Ramazan i biznis: Kako se mijenja ritam poslovnih ljudi

Ramazan u Bosni i Hercegovini ne zaustavlja poslovne tokove, ali ih itekako mijenja. Radni dan počinje ranije, sastanci se sele u jutarnje sate, a iftari postaju nova platforma za umrežavanje. Ramazan tako postaje i duhovni i poslovni ciklus, s mjerljivim efektima na organizaciju rada i tržište, ali i pojedinca.

Tokom ramazana poslovni ljudi u našoj državi prilagođavaju tempo rada novoj dnevnoj dinamici, balansirajući između profesionalnih obaveza i duhovnih praksi. Fokus na zdravlje i energiju tokom posta dovodi do češćeg korištenja pauza i odmora.

Za Aidu Salkić, osnivačicu i CEO kompanije Beyond, ramazan je prije svega period "uzemljenja" i redefiniranja prioriteta. Kako je pojasnila, prva dva-tri dana uglavnom donose blago usporavanje, fazu prilagodbe koju smatra - zdravom i potrebnom.

Nakon toga, rad se nastavlja u punom kapacitetu, ali uz drugačiju organizaciju.

Obaveze se, kako kaže, ne odgađaju, već drugačije raspoređuju. Fokus postaje izraženiji, a odluke promišljenije. U sektoru komunikacija i događaja, gdje su susreti i druženja sastavni dio posla, obim aktivnosti se prirodno smanjuje, ali kontinuitet rada ostaje.

Ekonomija preraspodjele

Ramazan je, kako kaže, vrijeme u kojem se prirodno preispituju i posao i lični prioriteti, ali se mijenja i odnos prema novcu.

"Pred kraj ramazana često pomislim koliko bi bilo lijepo zadržati taj mir i jasnoću tokom cijele godine, jer pomažu da realnije planiramo i donosimo bolje odluke. To se posebno osjeti u odnosu prema novcu: manje je nepotrebnog trošenja na sitnice, a više pažnje posvećuje se odgovornom upravljanju finansijama, planiranju i darivanju onih kojima je to zaista potrebno", pojašnjava Salkić.

Ova individualna perspektiva uklapa se u širu ekonomsku sliku koju opisuje Amila Pilav Velić, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Ramazan, objašnjava, primarno mijenja vremensku strukturu ekonomskih aktivnosti, a ne njihov ukupni obim.

U većini kompanija dolazi do fleksibilizacije radnog vremena, što u određenim djelatnostima može smanjiti efektivni dnevni radni kapacitet za 10-20 posto. Sastanci se pomjeraju u jutarnje sate, dok večernji iftari sve češće preuzimaju funkciju neformalnog poslovnog umrežavanja.

Najvidljiviji efekti su u potrošačkim sektorima. Ugostiteljstvo bilježi snažan rast večernjeg prometa i visoku popunjenost kapaciteta, dok dnevna potrošnja opada.

"Maloprodaja bilježi povećanu kupovinu hrane, a pred Bajram i rast potrošnje na odjeću i poklone. Ekonomska aktivnost se, dakle, ne smanjuje, nego preraspodjeljuje tokom dana i između sektora. S druge strane, djelatnosti koje zavise od kontinuiranog dnevnog radnog intenziteta mogu bilježiti privremeno usporavanje operativnog ritma", objašnjava Pilav Velić.

Ramazan je, ističe ona, u potpunosti predvidiv ekonomski fenomen, iako se kalendarski pomjera svake godine. U sektorima potrošnje funkcionira kao sezonski vrhunac potražnje, uporediv s prazničnim sezonama u drugim ekonomijama. Prehrambena industrija, maloprodaja i ugostiteljstvo uglavnom unaprijed planiraju povećane zalihe i kapacitete.

Potrebno sistemsko planiranje

Međutim, na nivou šire ekonomije, ovaj mjesec još nije u potpunosti integriran u strateško poslovno planiranje. Većina kompanija reagira operativno, kroz prilagođavanje radnog vremena i rokova, ali bez sistemskog planiranja produktivnosti ili projektnog ciklusa. Sezonski karakter je prepoznat, ali nije institucionaliziran.

Upravo tu se otvara prostor za dublju transformaciju.

Tokom ramazana stil vođenja postaje adaptivniji i fleksibilniji. Fokus se pomjera s maksimalnog intenziteta na optimizaciju energije i vremena. Ključne odluke koncentriraju se u jutarnjim satima, komunikacija postaje strukturiranija, a prioriteti jasnije definirani.

Depositphotos

Organizacije češće uvode fleksibilne rasporede ili prilagođene radne modele.

"Istovremeno, jača neformalna organizacijska kultura kroz zajedničke iftare i socijalne interakcije. Upravljanje vremenom postaje discipliniranije, s fokusom na eliminaciju neesencijalnih aktivnosti. U praksi, to često dovodi do racionalnijeg korištenja radnog vremena uprkos kraćem radnom danu. Ramazan tako privremeno humanizira organizacijske procese i jača timsku koheziju", dodaje ona.

Podsjeća da su jednostavnost, odgovornost i briga za druge vrijednosti koje nisu suprotne poslovnoj efikasnosti,  naprotiv, mogu je unaprijediti.

Za poslovne ljude u BiH, ramazan nije pauza u ekonomiji. On je test organizacije, liderstva i ličnih prioriteta. Pitanje je samo hoće li se lekcije o fokusu, racionalnosti i empatiji zadržati i nakon što se radno vrijeme vrati u uobičajeni ritam.

Salkić dodaje kako poslovni procesi u ovom periodu uglavnom teku bez zastoja, ali se način rada prirodno prilagođava.

"Fleksibilnije radno vrijeme, više razumijevanja i otvorenija komunikacija pokazali su se kao dobra praksa koju primjenjuje sve više organizacija. Ipak, stilovi vođenja se razlikuju i ramazan se ne doživljava isto u svim sredinama, nije uvijek sve idealno, ali se jasno vidi da ovakav pristup dugoročno donosi zdravije odnose i stabilnije poslovno okruženje", zaključuje Salkić.