Ne treba da čudi asocijacija između informativnih društvenih mreža i nekadašnjih kafana. Iako se na našim prostorima kafana kao središte društvenog dijaloga tretira kao ekskluzivni kulturološki fenomen ona je zapravo uvezena iz Centralne Evrope. Kafana kao presjek svih socio-ekonomskih klasa, pa i aktuelnih filozofskih pravaca dostiže svoj vrhunac u predratnoj Zapadnoj Evropi, u onom njenom dijelu koji nije skliznuo u desni totalitarizam tog doba.
U Austriji, koja nam je podarila kafanu ne kao mjesto za opijanje, već za raznovrsne diskusije koje oblikuju javno mnjenje, prije dolaska Hitlera u kafani se raspravljalo o svemu – od fudbala koji je postajao sve popularniji među radničkom klasom do nijansi u tumačenju marksističke teorije društva. Austrijske kafane su predstavljale oaze slobodne misli u sve neslobodnijem svijetu, ali su bile i tematski i ideološki podijeljene. Ako biste prevashodstvo nacije nad klasom, ne biste bili dobrodošli u ljevičarske kafane, i obratno.
Upravo ova društvena pojava segmentiranih društvenih tokova podsjeća na današnje decentralizovane društvene mreže poput Mastodona ili decentralizovanih foruma kao što je Reddit. Budući da je današnji Zapadni svijet duboko podijeljen u vrijednosno-ideološkom smislu, sve više korisnika privlače društvene mreže koje predstavljaju mnoštvo tematski i ideološki razdvojenih nodova. Međutim, kao i kafane prošlog vijeka, izolovani društveni prostori ne proizvode efekat zbližavanja podijeljenih ideoloških grupa, već ih još više razdvajaju, budući da dovode do stvaranja sobe odjeka u kojima ljudi čuju samo sopstvenu argumentaciju i stanovište.
Twitter je uspio da dostigne status globalno važne društvene mreže sa političkom tematikom jer je raspolagao centralizovanim upravljanjem koje je moglo da sprovodi standarde objavljivanja i komunikacije na efikasan i transparentan način.
Twitterovi algoritmi forsirali su vremenski i tematski konzistentan sadržaj koji je omogućavao korisnicima da se iz provjerenih medijskih izvora blagovremeno informišu o bitnim političkim događajima, a da pritom mogu i da se uključe u globalnu diskusiju o istima. Zato je Twitter privukao najuticajnije ljude iz svijeta medija i analitike. Twitter je služio i kao platforma za informisanje o temi finansija i investicija, mada je to polje u kojem nedovoljno upućeni uvijek mogu stradati usljed opasne mješavine gramzivosti i neznanja.
Sistem je funkcionisao jer su najbitniji izvori informacija bili objektivno verifikovani i pored svog naziva isticali, nekada poželjni, plavi bedž. Tačno je da su isti posjedovale i raznorazne zvijezde iz sfere zabave, ali tu su razlozi bili sasvim druge prirode – posred je bila zaštita ličnosti i sprječavanje lažnog predstavljanja. Relevantni novinari i analitičari koji su bili verifikovani nisu morali da raspolažu sa milionskom publikom, dovoljno je bilo da su zvanično afilirani sa nekim od uglednih medija ili organizacija da bi ih Twitter prepoznao kao kredibilne izvore informacija i olakšao svojim korisnicima proces odvajanja lažnih vijesti od pravih.
Tako je Twitter ujedno bio i stecište vrhunskih profesionalaca i običnih građana u potrazi za informacijama. Razume se da je ovde riječ prevashodno o Twitteru na engleskom jeziku, ova platforma na manjim jezicima nikada nije dostizala opisani kvalitet, ali to već nema veze sa njom, već sa nivoom kulture dijaloga i kadrovskom bazom datih manjih država.
Kada je izbio Rusko-ukrajinski rat i označio zvanični početak novog perioda dugoročne globalne nestabilnosti koje će ili preći u stanje hladnog ili se preliti u svjetski rat, Twitter je djelovao kao mjesto gde se možete snaći u šumi informacija i dezinformacija. Apsolutno je tačno da su i u tom trenutku na Twitteru djelovale armije ruskih, iranskih i kineskih botova, kao i nekih drugih manjih država sa populističkim režimima na vlasti, ali su sistem verifikacije, kao i efikasno moderiranje, skupa uspijevali da svedu lažne informacije na prihvatljiv nivo. A onda je došao Elon Musk.
Ovaj tajkun iz sfere tehnologija pokušao je na svaki mogući način da spusti cijenu datoj društvenoj mreži, prije nego što je kupi, ali mu to nije pošlo za rukom, te je bio primoran da plati čitave 43 milijarde američkih dolara kako bi postao vlasnik najvažnije društvene mreže na svijetu. Priznaćete da je njena važnost u poljima politike i ekonomije daleko značajnija za budućnost čitavog svijeta od bilo koje druge mreže na koje ljudi štedro izlučuju svoju privatnost.
Prvo je Musk svojim populističkim izjavama političke prirode razjurio sve velike oglašivače, koji su naravno činili veći dio prihoda Twittera. Zatim, kako bi povratio dio prihoda, Musk je uveo pretplatu koja je omogućavala različitim konspirolozima i botovima da budu verifikovani, umjesto stručnih analitičara i uglednih novinara. Tim potezom je srozao ugled sopstvene društvene mreže i mnogostruko amplifikovao glasove ruskih, iranskih i kineskih bot armija.
Razlog zbog koga profesionalci i građani željni pouzdanih političkih informacija još uvijek ostaju na Twitteru je dvostruk: prvo, tu je putna zavisnost – mnogi su već navikli Twitter i drže se onoga što im je poznato, prije nego što se upuste u potragu za nekom novom društvenom mrežom koja više odgovara njihovim potrebama; drugo, radi se o pristrasnosti propalog ulaganja (sunk cost fallacy) koja podrazumijeva da su profesionalci prisutni na Twitteru uložili trud i vrijeme kako bi okupili oko sebe veliki broj pratilaca i manje su skloni tome da počnu sve ispočetka na nekom drugom mjestu.
Ipak, u posljednje vrijeme se pojavila alternativa Twitteru koja, za sada, najviše obećava, a to je Bluesky. Ovu mrežu je osnovao Jack Dorsey koji je stajao iza stvaranja Twittera, a njegova nova mreža zapravo predstavlja povratak Muskovg populističkog Twittera na fabrička podešavanja.
Već se nazire razlog Muskove (auto)destrukcije Twittera – radi se o preformatiranju društvene mreže koja je služila informisanju u platformu za sumnjive finansijske transakcije i kripto mutljavine. Naime, Musk je već najavio, što je u neku ruku prošlo ispod radara svjetske javnosti jer su njegove kontroverzne političke izjave znatno privlačnije kao medijski resurs, da planira da od Twittera napravi bolji i unapređeni Paypal. Tu se krije i veza Elona Muska sa Davidom Sacksom, populističkim tajkunom koji dijeli njegove političke stavove, a svojevremeno je bio operativni direktor Paypala. Niko ne može reći sa sigurnošću da li Elon Musk vjeruje u rusku, iransku i kinesku propagandu koju redovno podržava, a na koju je temu Washington Post nedavno napisao čitav članak.
Izgleda da se Musk jednostavno obraća svojim sadašnjim i budućim klijentima, s jedne strane, tu su tokovi pranja novca i zaobilaženja sankcija, koji su veoma bitni određenim autokratskim režimima, a, sa druge, nalazi se dio zapadnog društva koji je i sam skliznuo u populizam, pa će uz nepovjerenje političkim institucijama, moći da izrazi i nepovjerenje u finansijske, naravno, ulaganjem u Muskov novi X – faktički Paypal sa dodatkom političkog populizma.
Ovaj proces će teći postepeno, u sljedećih par godina, a za to vrijeme će Bluesky, najvjerovatnije, postati ono što je Twitter nekada bio. U tom pogledu, Muskov novi Twitter, to jest X, neće propasti, nego će biti planski razmontirana suština starog Twittera, koju će morati da preuzme neka nova društvena mreža, jer potražnja za kredibilnim poljem za konzumiranje političkih informacija svakako postoji. Da li će mjesto starog Twittera zauzeti Bluesky ili neka druga mreža, zavisiće od funkcionalnosti datih internet resursa.
Komentar ne odražava nužno mišljenje i stavove uredništva Bloomberg Adrije i njenih vlasnika.