.webp){kind=icon}
Iako su 2019. godine mnogi predviđali mogućnost globalne pandemije, ovoliki udar na poslovni svijet bio je nezamisliv. Kriza je za kratko vrijeme utjecala na sve sfere života. Bosanskohercegovačka ekonomija, prema riječima ekonomista, bila je u krizi i prije ove krize izazvane pandemijom COVID-19 i ruskom invazijom na Ukrajinu.
Kriza COVID-19 započela je zdravstvenom krizom, nastavljena je ekonomskom krizom koja je u BiH rezultirala s ukupnim godišnjim padom BDP-a od 3,2 posto u 2020. godini, padom zaposlenosti i izvoza. Krizu su najviše osjetili nezaposleni i radnici u sektorima pogođenim krizom i malim kompanijama i obrtima. Još jedna realnost s kojom se bh. privreda suočava jeste i politička kriza.
Kriza i prilike
Koliko je korona kriza bila problem za kompanije, toliko je i bila prilika za digitalizaciju i uvođenje novih tehnologija u procese proizvodnje. Dokaz tome je i otpornost koju su pokazale bh. kompanije i njihovo prilagođavanje novim okolnostima.
Snježana Köpruner, direktorica GS-Tvrornica mašina Travnik kaže da su turbulencije na svjetskim tržištima i problemi u lancima snabdijevanja uzrokovali pad prihoda za 16 posto u 2020. godini. Ali, da su zahvaljujući prilagođavanju novim okolnostima, 2020. završili s više zaposlenih, a godinu kasnije ostvarili rast od 36 posto.
GS TMT
''Kriza je poticaj i šansa za osvrnuti se i potražiti nove prilike. S obzirom da smo mi 100 posto izvozno orijentirana kompanija, zbog problema s transportom i dešavanjima na našim izvoznim tržištima, naši zaposlenici su počeli raditi na našim proizvodima i inovacijama. Rezultat tog rada je naše električno cargo vozilo koje ćemo uskoro predstaviti. Također, naši zaposlenici su razvili softwer za praćenju učinka svakog radnika, što nam omogućava pravedan tretman svakog od njih'', dodala je Köpruner.
One kompanije koje su odmah pristupile digitalizaciji poslovnih procesa ostvarile su mnogo bolje rezultate.
''Potpuno je jasno da je novo normalno, doba digitalne transformacije. Pandemija je donijela kvantni skok kada je riječ o digitalizaciji poslovanja, ne samo u smislu interakcije s kupcima i digitalizacije proizvoda i usluga, nego i u organizacionom smislu kroz digitalizaciju mnogih funkcija unutar kompanije. Kada je riječ o radu na daljinu, kompanije su 2019. godine rekle da im je potrebna godina kako bi organizirale takvu vrstu rada. Kada je počela pandemije, mnoge kompanije su se uspjele prebaciti na rad od kuće za samo 11 dana'', ističe Damir Bećirović, profesor na Internacionalnoj poslovno-informacionoj akademiji Tuzla.
NDI
Međutim, s druge strane, pandemija i kriza zbog rata u Ukrajini samo su naglasile krhkost ekonomije BiH.
''U javnosti se stvara dojam da ekonomija i pored političke krize dobro funkcionira jer u prvom polugodištu 2021. BDP raste za 6,8 posto, a ekonomija je izašla iz recesije prvom kvartalu 2021., zaposlenost je povećana za 2,3 posto, izvoz je veći za 33,1 posto itd. To je velika zabluda jer su takvi rezultati kratkoročno određeni, a bez novih reformi i važnih strateških odluka u novom okruženju ne može se očekivati nastavak rasta. Bez novih politika, strategija i strukturalnih promjena, bez izmijenjenog pristupa ekonomskom rastu u uvjetima novog normalnog, teško je očekivati rast, pogotovo dinamičan rast iznad stopa organskog rasta bilježenih u pretkriznom razdoblju koje su iznosile 2,5 do tri posto'', navodi se u studiji "Ekonomija u okovima politika-BiH i novo normalno" koja je nedavno objavljena.
Promjena politike
Ukoliko vlasti na svim nivoima ne krenu ubrzano u reforme i suočavanje s korupcijom, bh. ekonomija se neće moći prilagoditi i opstati u "novom normalnom" smatraju ekonomisti.
''Novo normalno podrazumijeva ubrzane reforme i rast i razvoj na osnovu preskakanja faza kako bi se u BiH nadoknadilo izgubljeno vrijeme. Kada je u pitanju rast u novom normalnom, to znači napuštanje tržišnog fundamentalizma, uvođenje više planiranja i profiliranje tržišta prema ciljevima transformacijskog rasta, te znatno dublju i širu intregraciju u funkcionalne i finansijske sfere EU'', kaže Anto Domazet, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Kada je riječ o struktrualnim promjenama, kao uvjetu za ubrzanje razvoja, jasno je uočeno da se BiH u periodu između dvije krize nalazi u sekularnoj stagnaciji, fazi u kojoj nema generatora rasta zbog niskog nivoa investicija i izostanka potrebnih reformi u društvu i ekonomiji, smatraju ekonomisti.
Opće obilježje ekonomske strukture, kako se navodi u Studiji je da su krupne strukturalne promjene u BiH protekle u periodu do nastanka globalne finansijske krize. Od 2008. do 2019. godine nema bitnijih promjena u ekonomskoj strukturi.
''Primarni sektor smanjuje svoj udio u BDP-u s 9,2 posto na 7,2 posto. Sekundarni sektor neznatno povećava svoj udio, dok prerađivačka industrija bilježi nešto veći rast udjela od 11 posto na 12,9 posto. Tercijarni sektor zadržava ranije dostigunuti visoki udio i praktično stagnira (promjena sa 69,6 posto na 70,4 posto). Područje ekonomskih aktivnosti koje su pokretač inovacija, pokazuje također niske strukturne promjene, jer neznatno povećava svoj udio u stvaranju BDP-a s 15,3 posto na 15,7 posto'', stoji u Studiji.
''Takvo stanje nakon krize COVID-19 mora biti prevaziđeno iskorištavanjem prilika koju pruža intenzivan tehnološki razvoj (inovacije, digitalizacija, automatizacija, vještačka inteligencija) koji zahtijeva nove investicije i ulaganje u ljudski kapital i inovacije'', navodi se u studiji.
Novo normalno u uvjetima BiH traži da privredni sektor, uz proces energetske i digitalne transformacije, generira značajan privredni rast kao uvjet razvoja. Transformacija se ne može bazirati na konvencionalnom načinu razmišljanja, nego zahtijeva inovacijsko razmišljanje svih učesnika. Kompanije ne mogu svoj razvoj bazirati na uvezenoj tehnologiji, već na razvoju vlastitih tehnologija i inovacijama podržanim digitalizacijom, energetskom tranzicijom i zelenim rastom, većim investicijma i povoljnijim poslovnim okruženjem, jačanjem ljudskog kapitala i kapaciteta državnih institucija.
EFSA
Najvažniji segment koji zahtjeva temeljne promjene jeste politika. Jasno je da etnonacionalne vlasti u BiH u novom normalnom uglavnom vide prijetnje, a skoro nikako prilike.
''Etnonacionalističke političe klase na vlasti u BiH razvile su svoj model rasta kojem nije cilj društveni razvoj ni ekonomski rast. To je model izgradnje subnacionalnih ekonomskih sistema koji ruše jedinstveni ekonomski sistem u elemetnima koji su racionalni, kao što je potreba za jedinstvenim tržištem. U tom sistemu gradi se model rasta koji osigurava privilegije po osnovu javnih resursa kroz visokovrijedne koncesije, privilegije u javnim nabavkama kroz korupciju i organizirani kriminal. Zato s velikom zebnjom treba gledati na budućnost, koju u odnosu na novo normalno spremaju etnonacionalističke političke klase i njihova vlast u BiH. Prijeti opasnost da se okovi njihovih politika još čvršće zakuju u krhko tijelo ekonomske strukture i poduzetnički i kreativno tržišno orijentiranog poslovnog sektora uglavnom prema izvoznim tržištima'', zaključuje profesor Domazet.
