Ekonomski rast SAD-a je zapanjujući s obzirom na dostignutu razinu. Dok ostale visokorazvijene države na svijetu ne uspijevaju ostvariti ni godišnju stopu rasta BDP-a od 1 posto, SAD će 2024. završiti s godišnjom stopom rasta BDP-a blizu tri posto.
Razlika u stopama rasta između SAD-a i većine ostalih razvijenih država nije novijeg datuma. Japan ekonomski stagnira još od 90-ih, a EU je počela zaostajati za SAD-om nakon krize 2008.
Korporacije iz SAD-a danas vrijede daleko više od kompanija iz EU, demografski problemi su mu puno manji nego Japanu, privlači najviše talentiranih i visokoobrazovanih pojedinaca od bilo koje države na svijetu. Ali nad tim uspjesima prijeteći visi uteg javnog duga, koji je veći nego što je bio na vrhuncu Drugog svjetskog rata.
Pitanje visine javnog duga je povijesno osjetljiva politička i ekonomska tema u SAD-u, ali sudeći prema njegovom rastu posljednjih nekoliko godina, nedostaje politička volja da se stavi pod kontrolu.
Doduše, o njemu se još uvijek žustro raspravlja kada dosegne zakonski "plafon zaduživanja" (eng. debt ceiling), tj. maksimalnu razinu do koje smije rasti, ali osim političkog prepucavanja i mobilizacije biračkog tijela, nijedna politička strana, ni demokrati ni republikanci, ne nudi održiv dugoročni program njegove kontrole.
Tako je visina federalnog javnog duga nakon duge povijesti kao jedne od glavnih ekonomsko-političkih preokupacija u SAD-u postala samo tema politiziranja na koju se ne nude nikakvi odgovori.
Plafoni zaduživanja su postali beskorisni
U konačnici, svi pregovori o plafonu zaduživanja završe time da se jednostavno postavi nova, veća granica ukupnog federalnog duga. U procesu pregovaranja o novoj razini se ispregovaraju samo simbolične izmjene u fiskalnoj politici SAD-a, a nezaustavljivi marš velike lavine duga se ne usporava.
Uskoro će SAD doseći novi plafon zaduživanja (eng. debt ceiling), vjerojatno već sredinom ili krajem siječnja ove godine. Ministrica financija SAD-a Janet Yellen je već to najavila Kongresu, u kojem oba doma kontroliraju republikanci.
Republikanci već duže vremena nisu toliko fiskalno konzervativni koliko su bili (bar deklarativno), a s obzirom na to da Trump službeno ulazi u Bijelu kuću 20. siječnja, gotovo je sigurno da neće praviti probleme oko novog podizanja plafona zaduživanja.
U međuvremenu će svaki građanin SAD-a koji plaća federalne poreze svaki deseti dolar "gubiti" na otplatu kamata na javni dug, a uskoro bi to moglo narasti na svaki sedmi dolar, pa i više.
Jednostavno rečeno, SAD nastavlja trošiti više nego što zarađuje, minus u federalnom proračunu je iz godine u godinu sve veći, omjer duga i BDP-a je veći nego na vrhuncu Drugog svjetskog rata, a za koju godinu će SAD više trošiti za plaćanje kamata na javni dug nego na svoju golemu i globalno prisutnu vojsku.
Ogromna zaduženost SAD-a
Trenutačni javni dug SAD-a je veći od 36,1 bilijun dolara. Koliko brzo dug raste jasno je iz podatka da je još 2019. iznosio 28 bilijuna dolara, 2014. 23,6 bilijuna, a 2009. 17,4 bilijuna. Većinu ukupnog duga je SAD nakupio u posljednjih 15-ak godina.
Dio tog duga je tzv. "intragovernmental debt", tj. dug jednih državnih institucija prema drugim državni institucijama. Uglavnom se odnosi na dug prema javnim zdravstvenim i mirovinskim fondovima, Medicare i Social Security Trust Fund. 7,3 bilijuna od 36,1 bilijun dolara duga se odnosi na to.
Ostatak duga je prema privatnim investitorima, od čega značajan dio drže strane države. Japan drži 1,1 bilijun dolara duga SAD-a, Kina 816 milijardi dolara, UK 679 milijardi dolara, Luksemburg 371 milijardi dolara, Kanada 336 milijardi dolara itd.
Razina zaduženosti postaje jasnija kada se stavi u odnos s brojem stanovnika. Svaki stanovnik SAD-a figurativno duguje oko 107 tisuća dolara preko federalne razine vlasti, a dodatnih četiri tisuće dolara preko saveznih država i 7.400 dolara preko lokalnih vlasti.
Situacija je sve gora
Rashodi federalnog proračuna SAD-a rastu brže od prihoda, usprkos relativno snažnom ekonomskom rastu. U trenutačnoj fiskalnoj godini 2025. je do sada prihod iznosio 629 milijardi dolara, 50 milijardi manje nego u istom periodu prošle fiskalne godine, a rashodi iznose 1253 milijarde dolara, 94 milijarde više nego u istom periodu prošle fiskalne godine.
Iako Social Security (uglavnom mirovine), Medicaid (praktički javno financiranje zdravstvenog osiguranja) i vojska čine većinu troškova federalnog proračuna SAD-a, trošak otplate kamata na dug čini više od 10 posto.
Uskoro će trošak otplate kamata na javni dug SAD-a biti veći nego trošak održavanja goleme i globalno prisutne vojne sile SAD-a. To je izgledno ne samo zbog nastavka zaduživanja nego i zbog sve veće prosječne kamate na dug koju SAD-a plaća, koja trenutačno iznosi oko 3,32 posto, a 2019. je iznosila 2,49 posto.
Samo od nedavnog početka ove fiskalne godine, koji je bio u listopadu, akumuliran je dodatni deficit od 624 milijarde dolara, čak 244 milijarde dolara više nego u istom razdoblju prijašnje fiskalne godine.
Dolar omogućuje SAD-u da živi iznad svojih mogućnosti
Ono što SAD-u omogućuje da drži toliko veliki dug, puno veći nego usporedive države s istim kreditnim rejtingom, snaga je dolara. Iako postoje neke naznake da dominacija dolara posustaje, vrijeme kada će prestati biti glavna svjetska valuta je još daleko.
Dolar omogućuje SAD-u da na neki način živi iznad svojih mogućnosti, a time i održava ekonomski rast u drugim državama. SAD je najveći kupac tj. uvoznik na svijetu, a o izvozu proizvoda u njega ovise i Kina i EU.
Onog trenutka kada se SAD prestane zaduživati, past će i uvoz. To je loša vijest za one države koje u SAD više izvoze nego iz njega uvoze, a to su skoro sve države na svijetu, posebno Kina, EU, Japan, Meksiko itd.
Ali u konačnici se dug mora platiti. Kreditna agencija S&P je još 2011. smanjila kreditni rejting SAD-a s AAA (najbolji) na AA+, a kreditna agencija Fitch je isto napravila 2023. S obzirom na omjer duga i BDP-a, trošak servisiranja duga (kamata na dug) i ostale pokazatelje, SAD bi zapravo trebao imati i manje ocjene, ali ga "spašava" dolar.
Situacija postaje sve gora, a politička cijena smanjenja javnog duga sve veća. Da bi se smanjila razina zaduživanja i deficit, potrebno je rezati brojne javne programe, zdravstvo i druge troškove o kojima ovise milijuni građana SAD-a. Nitko do sada nije bio spreman preuzeti toliki politički rizik.
Druga opcija je povećanje poreza, ali s obzirom na to da porezima neskloni republikanci drže praktički cijelu vlast na federalnoj razini, to nije izvjesno. Prema svemu sudeći, problem se neće riješiti sve dok ne postane neodrživ, a to će biti puno bolnije nego da se reagiralo na vrijeme.
.webp){kind=icon}
