Cijena čekanja raste, biznis traži jasniji smjer klimatske tranzicije

Klimatske promjene davno su prestale su biti isključivo ekološka tema i prerasle u prvorazredni ekonomski i poslovni rizik. Ekstremni vremenski uvjeti, od suša i toplinskih valova do razornih poplava, sve izravnije utječu na konkurentnost gospodarstva, sigurnost opskrbnih lanaca i dugoročnu održivost poslovanja.

Za Bloomberg Adria TV o ovoj su temi razgovarali ekonomist i meteorolog Uroš Davidović, Denis Žiško iz Aarhus Centra u BiH i Mirjana Matešić, ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj, složivši se da je trošak prilagodbe znatno manji od cijene koju ćemo platiti zbog nečinjenja.

Sve razorniji ekstremi i volatilna klima

Prema podacima Europske agencije za okoliš, ekstremno vrijeme u Europskoj uniji od 1980. do danas uzrokovalo je štete od oko 822 milijarde eura, pri čemu je čak četvrtina tog iznosa nastala u posljednje četiri godine. To, prema riječima Uroša Davidovića, jasno pokazuje da su klimatski rizici sve veći.

"Govorimo o povećanju rizika od ekstremnih meteoroloških događaja. Naš dio Europe, uključujući Mediteran i Panonsku nizinu, postaje u isto vrijeme i sušniji i kišovitiji. To znači da sama klima postaje volatilnija: kada se dogode suše, vjerojatno će biti intenzivnije nego u prošlosti, a kada dođu oborine, bit će štetnije", objasnio je Davidović. Kao primjer naveo je Srbiju, gdje se procjenjuje da će i ove godine štete, ponajviše u poljoprivredi, premašiti milijardu eura, što se u posljednjih šest godina dogodilo već četiri puta.

Osim očitih ekstrema poput poplava i požara, Davidović upozorava i na manje dramatične, ali dugoročno štetne pojave. Porast prosječne temperature, kaže, nije samo ugodnija zima, već znači i intenzivnije ljetne toplinske valove. "Postoje nedvosmislena istraživanja koja ukazuju na to da toplinski valovi utječu na produktivnost rada, i to ne samo kod ljudi koji rade na otvorenom, poput građevinara ili poljoprivrednika. Produktivnost opada i kod ljudi u uredima jer produljeni toplinski valovi negativno utječu na ljudsku psihu, postajemo razdražljivi i pada nam koncentracija", istaknuo je.

Otpornost ključna za opstanak, ali kako je postići?

Mirjana Matešić naglasila je da danas ne postoji djelatnost koja nije ugrožena promjenom klime. Klimatska otpornost stoga postaje pitanje opstanka i konkurentnosti. "Zamislite prerađivačku industriju ovisnu o energiji. U uvjetima niskih vodostaja gase se hidroelektrane, koje su u Hrvatskoj ključne, ali i nuklearne elektrane zbog problema s hlađenjem. Cijena energije raste, što izravno utječe na konkurentnost", rekla je Matešić.

Slično je i s resursima. Prerađivači hrane i drugih sirovina koje dolaze iz prirode suočavaju se s neredovitim isporukama, neujednačenom kvalitetom i višim cijenama. Problem je, dodaje, što mnoge kompanije, posebno u uslužnom sektoru, teško prepoznaju tu izravnu vezu. "Budući da smo dobar dio prerađivačke industrije preselili u siromašnije krajeve, a naša se gospodarstva temelje na uslugama, teško je prepoznati poveznicu između degradacije ekosustava i, primjerice, potražnje za uslugama koje ovise o uspješnosti proizvodnje", pojasnila je.

Politika kao kočnica: 'Bolje spriječiti nego liječiti'

Dok se posljedice gomilaju, ključni akteri se suočavaju s golemom neizvjesnošću. Davidović upozorava da se za budućnost više ne može planirati na temelju povijesnih podataka. "Sve što budemo radili morat ćemo raditi prema klimatskim projekcijama, no problem je što ne znamo koja će se od njih ostvariti. Kompanije su svjesne rizika, ali ne znaju kako tumačiti podatke. Ako se pripreme za najgori scenarij, većini se poslovanje ne isplati nastaviti", kazao je.

Tu neizvjesnost, prema Denisu Žišku, stvorili smo sami svojim nečinjenjem. "Godinama se upozorava na potrebu dekarbonizacije, a jako se malo uradilo. Sada živimo te klimatske promjene i bavimo se posljedicama, a zaboravili smo narodnu izreku ‘bolje spriječiti nego liječiti’", rekao je Žiško. Glavnu prepreku vidi u politici koja odluke donosi pod pritiskom populizma i lobija fosilne industrije.

"Dok god se politike budu pravile na osnovu populizma, a vlasti gledale od izbora do izbora, nećemo pokrenuti proces tranzicije koji se treba planirati za idućih dvadeset do trideset godina. Industrija se prilagođava odlukama vlasti, a sve dok te odluke izostaju, neće ulagati u nešto za što nije sigurna da će imati financijske koristi", poručio je Žiško.

S time se složila i Matešić, koja je istaknula da kompanije neće svojevoljno ulagati u skupu i rizičnu transformaciju bez jasnog signala regulatora. Taj signal, nažalost, izostaje, a poruke su često kontradiktorne. "Prošli saziv Europske komisije krenuo je vrlo ambiciozno s regulativom za održivost, da bi novi saziv to toliko drastično srezao da je praktički cijeli paket ukinut. Kompanije koje su krenule u tranziciju i uložile u to sada su zbunjene i doživjele su trošak koji više nije potreban. Poslan je jako loš signal koji će nas baciti natrag barem deset godina", zaključila je Matešić.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.