog tla, pomirenja američkih i ruskih interesa nauštrb EU, kao i s insistiranjem Washingtona da EU sama plaća sveukupni ceh mira u Ukrajini, evropski lideri su većinski procijenili da svoju odbranu i sigurnost ne mogu više prepustiti Americi. Premda se u izjavama ističe evropska posvećenost sigurnosti i pobjedi Ukrajine u ratu s Rusijom, evropska trka u naoružanju nije toliko posljedica neizvjesne sudbine Ukrajine, koliko uvjerenja da bi sigurnost EU ubuduće mogla biti prepuštena milosti i nemilosti dva predsjednika imperijalnih ambicija – Vladimira Putina i Donalda Trumpa.
Prema riječima predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, vrijeme iluzija je prošlo i Evropa mora znatno povećati svoje troškove za naoružanje.
"Potrebno je jako brzo povećanje evropskih kapaciteta odbrane. I to treba uraditi odmah", rekla je jučer predsjednica EK u govoru u Evropskom parlamentu, predstavljajući rezultate posljednjeg samita "evropske dvadesetsedmorice" posvećenog odbrani. "Došao je trenutak za stvaranje zajedničke odbrane... Evropski sigurnosni poredak je poremećen i naše brojne iluzije su srušene".
Depositphotos
Na minulom samitu, lideri EU su dali zeleno svjetlo na plan EK za ponovno naoružavanje EU na koje bi u toku četiri godine trebalo da se utroši oko 800 milijardi eura, od kojih 150 milijardi eura kroz zaduživanje. Do narednog samita EU predviđenog iduće sedmice, EK bi trebalo da sastavi konkretne prijedloge za trošenje tog novca.
Inače, cijena jačanja evropskih vojski, obnove Ukrajine i održanja mirovnih trupa u Ukrajini, prema procjenama stručnjaka Bloomberga, u narednih deset godina podrazumijeva da se najveće evropske zemlje dodatno zaduže ukupno oko 3.100 milijardi eura.
Evropska dvostruka igra sa SAD-om
Mnogi okorjeli atlantisti među vodećim evropskim političarima naprasno su postali svojevrsni sljedbenici ideja bivšeg francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea pa zagovaraju "stratešku autonomiju" Evrope od Amerike. I na sopstveno iznenađenje, među njima je i najvjerovatniji budući kancelar Njemačke Friedrich Merz. Iako je bio najvatreniji zagovornik atlantističke politike poslijeratnog kancelara Konrada Adenauera, Merz je izjavom da će mu "apsolutni prioritet" biti da ojača EU što je brže moguće kako bi, korak po korak, zaista mogla postići nezavisnost od SAD-a, zapravo srušio jedan od osnovnih stubova politike njemačkih demokršćana.
I dok Merz trenutno ima poprilično problema da i prije početka rada novog saziva Bundestaga i svog eventualnog imenovanja za kancelara izgura ustavne promjene kojim će formirati specijalne njemačke fondove za infrastrukturu i odbranu, njemački demokršćani i socijaldemokrate su riješeni da izdvajanje za odbranu izuzmu iz njemačkim ustavom određene kočnice na nova zaduživanja države. Štaviše, plan je da se za odbranu vanredno izdvoji 400 milijardi eura narednih godina.
Evropski komentatori su impresionirani Merzovim potezima, pa tako uredništvo britanskog dnevnika Guardian to ocjenjuje kao "seizmičku promjenu" te da je "ironija sudbine" da je baš ovom bivšem investicionom bankaru, koji je "u toku svoje karijere bio jastreb deficita i ekonomski liberal", palo u krilo da se "suprotstavi averziji prema dugovima, koja je sputala sposobnost Njemačke da reagira na nove geopolitičke realnosti".
Guardian smatra da Merzu treba "čestitati što je imao političku hrabrost da čita znakove vremena", dok španski El Mundo hvali jedinstvo njemačkih demokršćana i socijaldemokrata, tvrdeći da je ovom inicijativom Merz "pokazao svoje liderske kvalitete, iako je osjećaj državne odgovornosti SPD-a također bio presudan".
"Njemačka time pokazuje svoju želju da se vrati na vodeću ulogu u Evropi i tako odgovori na nesigurni međunarodni kontekst koji je otvorila promjena kursa Bijele kuće, koja je odlučna da napusti Ukrajinu i transformira mapu saveza iskovanih poslije Drugog svjetskog rata", ocjenjuje španski dnevnik.
Bloomberg
Iako njemačka i šira evropska štampa hvali to da se "Njemačka vratila", pojedini analitičari ističu da EU zapravo s Trumpom igra dvostruku igru. S jedne strane, pričaju o nezavisnosti od SAD-a po pitanju odbrane, a s druge strane, isticanjem da dižu svoja izdvajanja za odbranu zapravo pokušavaju da se dodvore Trumpovoj administraciji i osiguraju da Washington ne odustane od NATO-a kao vida kolektivne odbrane. Štaviše, nastojanjem da ispune Trumpova očekivanja Evropljani pokušavaju i kod njega zaslužiti da budu za pregovaračkim stolom o načinu uspostavljanja mira u Ukrajini.
Na to ukazuje i nedavna izjava Ursule von der Leyen da SAD ostaje saveznik za EU uprkos "transakcionim" odnosima, to jeste odluke Washingtona da prekine vojnu pomoć Ukrajini.
"Moj stav je jasan: SAD je saveznik u transatlantskom savezu", rekla je ona na insistiranje novinara da se izjasni po ovom pitanju, dodajući da je odnos EU sa SAD-om "potpuno drugačiji" od onog koji ima s Kinom i odbacujući potrebu za "smanjivanjem rizika" sa SAD-om. "Vidimo da su suverenitet, ali i gvozdene obaveze dovedene u pitanje... Sve je postalo transakciono".
Ko profitira od "nezavisnosti EU od SAD-a"?
I dok Evropljani spremaju novac za novo naoružanje, neminovno se postavlja pitanje ko će najviše zaraditi od "nezavisnosti EU od SAD-a". I iz finansijskih i vojnih podataka odgovor se sam nameće – Amerika. Štaviše, i od dosadašnjeg povećanja troškova na odbranu, između ostalog i zbog slanja naoružanja Ukrajini, najviše su profitirale američke kompanije.
Prema podacima Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stokholmu (Sipri), skoro dvije trećine oružja koje su uvezle evropske članice NATO-a u posljednjih pet godina proizvedeno je u SAD-u, pri čemu se evropski uvoz oružja više nego udvostručio između 2020. i 2024. u poređenju s pet godina prije tog perioda.
Kako kaže direktor Siprijevog programa za transfer oružja Mathew George, evropske države su ubrzale odluke o kupovini američkog oružja uprkos javnim pozivima "da poduzmu korake da smanje svoju zavisnost od uvoza oružja i ojačaju industriju oružja u Evropi". Evropske članice NATO-a trenutno čekaju, napominjući kako evropske prijestolnice NATO-a imaju "skoro 500 borbenih aviona i mnogo drugog oružja koje je naručeno iz SAD-a".
I dok su pojedine evropske države ovim nabavkama zapravo htjele kupiti "polisu osiguranja" kod Trumpa, sada se čini da im to uopće nije pomoglo jer je predsjednik SAD-a samo pojačao svoje izjave da Evropa mora biti odgovornija za sopstvenu sigurnost, dodavši pritom da je za njega ključno jesu li međusobni ekonomski odnosi "dobri za američki biznis".
Depositphotos
Evropske zemlje su čitav poslijeratni period izdašno trošile na skupo američko oružje, jer se to smatralo cijenom koju moraju platiti za održavanja američke posvećenosti odbrani Evrope. Neki i danas to misle.
"Evropa treba više ulagati u sigurnost kako bi zadržala prisustvo Amerikanaca u Evropi, a ne zamijeniti ih", rekao je novinarima prošlog mjeseca poljski ministar odbrane Wladyslaw Kosiniak-Kamysz, smatrajući da će ova "polisa osiguranja" pokazati novoj američkoj administraciji da EU ispunjava Trumpove uslove.
S druge strane, predsjednica EK je rekla da iskoristi zajmove u vrijednosti od 150 milijardi eura da smanji oslanjanje na oružje kupljeno izvan bloka te da taj novac bude iskorišten za "istraživanje, razvoj i dobre poslove ovdje u Evropi".
Sve to je dovelo do toga da je ove godine šest od 10 najuspješnijih akcija u Stokk 600 zapravo akcije firmi namjenske industrije, kao što su njemački Rheinmetall AG, francuski Thales SA i italijanski Leonardo SpA. I dok njihove akcije rastu, rastu i profiti američkih investicionih kuća koji su jedni od značajnijih akcionara vodećih kompanija evropskih oružara, pa je tako vrijednost korpe akcija, koje u ovoj industriji posjeduje Goldman Sachs Group, porasla za više od 60 posto u 2025. godini, prenosi Bloomberg. Štaviše, dvomjesečna analiza prinosa pokazuje sličnosti s procvatom akcija visokotehnoloških kompanije prije 25 godina.
"Morate samo pogledati učinak Rheinmetalla u Njemačkoj – to izgleda kao tehnološka akcija", kaže Edmund Shing, generalni direktor za investicije u kompaniji BNP Paribas Wealth Management, prenosi Bloomberg. "To je bilo snažno i tako će biti i dalje jer znamo da će evropske članice NATO-a morati značajno uvećati potrošnju (na odbranu), uključujući sada i Njemačku".
Strah da će SAD "isključiti" evropske avione
Od njemačkog povećanog trošenja, kako procjenjuju u Berlinu, profitirat će, ne samo Goldman Sachs Group, već i bivši poslodavac najuglednijeg budućeg njemačkog kancelara – Blackrock. I to ne samo zato što je Blackrock s nepunih šest posto akcija najveći pojedinačni akcionar najvećeg njemačkog proizvođača tenkova i ostalog naoružanja Rheinmetalla (u kojem Amerikanci drže oko 37 posto vlasništva), već i zbog toga što je prošle jeseni postao vlasnik Global infrastucture partners. To je jedan od najvećih svjetskih investitora specijaliziran za vlasništvo i upravljanje imovinom u sektoru energetike, transporta, digitalne infrastrukture i upravljanja vodom i otpadom, a Merzova vlada planira uložiti oko 500 milijardi eura u obnovu infrastrukture.
Prema ocjeni profesora ekonomije na Univerzitetu u Mannheimu Toma Krebsa, veliki dio novca iz njemačkih specijalnih fondova za infrastrukturu i odbranu mogao bi da se slije u američke ruke.
"Stvari postaju posebno interesantne kada je riječ o hitno potrebnom proširenju električne mreže", objašnjava Кrebs za Berliner Zeitung. "Skoro svi oni su privatni operateri prijenosnog sistema, a trenutno se razgovara o učešću privatnih finansijskih investitora kao što je Blackrock. Ako državne subvencije idu uglavnom privatnim finansijskim investitorima kako bi mogli zaraditi visok prinos, onda investicije nisu dobro utrošene. Tada od koristi ne bi bila njemačka privreda, već Blackrock. To je velika opasnost".
Bloomberg Mercury
Krebs upozorava da bi, u najgorem slučaju, njemačka savezna vlada mogla promovirati privatne investicije kroz infrastrukturni program, garantujući Blackrocku povrat od osam do deset posto.
Osim straha da će se evropski novac sliti u američke ruke, u nekoliko evropskih zemalja uveliko se debatuje o tome da li bi SAD mogao čak odlučiti da uskrati kritičnu podršku ključnim evropskim oružanim sistemima američke proizvodnje, kao što je napredni borbeni avion F-35.
Njemački tabloid Bild prenio da u Njemačkoj postoji sve veća bojazan da Washington može daljinski "ugasiti" avione F-35 kupljene za njemačku vojsku, prenoseći da ova strahovanja imaju i stručnjaci za odbranu i sigurnost.
"Prekidač za 'ubijanje' F-35 nije samo glasina. Jednostavniji način je kroz sistem planiranja misija, koji neće dozvoliti lovcu da sleti", rekao je Joachim Schranzhofer, šef komunikacija u Hensoldtu, njemačkom lideru u namjenskoj industriji specijaliziran za senzore i nadgledanje.
Gdje je tu namjenska industrija iz Srbije i Adria regije
I dok se u Njemačkoj i širom Evropske unije raspravlja o tome kako usmjeriti povećana izdvajanja za odbranu, u najvećim zemljama Adria regije uveliko je krenulo povećano naoružavanje i uvećanje budžeta za odbranu. Najupečatljiviji skok u toj oblasti je zabilježila Srbija, kojoj je u 2025. budžet za vojsku rekordan i iznosit će oko 2,2 milijarde eura, što je 2,53 posto BDP-a. Na to je prije svega utjecala kupovina 12 francuskih borbenih aviona "rafal", kao i uvođenje obaveznog vojnog roka.
Iz budžeta, najviše novca, osim na zarade vojnika, bit će izdvojeno za opremanje vojske, mašine i opremu – čak 466 miliona eura. Sporazumom između Srbije i Francuske, kupovina "rafala" procijenjena je na tri milijarde eura, a prva rata od 421 milion eura dospijeva ove godine.
S druge strane, ratovi u Ukrajini i Gazi, kao i zategnutosti na Kavkazu utjecale su na trend rasta broja i vrijednosti sklopljenih ugovora srpske namjenske industrije protekle tri godine.
"Trend rasta ugovaranja novih poslova je jasan i bez zvanične statistike. Naprosto, rat u Ukrajini se direktno odrazio na ovaj biznis, odnosno pojačane nabavke naoružanja i municije", kaže za Bloomberg Businessweek Adria visokorangirani izvor u nadležnom ministarstvu, koji je insistirao na povjerljivosti.
Da je potražnja velika svjedoči i to da je u julu 2023. godine Vlada Srbije donijela uredbu o jednomjesečnoj suspenziji izvoza naoružanja i vojne opreme kako bi, kako navode naši izvori, osigurala da se ispoštuju ugovori fabrika oružja i municije sklopljeni s Vojskom Srbije.
Bloomberg
Uprkos demantijima zvaničnika Srbije, u diplomatskim krugovima i pojedinim medijskim izvještajima se tvrdi da srpske granate završavaju i u rukama ukrajinske vojske. Ali, uspjeh srpske industrije naoružanja ne zavisi od ukrajinskih kupaca. Iz izvještaja o tek sklopljenim ugovorima vidi se da su proteklih godina glavni kupci iz SAD-a, Saudijske Arabije, Kipra, Jordana i Bugarske.
Najvažniji izvozni aduti ove industrije u Srbiji su složeni borbeni sistemi kao što su avion "Lasta", samohodna haubica NORA 155 mm, oklopno borbeno vozilo "Lazar", minobacači, sve vrste pješadijske i artiljerijske municije i raketa, balistička zaštitna oprema, eksplozivi i baruti.
Na američkom tržištu, najbolje se prodaju poluautomatske puške proizvedene u "Zastava oružju" iz Kragujevca, kao i municija proizvedena u "Prvom partizanu" iz Užica.
Upravo Trumpove najave da će uvesti carine od 25 posto, kako je nedavno izjavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, pogodit će i Srbiju iz dva razloga.
"Jedan je dio naše današnje i potencijalne trgovinske razmjene sa SAD-om. Dobar dio municije iz Prvog partizana decenijama prodajemo SAD-u. Ja sam siguran da će naći rješenje, da ne mogu naći bolju municiju, da će gledati kako da izuzmu, ali bit ćemo pogođeni zbog direktnih ugovora koje s njima imamo. Nemojte razmišljati koliko će nas teško pogoditi ako njemačka autoindustrija ili francuska bude pogođena, a bit će jezivo, jer vi znate da u dobrom dijelu Srbije, naročito centralne Srbije, nama pojedini gradovi opstaju zbog automobilske industrije", ukazao je predsjednik Srbije.
.webp){kind=icon}
