Budućnost je sada: Zašto je važno investirati u mlade

Česta pojava u medijskom prostoru je priča o investicijama koje za cilj imaju bolje okruženje za život građana. Koliko o mladima govorimo kao o investiciji? Koliko je ova populacija dio strateškog planiranja i promatrana kao važna investicijska politika bosanskohercegovačkog društva, govori podatak da više od 50 posto mladih u BiH želi napustiti državu.

Izgradnja i akumulacija socijalnog kapitala bi trebala započeti u mladosti jer to je period kada se usvajaju kognitivne vještine, kreira baza zdravog stila života te usvajaju navike koje će u budućnosti osigurati efikasnost investicija u populaciju mladih. Suprotno ovome, neulaganje u mlade može pokrenuti značajne ekonomske, socijalne, ali i političke procese koji se manifestuju kroz različite posljedice poput odlaska iz države, napuštanja obrazovanja, nespremnog ulaska na tržište rada te veću izloženost rizičnim ponašanjima.

Ako bismo ekonomski posmatrali troškove neadekvatne investicije u mlade, onda bi to izgledalo kao jedan začarani krug. Jednom, kada se mladi nađu u začaranom krugu koji je odraz zanemarenosti od društva i institucionalne podrške, troškovi koji nastaju bivaju izuzetno visoki, a ogledaju se kroz probleme poput bolesti, nasilja i gubitak produktivnosti. Nažalost, mladi itekako doprinose skupim problemima koje bosanskohercegovačko društvo nije u mogućnosti rješavati.

Jasmina Banjalučkić

Vratimo se na odlazak mladih iz BiH, temu koja je sigurno najpopularnija u medijskom prostoru u posljednjih deset godina. Koliko ova popularna tema košta državu, nemoguće je utvrditi, ali neki od dostupnih podataka govore da je iseljavanje iz BiH i dalje jedan od najvećih problema za dugoročnu održivost države.

Analiza troškova korupcije u bosanskohercegovačkom društvu s fokusom na ulaganje u obrazovanje i troškove koji se stvaraju kroz iseljavanje mladih (Institut za razvoj mladih KULT i ekonomista Faruk Hadžić) donosi podatak da je iznos ulaganja u obrazovanje osoba koje su otišle iz BiH u periodu 2014-2019., a u odnosu na trajno izdate dozvole, bio 9,96 milijardi KM, što ujedno predstavlja i nivo izvezenog ljudskog kapitala iz države.  

Dodatni podatak pokazuje da su se godišnji iznosi nenaplaćenih doprinosa po radniku povećali sa 561,8 miliona KM u 2014. godini, na 842,5 miliona KM u 2019., koji bi bili naplaćeni da je navedeni broj naših građana ostao da živi i radi u Bosni i Hercegovini. Samo u 2019. godini bilježi se izostanak u naplati za zdravstvo u iznosu od 300,4 miliona KM. Kao primjer gubitka možemo uzeti kupovinu mamografa. Uz pretpostavku da jedan 3D uređaj za mamografiju košta 500.000 KM, za ovaj novac se mogao kupiti 601 uređaj ili uraditi čak 2.006.667 besplatnih ginekoloških usluga, a gdje bi jedna usluga s Papa testom koštala 150 KM.

Ovi podaci o gubicima i mogućnostima ulaganja su namjerno izdvojeni jer u BiH bilježimo izrazito visoku stopu nebrige o reproduktivnom zdravlju, gdje jedna od tri djevojke (37,5 posto) nikada nije uradila ginekološki pregled, a 20,5 posto se ne sjeća ili ne želi odgovoriti (podatak iz 2021. godine). S druge strane zavodi za zdravstvo u FBiH i RS govore o povećanju broja malignih oboljenja dojki i grlića materice. Rak je drugi vodeći uzrok smrtnosti u svijetu, a po učestalosti pojave po pojedinim vrstama (ukupno za oba spola) prednjači rak dojke, zatim pluća, kolorektuma, prostate, želuca, jetre, te grlića maternice. Najveću smrtnost pokazuje rak pluća, zatim kolorektuma, jetre, želuca, dojke, jednjaka, te pankreasa.

Grube procjene pokazuju da preventivna rizična ponašanja i stanja uzrokuju gubitke za društvo koji se procjenjuju u milionima KM. Razvoj zdravlja mladih može biti posebno ugrožen tokom ekonomskih kriza, s potencijalno ozbiljnim dugoročnim posljedicama. Upravo zato politike i programi za sprječavanje i ublažavanje negativnih utjecaja na zdravlje, rizična ponašanja, ali i obrazovanje i zapošljavanje su od ključne važnosti.

Potreba za većom alokacijom javnih resursa za razvoj mladih postoji i prisutna je od oblasti obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja, ali i stambene brige, sigurnosti i ono što se nikako ne smije izgubiti iz vida, ulaganjem u društveni angažman i uključivanjem mladih u procese odlučivanja. Mladi znaju koje su njihove potrebe, a institucije i politike te potrebe trebaju prepoznati i uvrstiti u svoje programe.

Investicije trebaju biti zasnovane na empirijskim dokazima koji su potkrijepljeni činjenicama i onim što mladi prepoznaju kao potrebu. Ove investicije mogu postati efikasne samo fokusiranjem na programe za koje postoji dokazan pozitivan utjecaj, a što u kontekstu trenutnih ulaganja u mlade u BiH znači zatvoriti neefikasne programe, uraditi realokaciju resursa i tražiti dodatne fondove.

Smanjivanje popularnih, ali neefikasnih ili štetnih programa poput onih koji se odnose na subvencije stambenih kredita, ali ne i politike stambenog zbrinjavanja ili programa zapošljavanja koji nemaju adekvatan sistem monitoringa i evaluacije, predavanja o štetnom utjecaju opojnih sredstava ili kocke na času u trajanju od 45 minuta i sl.

Investicija za budućnost podrazumijeva investiciju u odgovarajuće programe i usluge prilagođene mladima, ali i direktan rad s mladima u okviru tema koje su njima bliske i od interesa.

 

Jasmina Banjalučkić je sociologinja i voditeljica Odjela za razvoj politika prema mladima u Institutu za razvoj mladih KULT.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.

 

 

 

 

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar