.webp){kind=icon}
U ECB-u se čelnici u zadnje vrijeme dijele na dvije čvrsto podijeljene frakcije. Prvi tabor je onaj koji zagovara daljnji rast kamatnih stopa zbog uporne inflacije, posebice temeljne inflacije koja se ne spušta očekivanim tempom. Drugi tabor veže se za loše makroekonomske podatke poput sentimenta u proizvođačkim i uslužnim granama, industrijskog izvoza Njemačke i pada tvorničkih narudžbi. Prvi tabor zasada pobjeđuje.
Dizanje kamatnih stopa nije jedini kanal ECB-ovog stezanja, već je tu i istiskivanje viška likvidnosti. Ono se provodi kroz smanjeno reinvestiranje obveznica europskih dužnika po dospijeću te puštanje na dospijeće kreditnih TLTRO aranžmana. No, taj proces djeluje sporo, a višak likvidnosti u euro zoni je i dalje na 3,7 bilijuna eura, odnosno daleko iznad pretpandemijskih dva bilijuna eura. Do sada su Njemačka i Francuska najviše sudjelovale u kvantitativnom stezanju, odnosno ECB nije njihove obveznice reinvestirala, štiteći tako države s visokim javnim dugom poput Italije, Španjolske i Portugala. No, u rujnu i listopadu na dospijeće dolazi dug Italije, Španjolske i Portugala od oko 100 milijardi eura, što bi moglo stvoriti pritisak na spreadove njihovih obveznica te poskupiti zaduživanje.
Do dodatnog podizanja kamatnih stopa neće doći, barem ne u ovom ciklusu stezanja, obzirom na već spomenute negativne makroekonomske podatke, ali i prema riječima Lagarde, slabljenje tržišta rada kao i uslužni sektor, koji su do sada bili prilično stabilni. No, tu postoji i određeni rizik. Cijena nafte na raste zadnjih mjeseci zahvaljujući smanjenju proizvodnje od Saudijske Arabije i Rusije. Ako se i ostale članice OPEC+ odluče na sličan scenarij, tada možemo očekivati zadržavanje cijena nafte visokima i ponovno prelijevanje na ostale kategorije proizvođačkih i potrošačkih cijena. Takav scenarij zahtijevao bi dodatno podizanje kamatnih stopa ECB-a.
Rezanje kamatnih stopa već sredine 2024. godine je i dalje vrlo izgledan scenarij. Pojedine zemlje euro zone već su u tehničkoj recesiji, rast kreditiranja poduzeća i kućanstava usporava, a kamatne stope na kredite će se dodatno povisivati, što će u konačnici oslabjeti gospodarski rast. Kako bi ponovno pogonila rast ekonomija, ECB će morati smanjiti kamatne stope naredne godine kako ne bi došlo do sunovrata gospodarstva. Isto tako, centralni bankari su na kraju dana i menadžeri, odnosno odgovaraju za poslovni rezultat središnje banke kojom upravljaju. ECB-u nikako ne odgovara plaćati visoke kamate za višak likvidnosti koji poslovne banke deponiraju po visokim depozitnim stopama, stoga je ECB-u u interesu što prije stvoriti podlogu za rezanje kamatnih stopa.
