Često se efikasnije funkcioniranje javne administracije i smanjenje njenih troškova ističe kao jedan od strateških ciljeva definiranih razvojnim dokumentima većine nacionalnih ekonomija. Taj cilj je posebno naglašen u slučaju zemalja Zapadnog Balkana. Nažalost, svake godine budžetska izdvajanja namijenjena tekućim izdacima javne administracije pokazuju trend rasta.
Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, dio bruto domaćeg proizvoda za tekuća izdvajanja, obračunat prema rashodovnom pristupu, ostvario je rast od 14 posto u posljednje četiri godine. U susjednoj Srbiji taj rast iznosi čak 35 posto. Vrlo slične pokazatelje možemo naći i u drugim zemljama regije. Nerijetko se porast budžetskih izdvajanja, koja se odnose na tekuće izdatke javne administracije, opravdava pandemijskim okolnostima te specifičnim zahtjevima koje su epidemiološke restriktivne mjere postavile pred javnu administraciju, uključujući i aktuelnu energetsku krizu i već odavno prisutnu inflaciju.
Donekle je i očekivano da će opći rast cijena, uzrokovan prvobitno prekinutim lancima opskrbe usljed lockdowna i restriktivnih epidemioloških mjera, strukturalnim poremećajima na tržištu te postojećom energetskom krizom, dovesti i do prividno većih budžeta, pa samim tim i većih budžetskih izdvajanja. Međutim, koliko je "napuhanost" budžeta bez pokrića, nastala kao rezultat većih fiskalnih priliva, opravdan razlog za veću javnu potrošnju, a pogotovo veća izdvajanja za tekuće izdatke javne administracije?
Privatni arhiv
Već na prvu se čini da jednostavnog odgovora nema. I zapravo teško ga je i pronaći. Naime, mjere i instrumenti podrške oporavku od Covida, ali i opće ekonomske krize, dio su javnih politika čije donošenje nije temeljeno na realnim i pouzdanim pokazateljima. To je proces koji je više nalik "crnoj kutiji" negoli transparentnom procesu pažljivog određivanja mjera, u koji trebaju biti uključeni svi ključni akteri društva. Najčešće se programi podrške privredi "kroje" po želji i ličnoj percepciji onih koji su aktuelni donosioci politika. Pri tome, razvojni prioriteti, mjere i indikatori ne reflektiraju stvarno stanje niti realistične ciljeve koji nas vode ka održivom razvoju. O konzistentnosti i kontinuitetu takvih mjera i ciljeva suvišno je i govoriti, a potpuno nerealno očekivati.
Ni ekonomske ni socijalne politike ne uključuju monitoring i evaluaciju kao nužan dio "policy" ciklusa koji treba osigurati ne samo ocjenu onog što se postiglo, već realnu platformu za buduća poboljšanja u vezi s ostvarenjem zacrtanih ciljeva.
Za našu regiju uvođenje prakse monitoringa i evaluacije javnih politika postaje imperativ na putu ka EU integracijama. Naime, još se u okviru Strategije za Jugoistočnu Evropu 2020 (SEE2020), ali i u procesu izrade nove Strategije za Jugoistočnu Evropu 2030 (SEE2030) ističe da su monitoring i evaluacija javnih politika od krucijalnog značaja za reformu javne administracije.
Ocjenjuje se da reformske inicijative, koje su nužne za približavanje regiona EU integracijama, ne mogu dati konkretne rezultate sve dok se ne poboljšaju institucionalni i administrativni kapaciteti za implementaciju reformi. Tu se među najznačajnijim uvjetima ističe adekvatno i kvalitetno upravljanje javnim politikama, odnosno monitoring i evaluacija istih.
Tek onda možemo očekivati odgovorne javne politike, učinkovite mjere i programe podrške održivom razvoju regije koji će dati konkretne rezultate, ali i efikasnu javnu administraciju uz značajnije smanjenje troškova. Tek onda možemo govoriti i o realnom budžetiranju i planiranju prihoda i rashoda, većoj naplati prihoda, ali i odgovornijem izvršenju budžeta te fiskalnoj održivosti. Ipak, nemoguće je ne zapitati se šta bi to značilo za izdašno budžetsko finansiranje političkih stranaka i korištenje javnih resursa u predizborne svrhe. Racionalizaciju, odgovornost i transparentnost u svakom slučaju.
Amila Pilav-Velić je profesorica na Ekonomskom fakultetu Univirziteta u Sarajevu.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
