Nedjeljna izborna pobjeda Alternative za Njemačku u Tiringiji, prva pobjeda krajnje desničarske stranke na regionalnim njemačkim izborima nakon Drugog svjetskog rata, pokazatelj je zemlje čije je samopouzdanje na niskom nivou.
Kako bi držala marginalne stranke podalje i ostala pouzdan partner međunarodnim saveznicima, zemlja očajnički treba ponovo pronaći svoj ekonomski i politički elan. U protivnom bi nervozna Njemačka mogla postati problem za Evropu i svijet.
Njemački strah | Ovo su pitanja za koja su birači u Tiringiji rekli da su najviše zabrinuti/Bloomberg
Iako su populističke grupe na ljevici i desnici osvojile više od 60 posto glasova u pokrajini Thüringen i gotovo polovicu u Saskoj, druge stranke su isključile mogućnost ulaska u regionalne vlade s AfD-om, što znači da vjerovatno neće moći provesti svoje politike.
A ako su trenutne ankete tačne, AfD neće tako dobro proći na saveznim izborima sljedeće godine. Umjesto toga, očekuje se da će konzervativni demokršćani osvojiti oko 30 posto glasova 2025. i time pravo da vode sljedeću saveznu vladu. Prijevremeni izbori prije toga malo su vjerovatni jer su se sva tri člana koalicije suočila s odlivom podrške.
To je ohrabrujuće, ali samo do određene mjere: politička barijera protiv AfD-a ojačat će osjećaj marginaliziranosti i ignoriranja njegovih glasača. U međuvremenu, opozicione konzervativce sada predvodi Friedrich Merz, čiji su stavovi o imigraciji strožiji od stavova Angele Merkel. (Merz je barem odbacio mogućnost saradnje s AfD-om i bio je snažan zagovornik vojne potpore Ukrajini.)
Trenutno, Nijemci vide probleme kamo god pogledaju, što ih čini podložnijima privlačenju AfD-a i Bündnis Sahre Wagenknecht, nove ljevičarske skupine koja se protivi migracijama i želi ukinuti sankcije protiv Rusije.
Njemačka ekonomija stagnira već dvije godine, a inflacija se tek počinje povlačiti; nasilni zločini su se povećali (pri čemu su većinu navodno počinili migranti); a instinktivno pacifistička Njemačka mora podržati odbranu Ukrajine od razorne ruske invazije.
Frustracija u bivšem komunističkom istoku
Umjesto da pruži sigurnost, njemačka koalicijska vlada koja se neprestano svađa samo je pojačala dojam da je zemlja skrenula s tračnica. Pomirenje instinkta Slobodnih demokrata protiv zaduživanja s obvezama socijaldemokrata prema socijalnoj brizi i zanosom Zelenih za dekarbonizaciju često je Sizifov posao.
Frustracija je posebno visoka u bivšem komunističkom istoku, gdje vjernost mainstream strankama nije tako dugo uspostavljena, prosječno bogatstvo je niže, a stanovništvo ubrzano stari nakon što su mnogi mladi ljudi emigrirali u prosperitetniji zapad.
Njemačka je deceniju dopuštala dolazak izbjeglica iz Sirije i Afganistana, ali sada dobar dio stanovništva misli da je ova humanitarnost otišla predaleko. Ubistvo tri Nijemca prošlog mjeseca, koje je navodno izvršio sirijski tražitelj azila, pomračilo je nacionalno raspoloženje; čak su i umjereni sada za ograničavanje imigracije.
U međuvremenu, kancelar Olaf Scholz s pravom je pružio nepokolebljivu podršku Ukrajini, međutim zabrinutost oko troškova finansiranja njene odbrane i podrške ukrajinskim izbjeglicama počinje odjekivati među glasačima. Njemačka će ove godine ispuniti svoj cilj NATO-a da potroši najmanje dva posto ekonomske proizvodnje na vojsku prvi put u decenijama.
Neki od njemačkih strahova su opravdani i proizlaze iz nezdravih ovisnosti koje nisu bile dovoljno riješene tokom dugog mandata Merkel. Jeftini ruski plin i naizgled nezasitna kineska potražnja za njemačkim automobilima i kapitalnom robom davali su zemlji lažan osjećaj sigurnosti. Nizak državni dug djelomično je bio rezultat neuspjeha u popravljanju oronule infrastrukture. Njemačke kompanije također su predugo petljale s motorima s unutarnjim izgaranjem umjesto da prihvate industrije budućnosti. Sve manje radno sposobnog stanovništva također će kočiti potencijal rasta zemlje.
Kočnica duga
Druge su brige pretjerane ili se same nameću: Kad se sve uzme u obzir, Njemačka je također obavila pristojan posao suočavajući se s gubitkom ruskog plina. Iako su se neka energetski intenzivna poduzeća zatvorila, svjetla su uglavnom ostala upaljena. Ekonomski plan od 49 tačaka, koji je koalicija predstavila u julu, također je sadržavao neke pristojne ideje za poticanje ulaganja, smanjenje birokratije i povećanje zaposlenosti, uključujući finansijske poticaje za prekovremeni rad i kasnije odlazak u mirovinu.
Međutim, kočnica duga Njemačke i dalje predstavlja prepreku pravilnom finansiranju potreba zemlje i čini neizbježnim koalicijske sukobe oko ograničenih finansijskih sredstava. Nažalost, parlamentarni konsenzus o ovoj temi izgleda nedostižan jer je za promjenu ustava potrebna dvotrećinska parlamentarna većina, a opozicioni konzervativci nemaju poticaja pomoći.
Evropski saveznici Njemačke imali su ogromne koristi od njene spremnosti da primi izbjeglice i njene finansijske podrške Ukrajini — ona je drugi najveći pružatelj pomoći nakon SAD-a. Njemačka je također glavno odredište za izvoz za većinu zemalja članica EU-a.
Ali ako ekonomija ne raste, bitke oko toga kako će se ekonomski kolač raspodijeliti će se povećati, pružajući pomoć ekstremistima s lijeve i desne strane. Snažnija Njemačka s više samopouzdanja je u interesu svih - s izuzetkom Vladimira Putina, naravno.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...