.webp){kind=icon}
Možete kvantificirati smrt i razaranje izazvano invazijom Vladimira Putina na Ukrajinu 2022. na mnogo načina: deseci hiljada Ukrajinaca su umrli, uključujući nebrojene nedužne civile; obnova zemlje koštat će najmanje 486 milijardi dolara, prema sada već zastarjeloj procjeni Svjetske banke; procjenjuje se da Rusija ima 648.000 žrtava, poginulih i ranjenih.
Ono što je teže izmjeriti je učinak izvanrednog ekonomskog protunapada koji su pokrenuli ukrajinski saveznici. Nikada prije jedna tako velika zemlja, integrirana u globalni finansijski sistem, nije bila na meti međunarodne koalicije sankcija, koja predstavlja polovicu svjetskog bruto domaćeg proizvoda. Bio je to u biti veliki eksperiment u ekonomskoj borbi, koji se još uvijek odvija dok Ukrajinci pokušavaju odbraniti svoju zemlju od nemilosrdnog ruskog napada.
Dok sam pisao svoju knjigu "Kažnjavanje Putina", o globalnom ekonomskom ratu, mnogi su mi rekli: "Sankcije ne funkcioniraju, koja je svrha?" Moj je odgovor uvijek bio, "definirajte djelovanje". Ako to definirate kao: "Jesu li istjerali ruske trupe iz Ukrajine?", onda je jasno da nisu uspjeli. Ali ako pitate: "Jesu li nametnuli značajne troškove ruskoj ekonomiji?", tada je jasno da je odgovor da. Globalne sankcije i izvozne kontrole koštale su Rusiju stotine milijardi dolara, od bijega kapitala do blokiranih sredstava centralne banke, do milijardi koje je Kremlj morao potrošiti da pronađe zaobilazna rješenja.
U stvarnosti, argument "sankcije ne funkcioniraju - zašto ih uopće koristiti" je čista Putinova propagandna igra. Osmišljena je kako bi potkopala podršku sankcijama u SAD-u i Evropi.
Preoptimistične prognoze
Bilo je preoptimističnih prognoza ubrzo nakon početka invazije da će neviđeni potezi bez presedana uzrokovati kolaps ruske ekonomije. To se nije dogodilo. Kremlj se oporavio zahvaljujući visokoj cijeni nafte, oslonca ruske ekonomije. Grupa sedam pokušala je potkopati tok petrodolara nametanjem gornje granice cijene ruske nafte, zabranjujući zapadnim kompanijama da pružaju osiguranje i druge usluge za isporuke ruske nafte koja se prodaje iznad 60 dolara po barelu. Djelovalo je nekoliko mjeseci, ali onda je Rusija okupila flotu tankera u sjeni za prijevoz sirove nafte u Aziju, a Indija je gutala zalihe. I suočena sa sveobuhvatnom kontrolom izvoza tehnologije koju su dizajnirali SAD i Evropa, Rusija je koristila lažne kompanije u Kini, Hong Kongu i Indiji za uvoz čipova, koji su joj potrebni za proizvodnju precizno vođenog oružja.
Odgovor Washingtona bio je igranje igre mačke i miša kako bi zatvorio rupe, ciljajući na posrednike uključene u trgovinu naftom, zlatom i tehnologijom. Dana 17. oktobra Ujedinjeno Kraljevstvo je pojačalo svoje napore stavljajući na crnu listu još 18 tankera, čime je ukupan broj ruskih plovila kojima je Zapad uveo sankcije porastao na 90. Ali Kremlj je profitirao od slabe provedbe.
Putin bi želio da svijet misli da sankcije koštaju SAD i Evropu više nego što koštaju Rusiju. Ipak, sankcijama treba vremena da pokažu učinak. Ruska ekonomija počinje osjećati pritisak sve veće izolacije zajedno s Putinovim rekordnim izdacima za rat. Inflacija je uporno visoka, na 8,6 posto, što je prisililo centralnu banku da podigne kamatne stope na 19 posto. Manjak radne snage je raširen dok Kremlj traži ljude koje će poslati u svoje tvornice oružja i na front u Ukrajini. Alexander Isakov iz Bloomberg Economicsa predviđa da Rusija ide ka usporavanju, s rastom koji će pasti na oko 1,2 posto u 2025. godini.
U međuvremenu, uz Rusiju koja je uglavnom odsječena od dolara i eura, njeno oslanjanje na kineski juan više ne izgleda kao sigurna opcija. Prijetnja Washingtona da će nametnuti sankcije stranim bankama koje olakšavaju trgovinu sa subjektima s crne liste dovela je do nestašice kineske valute u Rusiji. "Sankcije su definitivno jedan od razloga usporavanja", kaže Isakov. "Kapital je oskudniji, zaduživanje je ograničeno samo na lokalnu štednju, dok je podmirenje trgovine skuplje i zahtijeva više vremena, što je jednako povećanju odliva kapitala".
Šta bi donijela Trumpova pobjeda
Nakon što je potrošio zalihe oružja, Putin se obratio Iranu i Sjevernoj Koreji za rakete kako bi nastavio napade. Želi prostora za disanje da se pregrupira i naoruža. Ako Donald Trump po drugi put osvoji mjesto predsjednika, Putin bi mogao postići svoje. Trump je rekao da će okončati rat za jedan dan. Nije rekao kako, ali mogao bi staviti ukidanje sankcija na pregovarački stol. Budući da je većina sankcija Rusiji uvedena prema izvršnoj uredbi, Trump ih može ukinuti ako želi, a samo bi protivljenje Kongresa s dvotrećinskom većinom moglo to spriječiti. Kao što sam detaljno opisao u svojoj knjizi, Trump je bio skeptičan prema sankcijama protiv Rusije u svom prvom mandatu. Većina kazni Rusiji koje je Trumpova administracija izvela bila je zbog pritiska Kongresa ili njegovih jastrebovih savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Ako postoji lekcija iz protekle dvije i po godine, to je da je sporo uvođenje ekonomskih kazni samo omogućilo Putinu da se prilagodi i profitira. Ako Trump ili Kamala Harris stvarno žele prisiliti Putina da se povuče, mogli bi dramatično pojačati ekonomski rat kako bi Kremlju iscrpili resurse: sniziti gornju granicu cijene nafte, staviti na crnu listu još više tankera iz sjenovite flote i sankcionirati kineske banke zbog saradnje s ruskim vojno-industrijskim kompleksom kako bi uplašili druge da odustanu od posla.
Nafta je ključ. Rusija je samo u julu 2024. zaradila 17,1 milijardu dolara prihoda od izvoza nafte, što je dio očekivanih 192 milijarde dolara za 2024., prema osnovnom scenariju koji je detaljno opisala Kijevska škola ekonomije. Ali pojačana provedba sankcija mogla bi smanjiti taj iznos. Kao što je moj kolega Julian Lee istaknuo, zabrinutost oko posljedica isprva je otjerala kupce od korištenja plovila s crne liste ranije ove godine. Ali izostanak akcije ohrabrio je Rusiju da ukrca najmanje 21 tanker pod sankcijama između kraja aprila i početka oktobra. Sankcije ne funkcioniraju onako kako bi mogle, ali vrijeme je da se prekinu polovične mjere i da udarimo Putina tamo gdje najviše boli.
