"Ako je vaš jedini alat čekić, svaki problem izgleda kao ekser." Ova stara izreka još uvek zvuči tačno dok centralne banke nastavljaju da povećavaju stres u vezi sa kamatnim stopama. Postojao je minimalan uticaj na bogata domaćinstva, ali nesrazmjeran uticaj na one koji to najmanje mogu da priušte. Hitno je potrebna bolja analiza bijesnog tempa povećanja troškova pozajmljivanja, zajedno sa većom fleksibilnošću u postizanju ciljeva inflacije i strpljenjem da bi monetarno zaoštravanje odradilo svoj posao.
Globalna recesija izgleda neizbježna ako kamatne stope nastave da rastu. Imali smo upozorenja zbog "pozlaćene krize" (kriza sa penzionim fondovima u Velikoj Britaniji u prošloj godini), kolapsa Credit Suisse Group AG i nekoliko bankrota američkih banaka. Mnogi drugi sektori osjetljivi na stope se kolebaju, uključujući komercijalnu imovinu i komunalne usluge sa prekomjernim zaduživanjem. Ali prava šteta se pravi u drugim dijelovima privrede, kao što su mala i srednja preduzeća i iznajmljivači stanova.
Dakle, navedeni cilj Federalnih rezervi i njihovih kolega da "olabave" tržište rada je pogrešan. Mandati centralne banke ne navode ciljeve za nezaposlenost jer je tržište rada nemoguće mikroupravljati. Kada se dostigne tačka preokreta, prekasno je da se spriječi brzi pad.
Poslovni krediti uglavnom imaju promjenljive kamatne stope, tako da firme osjećaju bol u realnom vremenu. Istraživanje menadžera nabavke u američkoj proizvodnji u junu je očitalo 46 signala kontrakcije; Njemački broj 40,6 bi trebalo da zvoni za uzbunu. Bankarske pozajmice i mjere za ponudu novca usporavaju se na globalnom nivou. Mjere ulazne inflacije, kao što su proizvođačke cijene, brzo padaju. Ekonomije možda ne usporavaju onoliko brzo koliko bi centralne banke željele da obuzdaju inflaciju, ali pravac kretanja je jasan — i postoji rizik od ubrzanja.
Godišnji globalni politički forum Evropske centralne banke u Sintri u Portugalu prošle nedjelje imao je jednu konzistentnu poruku od političara koji su učestvovali: dolazi još pooštravanja monetarne politike, a troškovi zaduživanja će ostati povišeni duže. Ali političari se i dalje previše oslanjaju na ekonometrijske modele koji se čine beskorisnim zbog prkosno jake zaposlenosti i prihoda. Fiskalne mjere kao što su veće minimalne plate, penzije i beneficije povezane sa indeksom inflacije potkopavaju napore da se kontroliše inflacija u privatnom sektoru putem kamatnih stopa. Odgovor leži u uzdržanosti fiskalne politike, a ne u grubim monetarnim alatima.
Centralni bankari su previše fiksirani na ciljeve inflacije od dva odsto. Takva preciznost nije korisna u ekonomskom sistemu koji je bio podvrgnut nizu blokada izazvanih pandemijom praćenih nemilosrdnim monetarnim i fiskalnim stimulansima. Inflatorni impulsi počinju da se ispiraju iz sistema, pa je potrebna veća fleksibilnost. I postoji presedan: Fed je usvojio fleksibilno prosječno ciljanje inflacije 2020. ali je odustao kada ga je pandemija udarila.
Situacija u Velikoj Britaniji je posebno akutna. Tržište fjučersa predviđa da će stopa Banke Engleske (BOE) dostići vrhunac od 6,3 odsto, u poređenju sa 5,6 odsto za Fed i nešto više od četiri odsto za ECB. Ali kao što je Mark Dowding, koji nadgleda 111 milijardi dolara kao glavni investicioni direktor RBC Bluebay Asset Management LLP, rekao u utorak: "Ako budete previše naporni, uništićete stambeno tržište i završićete sa finansijskom krizom u Velikoj Britaniji i stagflacijom".
Pooštravanje će tek doći | Cijene fjučersa sugerišu da Velika Britanija ima najduže putovanje u ciklusu povećanja stope, Izvor: Bloomberg, plavom bojom su obilježene trenutne stope, bijelom očekivanja tržišta
Centralne banke su dužne da brinu da najsiromašniji u društvu ne trpe nesrazmjerno od recesije koja se u potpunosti može izbeći. Andy Haldane, bivši glavni ekonomista BOE, tvrdio je ove nedjelje u članku Financial timesa da centralna banka Velike Britanije treba da toleriše inflaciju iznad ciljane vrijednosti i izbjegava predoziranje ekonomijom, odbacujući opšteprihvaćenu poziciju da "nema alternative" daljem povećanju stopa.
Mjere BOE utiču na 30 odsto domaćinstava u vlasništvu vlasnika sa hipotekama, dok vlasnici kuća bez duga vjerovatno imaju koristi od viših stopa. Analitičari Jefferies Financial Group Inc. smatraju da je teret rastućih stopa podnošljiv za 40 odsto najvećih privređivača koji imaju tri četvrtine hipotekarnog duga. Dakle, čak i ako se sve hipoteke povećaju na šest odsto, oni ne očekuju nikakav uticaj na ukupnu diskrecionu potrošnju. Međutim, najveći rizik za ovaj scenario je nagli porast nezaposlenosti – stanje u kojem je BOE izgleda odlučna da osmisli da ponovo postigne svoj dragocjeni cilj inflacije od dva odsto.
Više kamatne stope povećavaju nejednakost. Kancelarija za nacionalnu statistiku procjenjuje da Ujedinjeno Kraljevstvo ima štednje od 10 odsto bruto domaćeg proizvoda, vrijedan 340 milijardi funti (430 milijardi dolara) nakon porasta tokom pandemije. Za štediše i penzionere, poslije decenije beznačajnih prinosa, imati prihod bez rizika koji se približava pet odsto je dar od Boga. Povećanje plata u privatnom sektoru za više od sedam odsto takođe ublažava uticaj na one koji zarađuju više.
Centralni bankari zatečeni porastom inflacije namjerno ignorišu činjenicu da će pooštravanju koje je do sada primjenjeno trebati vreme da pokaže uticaj. U svojoj revnosti da obuzdaju potrošačke cijene, oni rizikuju da pogoršaju krivično djelo pogrešnog tumačenja izgleda za ekonomiju tako što će privredu gurnuti u recesiju tupim instrumentom kamatnih stopa. Vrijeme je za preispitivanje.
.webp){kind=icon}
