Odluka samouvjerenog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da u petak rano ujutro drsko napadne nuklearni program svog najvećeg neprijatelja, Islamske Republike Iran, sve više poprima obilježja casus belli šireg regionalnog rata, čije posljedice još nisu poznate, ali ćemo ih zasigurno osjetiti širom svijeta.
Izraelskim napadima, koji su počeli kao bombardovanje 100 lokacija na teritoriji Irana i izazvali reakciju te države, još se ne nazire kraj. Sve upućuje na to da srljamo u novi regionalni sukob koji će ponovo izmijeniti lance snabdijevanja i izazvati glasne pozive za veću autonomiju u pogledu energetske stabilnosti.
Kako će, dakle, novi izraelsko-iranski rat, koji je u aprilu prošle godine izašao iz sjenke na svjetlo dana, uticati na globalnu ekonomiju koja je već ionako pod značajnim pritiskom zbog američkog "carinskog čoveka" Donalda Trumpa?
Ovo su najnovija zbivanja u sukobu:
Teheran je navodno zatražio od Katara, Saudijske Arabije i Omana da izvrše pritisak na predsjednika Trumpa kako bi iskoristio svoj uticaj na Izrael da pristane na trenutno primirje s Iranom u zamjenu za iransku spremnost na kompromis u nuklearnim pregovorima, rekli su za agenciju Reuters dva iranska i tri regionalna izvora. Dok se diplomatskim kanalima ubrzano traži rješenje, SAD su u ponedjeljak iz Južnokineskog mora prema Bliskom istoku poslale nosač aviona, a iranski parlament priprema zakon kojim bi Iran istupio iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Izraelske snage su pojačale bombardovanje iranskih gradova, dok je Iran pokazao da je sposoban da probije izraelsku vazdušnu odbranu jednim od do sada najuspješnijih raketnih napada.
Rat se iz vojne sfere širi na energetske objekte
Rat je nakon početnog fokusiranja na vojnu i nuklearnu infrastrukturu ubrzo poprimio i druge dimenzije, jer su izraelske oružane snage u subotu kasno uveče napale dva veća energetska postrojenja u Teheranu, uključujući glavno skladište gasa i središnju naftnu rafineriju, izvještavaju strane agencije.
"Iranci su nakon izraelskog napada na gasno postrojenje Južni Pars odlučili da uzvrate napadom na izraelsku energetsku infrastrukturu. To nas može dovesti do tačke u kojoj mete više neće biti ograničene na nuklearne i vojne ciljeve te atentate, već će energetski i privredni resursi postati legitimne mete. Tada se treba bojati da će se sukob dodatno proširiti", rekao je za Al Jazeeru stručnjak za Iran Alex Vatanka.
Kakve su šanse da se sukob proširi? Do sada su se na izraelsku stranu uključile Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, pružajući logističku potporu i presrećući projektile i dronove, dok su Kina i Rusija počele da opskrbljuju Iran oružjem putem transportnih aviona. U kom scenariju bi se strane sile direktno uključile u rat?
Benjamin Netanyahu | Bloomberg
"Zasad je riječ ponajpre o ratu između Izraela i Irana", kaže stručnjak za odbranu Klemen Grošelj sa Fakulteta za društvene nauke u Zagrebu. "Sukob bi mogao da preraste u regionalni, pa čak i globalni rat ako Iran odluči da zatvori Ormuski moreuz i pokrene nešto slično takozvanom ratu brodova."
Naime, osamdesetih godina prošlog vijeka iračko-iranski rat proširio se iz pješčanih rovova na plavetnilo Persijskog zaliva, pri čemu su Bagdad i Teheran napadali tankere suprotne strane u pokušaju da onesposobe privredne arterije neprijatelja. Zbog značajnog uticaja na snabdjevenost i cijene nafte, u rat su se uključile i Sjedinjene Američke Države, što je dovelo i do manjih direktnih sukoba s Iranom. Iako je rat brodova uzrokovao kratkotrajnu nestabilnost na tržištu nafte, nije doveo do trajnog rasta cijena zahvaljujući višku ponude i međunarodnoj pomorskoj zaštiti.
"Zasad je to uglavnom rat između Izraela i Irana", kaže odbrambeni stručnjak Klemen Grošelj iz FDV-a.
Cijena nafte porasla, a šta je sa gasom
Kako je Bloomberg Adria ranije pisala, cijena nafte porasla je zbog toga što je Donald Trump pozvao na evakuaciju Teherana, ali je kasnije izgubila dio dobitaka. Naime, brent je skočio i do 2,2 odsto, da bi se zatim spustio iznad 73 dolara po barelu. Američkom naftom WTI trgovalo se blizu 72 dolara. Ipak, Izrael je nastavio napade započete u petak, usmjerene ka nuklearnim postrojenjima.
Što se gasa tiče, cijene su u Evropi porasle jer su se trgovci pripremali za potencijalnu eskalaciju sukoba i rizike za globalne zalihe energije. Referentni fjučersi porasli su za čak 2,7 odsto nakon nestabilnog trgovanja u prethodnoj sesiji. Iako se čini da je Evropa zasad dobro snabdjevena, kako Bloomberg piše, velika zavisnost Evrope od globalnih tokova tečnog prirodnog gasa čini cijene sklonim naglim promjenama kada geopolitika stvara rizike za međunarodnu trgovinu energijom.
Svakako, Evropi je potrebno više goriva u predstojećim mjesecima kako bi zalihe gasa bile obnovljene nakon što su ove zime pale na najniži nivo u posljednje tri godine.
Iran ima opciju zatvaranja Ormuskog moreuza
Zatvaranje ovog moreuza, prema mišljenju analitičara, bila bi "nuklearna opcija" Irana, ali bez stvarne upotrebe nuklearnog oružja, kojom bi Teheran pokazao svoju moć i prije nego što bi značajno ojačao kapacitete za izradu nuklearnog oružja. Kroz ovaj moreuz, koji je na najužem dijelu širok tek 39 kilometara, prolazi čak trećina svjetske snabdjevenosti prirodnim gasom i oko 25 odsto svjetske nafte. Takav potez bi gotovo sigurno u sukob uvukao Sjedinjene Američke Države, koje u obližnjoj bazi Al Udeid u Kataru imaju oko 10.000 vojnika.
Zapovjednik Iranske revolucionarne garde Sardar Esmail Kowsari izjavio je u subotu u intervjuu za lokalne medije da je zatvaranje Ormuskog moreuza "u razmatranju i da će Iran odlučno da donese najbolju odluku", prenosi Euronews.
Zatvaranje tog strateškog uskog grla izazvalo bi šok kakav svijet nije doživio još od 1973. godine, kada je kartel OPEC, predvođen arapskim zemljama, uveo embargo protiv država koje su podupirale Izrael tokom Jomkipurskog rata - uključujući SAD i zapadnoevropske zemlje. Cijene sirove nafte tada su se učetvorostručile, što je izazvalo globalnu energetsku krizu. Ta kriza je ostavila upečatljive prizore dugih redova pred benzinskim pumpama, a period su obilježili divlja inflacija i stagnacija privrede, što je1980-ih otvorilo put novom ekonomskom modelu koji danas poznajemo kao neoliberalizam.
Bloomberg Mercury
"Situacija je zaista vrlo opasna. Izrael želi da pokaže svoju nadmoć, a Iran ne želi da popusti zbog ponosa", rekao je Primož Šterbenc, docent na Fakultetu za menadžment Univerziteta na Primorskem i poznavalac Bliskog istoka. "Iran bi uz pomoć Huta mogao da počne da ometa ili čak blokira plovidbu kroz Crveno more i Ormuski moreuz, a u nekom trenutku može i da napadne rafinerije i naftna polja u zemljama Persijskog zaliva. Huti bi takođe mogli da obnove napade na Saudijsku Arabiju i tako posredno izvrše pritisak na SAD."
Stručnjak za odbranu Klemen Grošelj upozorava i na još jedan adut koji Islamska Republika skriva u rukavu - razgranatu mrežu nedržavnih militantnih aktera, takozvane "osovine otpora", koju čine libanski Hezbolah, jemenski Huti i iračke milicije okupljene pod kišobranom PMF-a. "Ako Iran krene u asimetrične napade preko 'osovine otpora', prvi incidenti će izbiti u Iraku", kaže Grošelj.
"Opasno bi bilo ako bi Huti u Jemenu počeli da napadaju pomorski saobraćaj u Crvenom moru jer je Adenski zaliv uz Jemen ključan za funkcionisanje Sueckog kanala. Trećina svjetske trgovine tada bi morala da ide oko Rta dobre nade, poskupivši pomorski transport. Ako bi došlo do napada na saudijske, kuvajtske i druge zalivske naftne objekte, imali bismo situaciju kakva se dogodila tokom naftne krize sedamdesetih godina", upozorava Grošelj. Huti su u međuvremenu već počeli da ispaljuju rakete prema Izraelu, ali zasad suzdržano djeluju prema međunarodnom pomorskom saobraćaju.
Najveća svjetska firma za prevoz nafte, Frontline, već je počela da odbija nove ugovore za plovidbu u Persijski zaliv, dok su cijene osiguranja brodova porasle za 20 odsto, navodi Financial Times.
Kako rat utiče na naftna tržišta
Nagomilavanje tenzija na Bliskom istoku prelilo se i na tržišta nafte, pri čemu su glavna briga investitora lanci snabdijevanja i cijene, jer su Izrael i Iran krajem nedjelje napadali i energetsku infrastrukturu. Cijena nafte porasla je nakon napada na Irana u petak, trećeg najvećeg proizvođača "crnog zlata" u okviru OPEC-a, čak za 14 odsto. Cijena sirove nafte brent u trenutku pisanja teksta kretala se oko 74 dolara po barelu.
"Cijena nafte je posljednjih dana snažno oscilirala zbog nove eskalacije sukoba između Izraela i Irana. Nakon izraelskih napada na iransku infrastrukturu, nuklearna postrojenja, fabrike raketa i vojne komandne jedinice, cijena sirove nafte brent skočila je za oko sedam odsto, što je najveći dnevni skok ove godine", opisuje situaciju na naftnim tržištima šef portfelja u Sava Infondu Tomaž Arih.
U ponedjeljak je cijena nafte blago pala, ali i dalje ostaje znatno viša nego prije početka rata. Prema izvještaju RBC Capital Markets objavljenom na Bloombergu, napadi na energetsku infrastrukturu s obje strane predstavljaju ozbiljan razlog za zabrinutost, jer su ključni izvozni centar na ostrvu Karg i naftna polja u Iraku potencijalno ugroženi. Morgan Stanley je zbog povećanog rizika od sukoba podigao svoju procjenu cijene sirove nafte za 10 dolara.
Arih upozorava da je zbog strahovanja povezanih s ratom i mogućom blokadom Ormuskog moreuza u cijenu nafte već uračunata "ratna premija" od osam do 10 dolara po barelu, iako "osnovni faktori ponude još nisu ugroženi".
Bloomberg
"U najgorem mogućem scenariju potpunog prekida iranskog snabdevanja naftom i zatvaranja Ormuskog moreuza, cijena nafte mogla bi porasti na više od 120 dolara po barelu", rekao je za Bloomberg George Saravelos iz Deutsche Banka. Podsjetimo, sirova nafta je rekordnu cijenu dostigla tokom ljeta 2008, kada je barel koštao oko 150 dolara.
Arih pominje i procjene analitičara iz banaka Goldman Sachs i Citi, koji tvrde da, uprkos povećanoj neizvijesnosti, globalno snabdijevanje nije ugroženo i da bi se cijene mogle stabilizovati do kraja godine – osim ako se sukob ne pretvori u potpunu blokadu Ormuskog moreuza. Šef portfelja dodaje: "Razlog za ovakvu reakciju tržišta jeste strah – tržište očekuje moguće zaoštravanje situacije, poremećaje u lancima snabdijevanja, povećane troškove transporta i skuplje osiguranje pomorskog saobraćaja".
"Dalji razvoj događaja u regionu prije svega zavisi od Sjedinjenih Američkih Država, koje bi trebalo da zaustave izraelske napade, i to bez uslovljavanja povratkom Irana za pregovarački sto i/ili prihvatanjem zahteva za obustavu obogaćivanja uranijuma", kaže Šterbenc. "Trump bi na to bio spreman ukoliko bi osjetio posljedice eskalacije kroz rast cijena nafte i pritisak Saudijske Arabije zbog napada Huta, s obzirom na to da je Saudijska Arabija važna za njegove poslovne interese."
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...