Ekonomska kriza koja je zahvatila gotovo sve industrijske sektore i tržišta širom svijeta nije zaobišla ni tržište Bosne i Hercegovine. Početkom pandemije koronavirusa bilo je jasno da nas čeka izazovan i težak period, te da će svaki segment društva koje poznajemo biti uzdrman. Nepostojanje strategija razvoja na nivou BiH, ali i nepostojanje podrške domaćoj proizvodnji, povećano iseljavanje stanovništva te drastična poskupljenja i dalje ne pomjeraju građane: proteste organizuju samo protiv jednakih i kad je povreda isključivo na ličnom nivou. Čini se da ovdje dobra vremena nikad nisu dovoljno dobra ili ne traju dovoljno dugo da bi se građani navikli, pa se s teškoćama nosimo kao sa standardom.
S druge strane, realni sektor se s novim izazovima suočava shodno vlastitim kapacitetima i trenutnom stanju interesnog tržišta: neke industrije su tokom pandemije koronavirusa došle na rub opstanka, a ni trenutno ekonomsko stanje ne olakšava njihov oporavak. Druge, poput softverske industrije, doživjele su privid rasta u određenim poljima te stvorile iluziju uspjeha, što je ovdje došlo na naplatu još prošle godine. Pandemija je bila samo vrhunac višegodišnje nestrateške fluktuacije novca – kojeg je konačno bilo toliko da se činilo da ne postoji ideja koja se ne može kupiti i ostvariti.
Šta ekonomska kriza donosi bh. tržištu?
Globalna ekspanzija IT industrije kojoj svjedočimo posljednjih deset godina prelila se i na naše tržište, čemu su rat u Ukrajini i velika fluktuacije radne snage na US tržištu dali poseban doprinos. Procjenjuje se da je u BiH 2022. godine bilo zaposleno više od 26 hiljada IT stručnjaka, od čega blizu 12 hiljada u realnom sektoru. Trend rasta zapošljavanja na godišnjem nivou iznosio je oko 2.700 novih radnika.
Nedima Džaferagić/Privatni album
Balkansko tržište je generalno prepoznato kao solidan outsourcing potencijal gdje je fokus stavljen na iznajmljivanje intelektualne radne snage stranim firmama. Susjedne države, zbog boljih regulativa i većih kapaciteta, imaju nešto veći priliv novih projekata i klijenata u odnosu na bh. tržište. No, ono gdje treba skretati posebnu pažnju, pored potrebnih regulativa i podrške države, jeste da BiH poprilično zaostaje kada je riječ o domaćoj proizvodnji i razvoju vlastitih softverskih proizvoda.
Finansijski efekt
Otkazi na bh. tržištu kojima svjedočimo posljednjih nekoliko mjeseci dio su procesa globalnih optimizacija. Procentualno gledajući, broj otkaza u odnosu na globalna dešavanja, gdje je od početka godine prema izvještajima Layoffs.fyi otpušteno više od 200 hiljada radnika, ovdje je još uvijek vrlo nizak. Ipak, uzimajući u obzir to da govorimo o vrlo malom tržištu, te da su se otkazi desili u dijelu koji se prvenstveno fokusira na outsourcing, ostaje nam vidjeti kakav finansijski efekt će ova fluktuacija imati dugoročno.
Ono o čemu se mnogo manje govori u odnosu na otkaze jeste aktualno smanjenje zapošljavanja u svim sferama IT sektora te najavljeno usporavanje rasta i razvoja IT sektora u BiH. Procjene analitičara su ovdje dosta pozitivne jer vrijednost koju klijenti dobiju za uloženi novac ide u prilog balkanskom tržištu, gdje su i cijena i kvalitet dostavljenog još uvijek visoko optimalni.
Ipak, dosadašnje strategije stalne promjene i prilagodbe konkurentnom tržištu s postojećim kapacitetima, ne ostavljaju firmama dovoljno prostora za adekvatan sistem podrške unutar svojih mikrosistema. Uzimajući u obzir kombinaciju veoma iscrpljujućih godina iza nas (pandemija praćena rastom visokog intenziteta) te demotivaciju radne snage koja se već osjeti usljed negativnih tržišnih trendova, poseban izazov će biti održavanje produktivnosti u mjesecima ispred nas.
Šta možemo očekivati?
1. Svaka promjena je prilika za rast i učenje. Mladi kadar bh. tržišta prethodno se nije susretao s makroekonomskim zahtjevima ovog tipa. Proces učenja, iako vrlo neugodan, daje priliku za drugačiji pristup kako biznisu tako i ličnim karijerama.
2. Usporavanje daje priliku za sazrijevanje. U stalnom nastojanju da se sustigne standard koji se svakodnevno mijenja, usporavanje daje priliku za reprioritizaciju i realnije sagledavanje poslovnih i ličnih ciljeva.
3. Retencija fokusirana isključivo kroz plate nije više održiva. Radna snaga sazrijeva. U pandemiji se shvatilo da se većina poslova može izvršavati s lokacija odvojenih od ureda, a sad će naučiti da se može živjeti i s više i s manje novca, te gdje leže prioriteti biznisa. Zahtjevi će biti drugačiji i tražit će se veće sistemsko ulaganje u razvoj kadra.
4. Balans između stalne promjene u strategiji da se odgovori na zahtjeve tržišta i stabilnosti internih regulacija radi održavanja dobrobiti radnika bit će vjerovatno najveći zahtjev. Dolaskom korporacija koje su kroz akvizicije domaćih firmi došle na bh. tržište u posljednjih nekoliko godina, standardi kvaliteta su znatno porasli, kao i potrebe za održivom infrastrukturom.
5. Inovacija i ulaganje u vlastite softverske proizvode bi trebali imati prioritet u investicijama. Ova ekonomska kriza je jasno pokazala da, iako iznajmljivanje kadra jeste jeftinije i lakše za upravljanje, dugoročno nosi gubitak kontrole ne samo nad vlastitim mikrosistemima, nego i nad tržištem i vrijednošću radne snage.
Šta dolazi?
Za industriju koja nastoji pratiti globalne trendove, bh. tržište svakako predstavlja dodatni izazov. Ostaje da se vidi šta će sve donijeti period ispred nas, ali važnost i potencijal ove industrije je uvijek bitno isticati.
IT sektor, bez obzira na trenutne izazove, ostaje svijetla tačka koja je kreirana i održava se isključivo naporima vlastite radne snage. Bez stvarnih investicija i bez podrške države, s vrlo mladim i relativno nezrelim radnim kadrom, IT zajednica je uspjela pozicionirati bh. tržište daleko u odnosu na ostale industrije. Iskustvo pokazuje da i ovdje možemo ostati pozitivni.
Nedima Džaferagić je psihologinja, psihoterapeutkinja i HR specijalista sa osam godina iskustva u IT sektoru.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
