.webp){kind=icon}
Izbori se prečesto opisuju kao ključni, ali poljski izbori koji će se održati 15. listopada to doista i jesu zbog velikih implikacija za 38 milijuna stanovnika, poljski odnos s Europom i tijek rata u Ukrajini. Bez obzira na ishod, Zapadu je u interesu da Poljska ostane na demokratskom putu i okosnica ukrajinske obrane i europske sigurnosti.
Tijekom posljednja tri desetljeća, poljsko gospodarstvo bilo je među velikim uspješnim pričama u regiji. Pridruživši se Europskoj uniji tek 2004. godine, Poljska je sada njezino šesto najveće gospodarstvo, s BDP-om po glavi stanovnika višim nego u dugogodišnjim članicama poput Portugala i Grčke.
Ipak, ispod tog prosperiteta rastu političke i društvene napetosti koje ugrožavaju moć vladajuće Stranke prava i pravde (Prawo i Sprawiedliwość – PiS). Uoči nedjeljnih izbora svjedočili smo najvećim prosvjedima od pada komunizma i ostavke dvojice visokih vojnih dužnosnika. Rekordan broj Poljaka u inozemstvu prijavio se za glasovanje, unatoč zakonu osmišljenom da poništi što više tih glasačkih listića.
Reakcija proizlazi iz niza vladinih politika koje su, između ostalog, potkopale neovisnost pravosuđa i slobodu medija. Manjine, LGBTQ osobe, migranti, žene i kritičari vlade povremeno su bili meta zapaljive retorike ili diskriminacije. Kritičari tvrde da je PiS-ova preokupacija kulturnim skretanje pažnje s izazova koji bi rast Poljske mogli izbaciti iz kolosijeka gospodarski, uključujući rastuće troškove života, starenje stanovništva i duboke regionalne razlike u prihodima i mogućnostima.
U međuvremenu, unutarnje podjele Poljske izazvale su zabrinutost oko njezine pouzdanosti kao partnera Ukrajini. Nakon ruske invazije, Varšava je poslala zalihe oružja, uspostavila ključnu logistiku i središta za obuku sa zemljama NATO-a te prihvatila najveći broj ukrajinskih izbjeglica. No veze između dviju zemalja otad su se pogoršale, posebno nakon što je poljska vlada uvela zabranu uvoza ukrajinskog žita i zaprijetila da će uskratiti daljnju vojnu potporu. Iako je to možda samo populistički predizborni potez, odaje nedostatak ozbiljnog razmišljanja o dugoročnim interesima Poljske.
Čelnik oporbe Donald Tusk, bivši premijer, obećao je uskladiti poljske zakone s normama EU-a i riješiti disparitet u bogatstvu. Budu li izbori tijesni, manje stranke, uključujući i one kraj kojih rigidni stavovi PiS-a izgledaju umjereno, mogle bi biti ključne za uspostavu vlade.
Bez obzira na izborni ishod, sljedeća vlada Poljske mora bolje uravnotežiti nacionalne interese zemlje sa svojim obvezama prema Ukrajini i odgovornostima kao članice EU-a. To je ključno za rješavanje izazova kao što su proširenje EU-a i energetska tranzicija Poljske, uz promicanje regionalne stabilnosti i suradnje.
Za Europu će balansiranje između mrkve i batina biti teško, pogotovo ako Poljska krene u još populističkijem smjeru. Ipak, poljski postkomunistički identitet duboko je ukorijenjen u njenu članstvu u NATO-u i EU-u – ona je, na kraju krajeva, najveći korisnik transfera EU-a. To prijateljima Poljske daje nemali utjecaj. Trebali bi ga koristiti kako bi držali poljske čelnike odgovornima za svoje postupke i ponudili poticaje za reforme. Cilj je stabilna i demokratska Poljska koja napreduje. Ostalo je na biračima da odluče.
