Ideja da bi centralne banke trebale postaviti ciljanu inflaciju višu od dva posto ima dugogodišnju podršku među mnogim ekonomistima, uključujući bivšeg glavnog ekonomista MMF-a Oliviera Blancharda, i ostala je ustrajna čak i usred napora da se inflacija smanji. Međutim, kako novi podaci postaju dostupni, čini se da je argument za dva posto— trenutačni cilj američke centralne banke — sve jači.
U UK-u je temeljna inflacija porasla na 7,1 posto u maju. U eurozoni temeljna inflacija ostala je na oko pet posto. SAD-u ide samo malo bolje s temeljnom inflacijom iznad 4,5 posto.
Postoji određena šansa da SAD doživi poslovično "meko slijetanje", ali taj je scenarij teže zamisliti za eurozonu i UK. Na primjer, većina hipoteka u Ujedinjenom Kraljevstvu ima promjenjivu stopu, tako da bi oštar pritisak Banke Engleske na povećanje kamatnih stopa mogao slomiti njeno tržište nekretnina.
Bloomberg
Nakon pandemije, stope inflacije naglo su porasle u mnogim zemljama, iz raznih razloga: labave monetarne politike, labave fiskalne politike, šokova cijena energije i tako dalje. Velik dio te prekomjerne politike bio je pogrešan, kao što je u to vrijeme primijetio Lawrence Summers. Šira poanta je da je tokom kriza rizik od pretjerane reakcije vrlo stvaran. Ta bi činjenica trebala pomaknuti računicu na optimalnu ciljanu inflaciju.
Dugo je vremena fokus bio na riziku nedovoljne reakcije, primjerice kada je SAD imao premalo monetarnih i fiskalnih poticaja nakon finansijske krize 2008. godine. To je bila kratkovidna perspektiva, pa su ti komentatori željeli ciljanu inflaciju od recimo četiri posto kako bi ograničili mogućnost pada agregatne potražnje u budućnosti.
Zamislite da su SAD poslušale taj savjet i ušle u 2019. s ciljanom inflacijom od četiri posto. Da je došla ista pandemija i da se razmišljalo o istim monetarnim i fiskalnim odgovorima, kako bi stvari mogle biti drugačije?
Jedna je mogućnost da bi postojala zabrinutost zbog pretjerane reakcije, s već visokom stopom inflacije od četiri posto, a manje bi bilo učinjeno na monetarnoj i fiskalnoj strani. Ipak, čak i u najboljem slučaju, stope inflacije bi vjerovatno završile barem jednako visoko kao pod statusom quo, s obzirom na to da su SAD polazile od više bazne stope inflacije.
Realnije, vjerovatno bi postojao jednako snažan monetarni i fiskalni odgovor. U to su vrijeme zagovornici ekspanzije vjerovali da će popuniti proizvodni jaz, a ne potaknuti cijene, a ni tržišta ni većina ekonomista nisu očekivali išta slično posljedičnoj stopi inflacije. Vjerovatno bi ta ista pogrešna uvjerenja prevladala na početnoj tački stope inflacije od četiri posto.
Bloomberg
Dakle, umjesto da inflacija bude u sadašnjem rasponu, bila bi nekoliko postotnih bodova viša. U međuvremenu, daljnje dileme centralnih banaka bile bi teže - a ta viša stopa inflacije još je više oštetila realne plaće.
S današnjeg gledišta, teško je reći je li vjerovatnija pretjerana ili premala reakcija na sljedeću krizu. Ali sve je očitije da je inflacija i dalje politički izrazito nepopularna. Šanse britanskog premijera Rishija Sunaka za ponovni izbor, primjerice, uveliko ovisi o tome hoće li Banka Engleske staviti inflaciju pod kontrolu. Čak je obećao prepoloviti stopu inflacije, baš kao što su kandidati predsjednika Joea Bidena za Federalne rezerve obećali staviti inflaciju pod kontrolu.
Može li biti da stabilna stopa inflacije od četiri posto jednostavno nije politički stabilna? Stranka koja brani cilj od četiri posto mogla bi biti osjetljiva na opozicionu stranku koja obećava niži cilj ili na populističku stranku koja obećava neki zamišljeni "besplatan ručak" koji će u potpunosti ukloniti inflaciju. Kada je prvi put predložen cilj inflacije od četiri posto, ovi politički rizici činili su se mnogo manje vjerovatnim nego danas.
Argumenti "zamke likvidnosti" za stopu inflacije od četiri posti su složeni i snažno sumnjam da nisu politički dobitnici, s obzirom na nepopularnost inflacije. Bilo dobro ili loše, ovo više nije svijet u kojem elite mogu jednostavno raditi ono što smatraju najboljim, bez velike podrške javnosti.
Možda postoje načini poboljšanja trenutnih mandata centralne banke, ali prelazak na ciljanu inflaciju od četiri posto nije jedan od njih. Uvijek je bila fantazija da će takve police ponuditi dodatni sloj zaštite. Umjesto toga, posljednjih nekoliko godina još je jedna ilustracija dugotrajne istine: vladinoj je politici vrlo lako stvoriti višak inflacije, ali joj je vrlo teško staviti inflaciju pod kontrolu.
.webp){kind=icon}
