.webp){kind=icon}
Covid kriza, sa svojim turbulencijama, trajala je vrlo kratko u tvrtkama u BiH. Prerađivačka industrija se uspjela brže oporaviti od ostalih industrija. Isporuke i narudžbe su bile rekordne odmah nakon prve Covid godine.
Tarik Kadrispahić, direktor firme Targer Engineering & Consulting, rekao je za Bloomberg Adriju da takvo stanje buma narudžbi traje i do danas.
"Dakle, ako izuzmemo određene kratkoročne poremećaje zbog blokada transporta ljudi ili sirovina, Covid kriza za industriju skoro da nije ni postojala", rekao je Kadrispahić.
Na makro planu industrija trenutno prolazi kroz vrlo teško i turbulentno razdoblje. S jedne strane su firme pretrpane narudžbama koje svakako teško stižu prihvatiti ili isporučiti. S druge strane, nekoliko globalnih problema opterećuje proizvodnju.
Licencirane fotografije AD Plastik
"Visoka inflacija i poskupljenje svih vrsta sirovina i energenata, moguća energetska kriza i problemi u dobavi povezani s ratom u Ukrajini, kao i već od ranije zbog Covid krize i/ili trgovinskih ratova između Zapada i Kine. Sve to djeluje po principu lančane reakcije", rekao je.
Kao posljedicu Kadrispahić vidi da određene sirovine ne možete nikako nabaviti ili su kašnjenja vrlo izražena. Također, cijene sirovina divljaju kao posljedica nestašice.
Pored pomenutih globalnih trendova, postoje i neke sporedne pojave koje zahvataju određene grane industrije. Tako industrija dijelova za automobile ima lančani poremećaj zbog nestašice čipova za aute.
I pored krize...
"Nevezano za krize, BiH i regionalna industrija trebaju povećavati inovativnost proizvoda, procesa i biznis modela, i naravno produktivnost svojih operacija", rekao je Kadrispahić. "To je dobitna kombinacija bilo koje industrije, bilo koje države. Uzmimo samo koliko bi naše domaće firme trenutno mogle proizvesti više robe s istom količinom uloženog rada, samo uz bolju produktivnost."
Tarik Kadrispahić (Targer)
Kadrispahićev prijedlog je značajno povećanje plaća uposlenika, kao gorivo za napredak i inovacije.
"Ne mora odjednom i ne mora odmah, ali smatram da je to put kojim će se uspostaviti potrebna ravnoteža u odnosu na standard koji radnici imaju u npr. Njemačkoj, a s druge strane će kompanije zbog većih troškova rada biti primorane povećati produktivnost ako žele opstati. Vrijeme kad je jeftina radna snaga mogla pokriti sve nadostatke je prošlo", zaključio je.
Budućnost BiH i regionalne industrije Kadrispahić vidi s jedne strane u privlačenju stranih investicija i masovnom zapošljavanju još uvijek slobodne radne snage, kao i one koja se može vratiti iz okolnih zemalja u slučaju sticanja dobrih poslova u zemlji.
"S druge strane vidim u razvoju domaćih srednjih i malo većih kompanija koje ne samo da su servis inostranim kompanijama, nego su razvile miks vlastitih proizvoda i usluga vrhunskog kvaliteta. Kao primjer navodim firmu Violeta", dodao je.
Smatra da za naše "rasparčano i politički nestabilno tržište ova dva kolosijeka imaju veće šanse za uspjeh nego recimo pokušaj formiranja novih giganata (kad smo već ovih dana u fazonu inspirativnog filma o tvorcu Energoinvesta Emeriku Blumu)."
Kadrispahić smatra da nije više toliko bitno privući bilo kakve strane investitore, već one koji će "značajnije utjecati na društvenu zajednicu, imati visok stepen korištenja domaće pameti za razvoj procesa i proizvoda, imati visok nivo investicija po radnom mjestu."
"Ovdje smatram da glavnu ulogu mogu odigrati lokalne zajednice ili partnerske kompanije tim stranim investitorima", zaključio je. "Također, predstavnici naše dijspore su i dosad direktno učestvovali u dovođenju kompanija u kojima rade u BiH (ili vlastitih kompanija), a smatram da to još više može biti ogroman izvor stranih investicija."
