Kako se mijenja tržište rada i šta čeka kompanije u BiH

Sve više kompanija preispituje tradicionalni model rada u kojem se produktivnost često povezuje s brojem sati provedenih na radnom mjestu. U poslovima u kojima su znanje, kreativnost, rješavanje problema i ostvareni rezultati važniji od same fizičke prisutnosti, nameće se pitanje je li vrijeme da i firme u BiH manje broje radne sate, a više vrednuju učinak zaposlenika. 

Takav pristup mogao bi promijeniti i odnos zaposlenika prema poslu, ali i način na koji kompanije privlače i zadržavaju kvalitetne ljude. Ipak, ostaje pitanje koliko su domaće firme spremne mijenjati ustaljene modele rada i kako bi u praksi mjerile rezultate. Upravo su to pitanja na koje vam odgovore donosimo naredne sedmice.

Promjena načina na koji gledamo na rad posebno je važna u industrijama koje imaju potencijal za veliko zapošljavanje.

BPO sektor u BiH mogao bi otvoriti desetine hiljada novih radnih mjesta, ali model zasnovan na jeftinoj radnoj snazi više nije dovoljan da bi zemlja ostala konkurentna. Uz poznavanje stranih jezika i dostupnost radnika, kompanije će morati ponuditi specifična znanja i kvalitetnije usluge, dok tehnologija i umjetna inteligencija istovremeno mijenjaju poslove koji su do sada bili osnova ove industrije.

 

Slična transformacija već je vidljiva i u IT sektoru.

Nakon godina u kojima je potražnja za programerima bila velika, tržište danas traži konkretnija znanja, ali se istovremeno postavlja pitanje nedostaje li kompanijama zaista seniora ili se promijenilo ono što podrazumijevamo pod iskusnim stručnjakom. Kako se umjetna inteligencija sve više uključuje u razvoj softvera, iskustvo samo po sebi možda više neće biti dovoljno, a kompanije će tražiti ljude koji uz tehničko znanje mogu razumjeti biznis, donositi odluke i prilagođavati se novim tehnologijama.

Također, naredne sedmice donosimo priču o tome kako će demografija, umjetna inteligencija i globalna borba za talente promijeniti tržište rada u Jugoistočnoj Evropi do 2035. godine. Zašto će kompanijama trebati manje ljudi, ali će ih sve teže pronalaziti i hoće li znanje, a ne jeftina radna snaga, postati najveća prednost regije?