Dok domaća radna snaga sve intenzivnije odlazi u inostranstvo, bosanskohercegovačka privreda se sve više oslanja na strane radnike kako bi popunila praznine na tržištu rada. U posljednje četiri godine u Bosni i Hercegovini izdato je više od 20.000 radnih dozvola za strance, a poslodavci upozoravaju da su potrebe mnogo veće. Ipak, dok jedni u uvozu radnika vide nužnost za opstanak privrede, drugi upozoravaju na dugoročne posljedice takvog modela.
Od 2022. do 2025. godine u BiH ukupno je izdato 20.866 radnih dozvola za produženje i novo zapošljavanje stranih radnika, podaci su Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
Što se tiče kvote za 2026. godinu ukupna godišnja kvota radnih dozvola za produženje i novo zapošljavanje stranaca iznosi 7.427 radnih dozvola, od čega se na Federaciju BiH odnosi 4.500 radnih dozvola, Republiku Srpsku 2.000 radnih dozvola i Brčko Distrikt BiH 927 radnih dozvola.
Najveći broj stranih radnika u BiH dolazi iz Indije, Nepala, Pakistana, Filipina Turske, Srbije, Bangladeša i Kine, te se uglavnom zapošljavaju u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji te trgovini, hotelijerstvu i ugostiteljstvu.
Iz Agencije navode da je u prošloj godini udio strane radne snage iznosio 0,8 posto ukupnog broja zaposlenih. Do 2022. godine taj udio se kretao između 0,3 i 0,4 posto, a od 2022. godine iznosio je 0,5-0,6 posto od ukupnog broja zaposlenih. Sve ukazuje na relativno stabilno i skromno učešće strane radne snage na tržištu rada BiH.
''Ipak, od 2022. godine primjetan je trend rasta, pri čemu udio zaposlenih stranaca kontinuirano povećava svoje učešće u ukupnoj zaposlenosti. Iako je njihov kvantitativni udio i dalje nizak, evidentno je da u posljednje tri godine dolazi do postepenog jačanja prisustva strane radne snage na tržištu rada BiH'', navode iz Agencije.
Kvote ne zadovoljavaju potrebe privrede
Bh. poslodavci upozoravaju da trenutne kvote nisu dovoljne i da je BiH potrebno oko 30.000 novih radnika.
Nihad Imširović, predsjednik Udruženja poslodava FBiH (UPFBiH) za Bloomberg Adriju kaže da BiH ozbiljno kasni po pitanju usvajanja odgovarajućih državnih strategija, kako za rad i zapošljavanje svojih domaćih radnika tako i stranih. Većina poslodavaca već godinama ukazuju da sigurno sami ne mogu biti dovoljno konkurentni zemljama okruženja i zaustaviti odliv radne snage. Navodi da poslodavci sami nemaju kapaciteta za podizanje plaća, primanja i standarda rada kako bi bili konkurentni zemljama okruženja, a posebno širem evropskom i drugim tržištima.
''Sigurno da ćemo sve više zavisiti od rada stranaca, uvažavajući da su radne migracije globalni trend i da se poremećaji na tržištu rada mogu zaustavljati ili usporavati jedino balansiranjem između ova dva pitanja, odnosno pojačanom brigom svih aktera društva na podizanju standarda naših radnika u zemlji, a s druge strane popunjavanjem nedostataka na tržištu rada angažiranjem stranaca, posebno u deficitarnim zanimanjima'', naglašava Imširović.
Ističe, da je nedostatak radnika, pored brojnih drugih razloga, ozbiljna smetanja novim investicijama i da je ovo jedno od pitanja kojem se mora posvetiti velika pažnja. Brojni su primjeri gdje poslodavci i privrednici zbog nedostatka radne snage nisu u prilici realizirati ugovore, zaključivati nove ili generalno nisu u mogućnosti investirati u FBiH.
''Puno je radnika formalno nezaposleno, na evidencijama su službi za zapošljavanje, ali sa druge strane, značajan broj njih je na sivom tržištu ili u zemljama okruženja radeći sezonske i druge poslove'', ističe on.
Dijana Berić, osnivačica i generalna direktorica agencije za zapošljavanje stranih radnika InoBalkan za Bloomberg Adriju kaže da su u proteklih godinu dana zaprimili veliki broj upita i zahtjeva za posredovanje pri zapošljavanju stranih radnika. Potražnja je prisutna u gotovo svim privrednim sektorima, ali najveći broj zahtjeva dolazi iz građevinske industrije, proizvodnje, ugostiteljstva, poljoprivrede i logistike. Poslodavci se sve češće odlučuju za angažovanje stranih radnika zbog dugotrajnog nedostatka domaće radne snage i sve većih poteškoća u pronalasku zaposlenih na lokalnom tržištu. Navodi da su posebno traženi HVAC tehničari, industrijski električari, CNC operateri, zavarivači, bravari, monteri čeličnih konstrukcija, vodoinstalateri, kao i iskusni građevinski radnici poput armirača, tesara i keramičara.
''Deficit ovih zanimanja prisutan je ne samo u BiH već i širom Evrope'', dodaje.
Ističe, da većina poslodavaca iskazuje visok nivo zadovoljstva stranim radnicima. Kao najveće prednosti navode njihovu motivisanost za rad, disciplinu, odgovornost i spremnost na dugoročan angažman.
''Najbolji pokazatelj zadovoljstva jeste činjenica da značajan broj naših klijenata nakon prvog zapošljavanja stranih radnika pokreće nove procedure za dodatne radnike'', kaže Berić.
Kada je riječ o platama, one prije sveg zavise od sektora, radne pozicije, iskustva kandidata i same kompanije.
''Iz našeg iskustva, plate stranih radnika su okvirno usklađene sa platama domaćih radnika na istim pozicijama, dok se u deficitarnim i stručnim zanimanjima nude i značajno viši uslovi. Kada je riječ o benefitima, u saradnji sa našom agencijom poslodavci obezbjeđuju smještaj i hranu za strane radnike'', ističe ona.
Ono što stvara problem kod uvoza stranih radnika jesu dugotrajne procedure. Berić pojašnjava da trajanje procedure zavisi od više faktora, uključujući profil radnika, državu porijekla kandidata, kao i administrativne procedure koje se razlikuju između entiteta i institucija uključenih u proces. U najpovoljnijim slučajevima procedura može trajati oko šest mjeseci, dok u određenim situacijama može potrajati i do deset mjeseci.
Depositphotos
''Najveći izazov za poslodavce predstavlja upravo dužina trajanja procedure. Dodatni problem predstavljaju godišnje kvote za radne dozvole koje se posljednjih godina vrlo brzo popunjavaju, što stvara dodatnu neizvjesnost za kompanije koje se već suočavaju sa ozbiljnim nedostatkom radne snage'', dodaj.
Berić ističe da je BiH tek na početku ozbiljnijeg procesa uključivanja strane radne snage u domaće tržište rada. Dugogodišnji odlazak domaćih radnika u zemlje EU stvorio je značajan deficit kadrova u brojnim djelatnostima, a taj trend se i dalje nastavlja.
''Zbog toga očekujemo da će potreba za angažovanjem stranih radnika nastaviti rasti iz godine u godinu. Istovremeno, vjerujemo da će nadležne institucije u budućnosti raditi na pojednostavljenju i ubrzanju procedura kako bi poslodavci lakše dolazili do potrebne radne snage, a privreda mogla nesmetano da funkcioniše'', dodaje ona.
U pogledu procedura i općenito stanja na tržištu rada u BiH, Imširović ističe da poslodavci ne govore o liberalizaciji uvoza radne snage nego o racionalizaciji ovih pitanja, te da fokus treba biti na zadržavanju radnika u BiH.
''Imamo brojne institucije, ministarstva, zavode, službe, fondove. Očekujemo i tražimo da se napravi realan pregled raspoloživog stanja i resursa radne snage u FBiH, da popravljamo uslove poslovanja pa time i standard radnika u FBiH jer to je jedini model da se ozbiljno i organizirano tj. sistemski posvetimo zadržavanju radne snage u zemlji, odnosno usporavanju njihovog odlaska van granica BiH'', naglašava on.
BiH kao privremena destinacija
Igor Gavran, ekonomski analitičar za Bloomberg Adriju kaže da uvoz strane radne snage kratkoročno odgovara poslodavcima jer im omogućava niže troškove rada i veću zaradu, ali da takav model nije dugoročno održiv. Ističe da bi strani radnici BiH uglavnom posmatrali kao privremenu destinaciju na putu prema razvijenijim tržištima rada, dok bi se domaći radnici nastavili iseljavati. Po njegovom mišljenju, masovni uvoz radne snage doveo bi do dubokih demografskih promjena i postepenog nestajanja domaće radne populacije. Ističe da su dugoročne posljedice uvoza radnika ''tragične u svakom smislu''.
''Barem ako nas zanima BiH kao država njenih građana i ako svrhu bh. ekonomije vidimo u omogućavanju njihovog opstanka i razvoja. Drastična promjena demografske slike bi značila promjenu BiH u područje nekih drugih ljudi koji s njim nemaju nikakve veze i koji mijenjaju one koji su je od davne prošlosti činile onim sto jeste'', naglašava Gavran.
Upozorava da bi takav razvoj događaja koristio samo dijelu poslodavaca i političara, i to privremeno, dok bi posljedice za društvo i državu bile dugoročno negativne.
Kada je riječ o ekonomskom modelu zasnovanom na sezonskim i slabo plaćenim poslovima, ocjenjuje ga neodrživim jer ne podstiče razvoj produktivnosti, inovacija i konkurentnosti. Kao jedino održivo rješenje vidi stvaranje uslova da domaći radnici ostanu u BiH i rade kako stručne tako i manje kvalifikovane poslove uz adekvatne plate i uslove rada.
''Poslovanje se unapređuje inovacijama, izvrsnošću kvaliteta, jedinstvenim konkurentskim prednostima koje je teško ili nemoguće kopirati. Nažalost, za mnoge naše građane na individualnom i porodičnom nivou, upravo sezonski rad izvan BiH gdje obavljaju poslove poput ugostiteljstva, građevinarstva, njegovateljica i sličnih, je itekako održiv model života, s obzirom da za nekoliko mjeseci ili pola godine mogu ostvariti veća primanja nego za iste poslove u BiH tokom cijele godine. Tako imamo naše poslodavce koji tvrde da nema domaćih radnika i traže strane dok itekako postojeći domaći radnici sezonski rade vani iako bi naravno radije radili kod svoje kuće uz odgovarajuće uslove'', pojašnjava on.
.webp){kind=icon}
