Podaci o prosječnim platama u dva entiteta su u principu neuporedivi. Neto plata u RS predstavlja sva primanja radnika, dok primanja radnika u FBiH trenutno čine neto plata i neoporezivi dijelovi plate - topli obrok, naknada za prevoz i regres, a oni nisu vidljivi u statističkim podacima o platama.
Samim time viša primanja radnika, ali i veći troškovi poslodavca po radniku u FBiH nisu statistički vidljivi. Za Bloomberg Adriu svoj osvrt je dao Adis Muhović iz Centra za politike i upravljanje.
Reforma paketa zakona o doprinosima i porezu na dohodak treba proširiti poresku osnovicu ukidanjem ovih neoporezivih naknada i istovremenim smanjenjem zbirne stope doprinosa, kazao je Muhović.
"No reforma i nakon 5 godina u parlamentarnoj proceduri još uvijek nije prošla, upravo zbog neslaganja različitih političkih aktera o načinu na koji to treba biti učinjeno – Vlada FBiH je stajališta da reforma treba biti agregatno neutralna, dok je opozicija, ali i dio parlamentarne većine bio stava da reforma treba stvoriti preduslove za stvarno rasterećenje radničkih plata i troškova koje kompanije imaju na osnovu rada", istakao je Muhović.
Kaže da je drugi pristup mnogo racionalniji i građani su s pravom očekivali da će se odricanjem od značajnog poreskog zahvatanja iz radničkih plata stvoriti preduslovi za dalji rast plata. To je posebno važno u trenutnoj situaciji.
"Plate u privatnom sektoru su rasle jačim intenzitetom u posljednje 4 godine zbog činjenice da smo imali dva paralelna procesa koji su promijenili dinamiku na tržištu rada" , navodi on. "S jedne je kontinuirani odliv stanovništva, odnosno radne snage, a s druge je rast privrede i potreba kompanija za radnom snagom, koji se desio uprkos izostanku strukturnih reformi."
Više na: Plate u BiH su posebna priča, ali je učinak inflacije isti
Promijenjeni odnos ponude i potražnje je u mnogome ojačao pregovaračku poziciju radnica i radnika, naročito kvalifikovanih, kazao je Muhović, te napravilo balans u tržišnim odnosima. Na tržištu na kom radnici imaju izbor, velika većina kompanija mora izdvojiti maksimum svojih mogućnosti da bi zadržala radnike i baš zato što su "rastegnute" do same granice, pa je Vlada trebala fiskalnom reformom napraviti prostor za dalji rast radničkih plata.
"Pitanje minimalne plate je nažalost još jedna važna ekonomska tema o kojoj se, umjesto diskusije na osnovu činjeničnih argumenata, raspravlja paušalnim i maksimalističkim pristupom koji ne doprinosi iznalaženju održivog rješenja koje će osnažiti radnike, a da istovremeno ne naruši stabilnost kompanija", ističe Muhović. "Pitanje plata nije stvar političkog dekreta, da jeste, siromaštvo ne bi postojalo. Zato je optimalno rješenje nemiješanje vlasti u normiranje minimalne plate."
Minimalac po entitetima
Za BBA je rekao da normiranje minimalne plate po sektorima, u pregovorima predstavnika radnika i poslodavaca bi, u trenutnim tržišnim odnosima, predstavljalo balans između potreba radnika s jedne i mogućnosti poslodavaca s druge strane, a u skladu s nivoom produktivnosti svake industrije. Smatra da bi se time osigurala i zdrava konkurencija među kompanijama i industrijama, a koja će rezultirati boljim uslovim rada.
"Istovremeno bi isključilo političke zahtjeve – težnju da se u izbornoj godini uljepša statistika, povlače popularni potezi i sebi pripišu zasluge za rast ekonomije", dodao je Muhović. "Ponovit ću, svaka ekonomija, pa i naša, a sa njom i plate radnika, mogu da rastu po održivom modelu samo tako što će politika napraviti reforme koje će stvoriti bolji poslovni ambijent i smanjiti fiskalno opterećenje radnika i kompanija, što je u dobroj mjeri izostalo u oba entieta."
Ni u kom slučaju taj rast ne može biti zasnovan na normiranju minimalne plate i podizanju prosječne plate na taj način. Nagli rast minimalne plate može prije svega ugroziti one kojima je namijenjena, tj. dovesti do otpuštanja nekvalifikovanih radnika i ugroženih kategorija, ali i do usporavanja ekonomije, primjer Slovenije iz 2010. godine nam treba biti podsjetnik o tome.
Više na: Prosječnom plaćom ne može se pokriti ni pola potrošačke korpe
Iako je Vlada u RS kontinuirano smanjivala fiskalno opterećenje radničkih plata, činjenica je da se stalno podizanje minimalne plate u RS vodi težnjom da se dobije veći prosjek i fenomenom "podprijavljivanja" plata. Ni jedan od dva cilja ne čini taj rast opravdanim, jer svaki stanovnik Bosne i Hercegovine zna da su primanja radnika viša u FBiH, a radnike u RS koji trenutno primaju dio plate "u koverti", ovakva politika može gurnuti u potpuno neprijavljen rad.
"Iznos minimalne plate u RS je trenutno na 60 posto prosječne plate, što je nivo viši nego u bilo kom drugom sistemu u Evropi, gdje se minimalna plata po zemljama kreće u nivou od 40 do 50 posto prosječne plate", dodao je Muhović.
U FBiH bi dalje podizanje minimalne plate moglo biti kontraproduktivno bez promjene nivoa opterećenja i načina obračuna, jer bi moglo rezultirati smanjenjem ili ukidanjem isplate neoporezivih naknada od dijela poslodavaca koji ne mogu izdržati to povećanje, pa bi zaposleni u svim platnim razredima u njima, kao rezultat "nosili kući" manje nego trenutno.
Muhović kaže da pri tom nagli rast minimalne i posljedično prosječne plate u BiH, prema trenutno važećim propisima, može dovesti do naglog rasta plata u javnoj upravi i javnim preduzećima, uključujući i plate onih koji već zarađuju znatno više od minimalne plate. Veći izdaci za javni sektor bi dodatno opteretili produktivni sektor, opteretili javne budžete i stvorili preduslove za budući rast poreza i cijena javnih usluga.
Više na: BiH pri dnu ljestvice plaća u regiji, Slovenija ubjedljivo prva
"Pošto je jedan od rezultata trenutnog rasta potrošačkih cijena značajan i rast javnih prihoda iz oporezivanja potrošnje, entiteti imaju još jednu priliku da iskoriste povećani priliv poreznih prihoda za smanjenje opterećenja radničkih plata, čime ćemo vidjeti rast primanja u svim platnim razredima", zaključio je Muhović. "To je najbolji put za osiguranje rasta plata u zemlji."