Učinak ekonomije evrozone ispod standarda ubjeđuje Evropsku centralnu banku (ECB) da može dodatno da olabavi okove rasta, tako što će sniziti kamatne stope na četvrtom sastanku zaredom koji će se održati ove nedjelje.
Podaci koji dospijevaju u četvrtak, nekoliko sati prije nego što zvaničnici u Frankfurtu objave svoju odluku o zaduživanju, vjerovatno će pokazati da je bruto domaći proizvod porastao za samo 0,1 odsto u četvrtom kvartalu, u odnosu na 0,4 odsto u trećem kvartalu, prema anketi Bloomberga.
Poslovne ankete koje je prošle nedjelje objavio S&P Global pobudile su tračak nade da bi neznatno oživljavanje moglo biti izvodljivo. Ali zvaničnici, koji su sve uvjereniji da se inflacija vraća na dva odsto, neće biti obeshrabreni da smanje kamate - posebno zato što neizvjesnost (ne samo zbog povratka Donalda Trumpa na mjesto predsjednika SAD) baca sjenku na firme i domaćinstva.
"Rizici za ekonomiju evrozone su trenutno na strani rasta, a ne inflacije", rekao je Jari Stehn, glavni evropski ekonomista u Goldman Sachsu. "ECB može i treba da dodatno smanji kamatne stope kako bi podržala ekonomsku aktivnost", dodaje.
U sklopu 20 država članica bloka, Njemačka i Francuska su u velikoj mjeri odgovorne za slabost (evrozone), dok se u obje zemlje dešavaju zasebni politički preokreti. Preliminarni njemački podaci od ovog mjeseca procjenjuju smanjenje u četvrtom kvartalu od 0,1 odsto, dok je Francuska vjerovatno stagnirala. Italija bi mogla da zabilježi rast od 0,2 odsto, dok će Španija - koja je postigla izuzetan učinak u bloku - vjerovatno porasti za 0,6 odsto, nakon što je zabilježila 0,8 odsto u trećem kvartalu.
Članovi Upravnog savjeta ECB govorili su u Davosu i na drugim mjestima prošle nedjelje, učvrstivši tržišne opklade da će se ove nedjelje i u martu dogoditi najmanje još dva uzastopna smanjenja kamatne stope s trenutnog nivoa od tri odsto. Analitičari u Bloombergovom istraživanju su takođe saglasni s tom perspektivom.
Jedno opravdanje za očekivanja monetarnog popuštanja je da, na sadašnjim nivoima, troškovi pozajmljivanja nastavljaju da ograničavaju ekonomsku aktivnost. Sa niskim nivoom povjerenja i dodatnom umjerenom inflacijom, ovaj pristup više nije neophodan. "Izgledi za rast u 2025. su slabi, ali su i dalje na pozitivnoj teritoriji - zabrinutost je vezana za konkurentnost", rekla je Michala Marcussen, šefica grupe ekonomista u Societe Generaleu. "S obzirom na sadašnji stav ekonomije, tempo od 25 baznih poena po sastanku se čini prikladnim", dodaje.
Još dva smanjenja bi podigla depozitnu stopu ECB na 2,5 odsto - nešto iznad raspona za koji je predsjednica Christine Lagarde rekla da se može smatrati neutralnim. Ovaj nivo, koji niti ograničava niti stimuliše rast, važna je prekretnica za zvaničnike jer oni određuju koliko dalje stope treba da padaju.
Bloomberg
Izazov je u tome što je prag teško uočiti u realnom vremenu. Većina ekonomista smatra da je on između dva i 2,25 odsto, što bi omogućilo ECB da smanji stope više, nakon marta. Srednja prognoza je da će se stope poravnati na dva odsto, iako se predviđanja na kraju godine uveliko razlikuju. Mnogo će zavisiti i od Trumpove ekonomske agende koja se još uvijek razvija i od toga da li će ispuniti obećanje da uvede carine na evropsku robu.
Zvaničnici ECB su nedavno naglasili da bi svaki negativan uticaj bio vidljiviji u proizvodnji nego u cijenama, naglašavajući stav da američki predsjednik neće poremetiti ciklus smanjenja evrozone. "Više me brinu vjerovatne negativne posljedice po rast u Evropi nego potencijalni inflatorni efekti", rekao je za Bloomberg prošle nedjelje guverner slovačke centralne banke Peter Kazimir.
Ali posljedice i dalje u velikoj mjeri zavise od toga šta je na kraju uvedeno, kaže ekonomista Morgan Stanleyja Jens Eisenschmidt. "U našoj bazi, sa samo veoma ograničenim dodatnim carinama, nedaleko od onoga što je primijenjeno 2018., uticaj će biti minoran i koncentrisan za 2026. Ako bismo carine približili onome na šta se aludiralo tokom predizborne kampanje, naprimjer 10 odsto univerzalnih carina na sav uvoz iz Evrope, uticaj bi bio mnogo veći", kaže on.
Još jedan problem je inflacija usluga, koja je prkosila širem usporavanju i još uvijek je na oko četiri odsto, mada postoji nada da smanjenje pritiska na plate znači da će preduzeća u narednim mjesecima podizati cijene sporijim tempom. Početak godine je ključan u tom pogledu, jer se tada mnoge cijene obično iznova formiraju. Ali Indeks menadžera nabavke u okviru S&P Globala sugeriše da zvaničnici moraju da budu oprezni u odnosu na to kako se povećava pritisak na cijene. "Preduzeća pokazuju da te veće troškove prenose na potrošače kroz cijene", rekao je ekonomista ING-a Bert Colijn. "Iako su se najveći inflacioni rizici smanjili, oni još uvijek nisu dio prošlosti".
.webp){kind=icon}