.webp){kind=icon}
Centralna banka Bosne i Hercegovine nedavno je izašla s podatkom da depoziti stanovništva u bh. bankama iznose 15,57 milijardi KM, što je za 9,5 posto više nego godinu ranije. Ovo se može na prvu protumačiti kao rast povjerenja stanovništva u bankarski sektor, a koje je bilo poljuljano zbog rata u Ukrajini, što je dovelo praktično do nestanka Sberbank s našeg tržišta, te usljed snažne inflacije koja je pogodila cijeli svijet.
Međutim, ako se samo malo detaljnije promotri struktura depozita stanovništva, možemo vidjeti da dugoročni depoziti iznose samo 27,1 posto ukupnih depozita, što je historijski skoro najniža razina (na kraju drugog kvartala su iznosili 27 posto, što je bio najniži nivo u historiji).
Prije pojave pandemije Covid-19 dugoročni depoziti su iznosili 40 posto u ukupnoj strukturi depozita. Generalno oročeni i štedni depoziti bilježe pad od 2,3 posto, dok depoziti po viđenju i sredstva na transakcijskim računima stanovništva rastu 15,3 posto na godišnjem nivou. Činjenica da više od 70 posto novčanih sredstava stanovništva u bankama spada u najlikvidnije oblike depozita ne govori o mnogo o povjerenju u bankarski sistem, nego se tu vjerovatno radi o nečemu drugom.
Karakteristike sistema
Osvrnimo se na karakteristike finansijskog sistema u Bosni i Hercegovini. Činjenica da se više od 90 posto finansijske aktive veže za bankarski sektor ukazuje na izrazitu bankocentričnost finansijskog sistema, a ako se tome doda potpuna nelikvidnost berzanskog tržišta, onda je jasno da banke nemaju alternativu kod nas u obavljanju osnovne funkcije finansijskog sistema, a to je transfer finansijskih sredstava od suficitnih, ka deficitnim subjektima. Dakle, stanovništvo je u nedostatku alternativa prinuđeno finansijska sredstva držati u bankama, jer ne postoje kvalitetnije alternative.
Damir Bećirović
U uslovima hiperlikvidnosti banka i nedostatka konkurencije drugih finansijskih institucija, banke su praktično monopolisti i nameću izuzetno niske kamate na štednju, naročito u periodu globalne monetarne ekspanzije u vrijeme pandemije Covid-19. Istovremeno nisu drastično snižavale kamate na kredite, te su nedostatak kamatonosnih prihoda nadomjestile rastom provizija i dugih vrsta naknada za bankarske usluge, čak toliko da je u prošloj godini prvi put u historiji ova vrsta prihoda bila veća od kamatonosnih prihoda banaka. Dakle, banke su se sve manje bavile svojom osnovnom funkcijom prikupljanja depozita i kreiranja kredita.
Izostanak konkurencije i nedostatak finansijskih alternativa uvijek za posljedicu ima lošiju poziciju i osiromašenje klijenata. Činjenica da inflacija od 2021. godine do danas kumulativno iznosi 25 posto ukazuje na to da su građani koji su imali štednju u bankama izgubili četvrtinu realne vrijednosti svoje finansijske imovine. Niske kamatne stope na štednju koje su se približavale nuli nisu mogle ublažiti taj gubitak. Iako je u ovoj godini zabilježen rast kamatnih stopa, one i dalje ne predstavljaju motiv za dugoročnu štednju, što na dugi rok svakako nije u interesu banaka, naročito u vremenu sve češće pojave crnih labudova koji mogu proizvesti značajne potrese na ekonomiju i finansije.
Kako stimulisati rast kamatnih stopa na štednju i istovremeno mobilizirati, za naše uslove, značajan kapital stanovništva u bankama?
Nedavno iskustvo susjedne Republike Hrvatske vezano za emisiju tzv. narodnih obveznica nam može dati dobre smjernice. Pomenute obveznice je emitovala vlada na rok od dvije godine s prosječnom kamatnom stopom od 3,5 posto. Na ovaj način je građanima ponuđena znatno povoljnija alternativa u odnosu na kamatni prinos koji bi donosila dvogodišnja oročena štednja, što su građani prepoznali i upisali 1,4 milijarde eura obveznica.
Nakon početka upisa narodnih obveznica kamatne stope na štednju kod banaka su u kratkom roku narasle za 1,4 posto, da bi nakon završetka upisa imale razumljivo mali pad. Ali, istovremeno, kamatne stope na nove depozite privrednih subjekata su nastavile rasti do nivoa prinosa na pomenute obveznice. Ako pogledamo prinose na dvogodišnje obveznice u drugim zemljama, koje su na neki način usporedive s nama (Turska 10,4 posto, Rumunija 6,6 posto, Poljska 6,2 posto i Češka 5,7 posto), možemo uočiti da su oni i viši od prinosa koje su dostigle obveznice u Hrvatskoj.
Narodne obveznice
Emisija narodnih obveznica u BiH bi mogla postići sličan efekt povlačenja dijela depozita iz banaka, što bi vjerovatno natjeralo banke na povećanje kamata na oročenje i štednju. Naravno da je važno da bankarski sektor ne bude ugrožen i treba oprezno provoditi takve modele, ali je važno da se banke izbace iz zone komfora u kojoj ostvaruju sve veću dobit uz sve nepovoljnije uslove za stanovništvo i privredu, uz potpuni izostanak inovativnosti i veoma siromašnu ponudu savremenih digitalnih finansijskih proizvoda koji su standardna ponuda u svim evropskim zemljama.
Drugi pozitivni efekt se odnosi na povećanje likvidnosti tržišta kapitala, kroz razvoj sekundarnog tržišta ovih obveznica, ali i uključivanje značajnog broja novih individualnih investitora.
Zbog čega se ovo nije već desilo u Bosni i Hercegovini? Zanemarimo za trenutak politiku i neefikasnost komisija za vrijednosne papire, osnovni razlog je što entitetske vlade imaju sigurne kupce za svoje vrijednosne papire koje redovno emituju skoro na mjesečnoj bazi. To su uglavnom iste ove banke koje nude niske kamate na oročene depozite. Tako se krug zatvara.
Otvorimo ga...
Damir Bećirović je ekonomski analitičar i profesor na Internacionalnoj poslovno-informacionoj akademiji u Tuzli.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
