"Dobre vođe bude kod svojih ljudi želju da hodaju uz njih", piše Henry Kissinger u svojoj posljednjoj knjizi o vodstvu.
Ursula von der Leyen, čelnica izvršnog ogranka Europske unije, suočava se s takvim testom vodstva ovog tjedna kada predstavlja nacrt načina na koji 27 članica bloka može preživjeti zimu bez ruskog plina, a izbjeći duboku gospodarsku krizu.
Izazov će biti prenijeti tešku istinu da ne postoji bezbolna opcija, a istovremeno slati pouzdan signal robnim tržištima i pomagati u ponovnom uspostavljanju povjerenja između 450 milijuna stanovnika EU i njihovih vođa dok prijete oskudica energije i društveni nemiri.
Najnovije istraživanje Eurobarometra provedeno u lipnju i srpnju pokazuje široko slaganje s potporom Ukrajini i sankcijama Rusiji. No ta je potpora pala od travnja do svibnja kako su cijene struje vrtoglavo rasle.
To ne sluti na dobro za zimu koja će zahtijevati solidarnost u smanjenju korištenja energije kako bi se izbjegao nestanak struje, te među zemljama u zadržavanju jedinstvenog stava protiv Vladimira Putina.
Planovi Europske komisije, o kojima je izvijestio Bloomberg News, uključuju ograničenje cijene električne energije i porez na nepredviđenu dobit. To su vrijedni znakovi djelovanja. Prošlotjedni sastanak ministara energetike EU, iako je tipično bio sačinjen od neslaganja, obilježio je široko rasprostranjeno priznanje da je potrebna intervencija za suzbijanje utjecaja skokovitog rasta cijena. Razine skladištenja plina od preko 80 posto nude barem nešto optimizma.
Međutim, ovo nije vrijeme za samohvalisanje ili razgovor o "suverenitetu" kada detalji politike tek trebaju biti razmotreni, posebice kada Putin može "okretati nož" zatvaranjem protoka plina kroz plinovod Sjeverni tok. To bi podiglo račune za plin europodručja za oko 50 milijardi eura, povrh 460 milijardi eura od ranijih poskupljenja, prema Bloomberg Economics - ili 2,2 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda.
Poruka Von der Leyen građanima EU trebala bi biti jasna da će ova zima zahtijevati žrtvu, s potencijalnom potrebom da se obuzda potražnja za električnom energijom za 10-15 posto, ali i da će države članice Unije učiniti sve da podijele troškove i maksimiziraju opskrbu iz neruskih izvora.
Takva mješavina mrkve i batine idealno bi slijedila "veliku nagodbu" koju je prethodno postavio think tank Bruegel sa sjedištem u Briselu, sa zemljama koje udružuju resurse za potporu ugroženim kućanstvima.
To bi također značilo preokret nacionalnih politika koje su se nekad pokazale popularnima. Naprimjer, njemačke nuklearne elektrane i nizozemska polja prirodnog plina, predviđena za zatvaranje, trebaju ostati otvorena. Svaki izvor energije je bitan ako tvornicama prijeti zatvaranje dok kućanstva drhte kroz zimu.
A s obzirom na potrebu povećanja finansijske pomoći, trebalo bi biti više zajedničkog zaduživanja na razini EU. Ova politika iz ere Covida borila se da dobije obnovljenu snagu usprkos njemačkoj suzdržanosti, ali više fiskalne solidarnosti izgleda kao poštena razmjena ako Berlin očekuje da će mu partneri iz EU pomoći da se odvikne od ruskog plina. Ekonomist AXA IM-a Gilles Moec primjećuje da nedavni njemački prijedlog o reformi fiskalnih pravila EU ne spominje ovu ključnu točku, za koju kaže da bi se mogla optimistično tumačiti kao prvi korak ka tome.
Donošenje takvih odluka zahtijeva snažno političko vodstvo u vrijeme kada su lideri poput Angele Merkel ili Marija Draghija nestali, a ljudi poput Olafa Scholza i Emmanuela Macrona bore se da ih čuju. Von der Leyen ima priliku popuniti prazninu, ne bi trebala bježati od proglašenja pan-EU "izvanrednog stanja" koje zahtijeva ratno gospodarstvo.
Učinjeno kako treba, mogli bi se izbjeći najgori mogući scenariji i ojačati solidarnost na način koji uvjerava ulagače u dugoročnu održivost EU. Recesija bi mogla postati vrlo ružna, s udarcem na Njemački BDP od gotovo 7 posto.
Kliše je reći da je Europa nastala u krizama. Ali ovo izgleda kao jasan test: energetska kriza šira od naftnog šoka 1970-ih, koja je pogodila uniju koja tada nije postojala u ovoj mjeri. "Ne možemo izbjeći trošak ovog šoka, ali možemo odabrati kako ćemo ga raspodijeliti", kaže Xavier Chapard, strateg u Banque Postale Asset Management.
Pitanje je hoće li Europljani pratiti svoje vođe, Kissingerovim rječnikom rečeno, ili će im dati zapovijedi za marš.