.webp){kind=icon}
Burdž Kalifa, najviša građevina koju je čovjek ikada napravio, sagrađena je od pepela. U branu Hungry Horse, koja je još 1953. godine izgrađena u SAD-u, ugrađeno je 120.000 tona pepela. Najveći građevinski projekat u istoriji Danske - Most Velikog Belta (eng. The Great Belt Bridge) takođe je jedna od građevina u koju je ugrađen pepeo. I u gradnji puteva širom Evrope korišćen je pepeo.
Most Velikog Belta u Danskoj (Depositphotos)
Srbija zbog termoelektrana ovog pepela ima napretek, ali umjesto u proizvodnji betona ili cementa, on završava na deponijama koje, prema procjenama, zauzimaju oko 1.600 hektara plodnog zemljišta i koštaju Elektroprivredu Srbije (EPS) milijarde dinara. Taj pepeo dalje završava u vazduhu, a na kraju u našim plućima. Zagađuje našu zemlju i naše vode.
A postoji velika šansa da se prodaje građevinskim kompanijama, što bi spasilo naš vazduh, zemljište i vodu, rasteretilo budžet EPS-a, ali i snizilo cijenu izgradnje.
Prema izjavama predstavnika aktuelne vlasti, u Srbiji je u posljednjih 11 godina izgrađeno skoro 500 kilometara autoputeva. Građeni su i koridori, mostovi, brze saobraćajnice, nove pruge, stambeni i poslovni objekti, a ni u jednom od tih projekata nije bilo volje države da u njih ugradi i pepeo.
Međutim, to će se možda uskoro promijeniti, jer je EPS ponudio državi da se pepeo i šljaka iz srbijanskih termoelektrana koriste u izgradnji objekata za EXPO 2027.
Ove probleme, ali i rješenja iznijeli su stručnjaci na nedavno održanoj konferenciji "Pepeo, šljaka, gips - sirovine za cirkularnu zelenu ekonomiju", koju je održao portal "Energija Balkana" u saradnji s EPS-om, Građevinskim fakultetom i Ministarstvom rudarstva i energetike.
Pepeo, šljaka i gips kao građevinski materijali
Sagorijevanjem uglja u termoelektranama nastaju pepeo, šljaka i gips. Oni su u pojedinim evropskim i svjetskim zemljama kategorisani kao nusproizvodi koji se već godinama koriste kao građevinski materijali. U Srbiji je trenutno kao nusproizvod prepoznat jedino gips, dok se pepeo i šljaka i dalje vode kao otpad.
Naime, Termoelektrana "Kostolac" je prva u Srbiji u martu 2021. upisala gips u Registar nusproizvoda. Zatim je u septembru 2022. godine gips iz Kostolca upisan u propis Evropske unije o registraciji, procjeni, odobrenju i ograničenju hemikalija (REACH), što je olakšalo njegovu prodaju u Evropskoj uniji.
Pomoćnica ministarke zaštite životne sredine Tatjana Kaluđerović izjavila je da se pepeo i šljaka u zakonodavstvu u Srbiji i dalje vode kao otpad, a izmjenom Pravilnika o sadržini zahtjeva za upis u Registar nusproizvoda, što se očekuje početkom sljedeće godine, i pepeo i šljaka biće definisani kao nusproizvodi, ako za to ispunjavaju uslove. Pored toga, u toku je i priprema neophodne dokumentacije za upis pepela u REACH propis.
To će Srbiji otvoriti vrata da izvozi pepeo u EU, koja polako ostaje bez njega, a posljednjih nekoliko godina predstavlja njen važan građevinski materijal.
Član UO Inženjerske komore Srbije Jovan Despotović naveo je da su pojedina istraživanja pokazala da se pepeo iz termoelektrana može koristiti za:
-
Popravku kvaliteta zemljanih materijala;
-
Zamjenu zemljanih ili kamenih materijala u izgradnji puteva;
-
Zamjenu pjeskovitih ili šljunčanih materijala u izradi betona;
-
Izradu nasipa na rijekama;
-
Izgradnju brana od valjanog betona;
-
Apsorpciju zagađenja s puteva i željeznica.
U Srbiji godišnje nastane sedam miliona tona pepela, odlaganje košta milijarde
Deponije pepela i šljake u EPS-u zauzimaju prostor od oko 1.600 hektara, a količine koje su do sada odložene na deponijama EPS-a iznose oko 200 miliona tona. To je izjavila direktorka Sektora za energetsku efikasnost EPS-a Milena Đakonović i dodala da pepeo i šljaka čine najzastupljenije sekundarne materijale u našoj zemlji.
Godišnje u okviru EPS-a nastane oko sedam miliona tona pepela, od čega se, kako je rekla Đakonović, samo pet odsto proda, i to uglavnom cementarama koje posluju u Srbiji.
Na primjer, od januara do oktobra ove godine TENT B prodao je 117.000 tona pepela, a TEKO B samo 26.000 tona. Pepeo iz Kostolca najviše je otišao kompaniji Moravacem (20.000 tona), kompaniji Titan (5.000 tona) i kompaniji Lafarge (1.000 tona).
Ostatak se deponuje, a to EPS košta milijarde dinara. U izvještaju Državne revizorske institucije procijenjeno je da su troškovi deponovanja pepela EPS-a u periodu 2016 - 2018. godine iznosili 9,4 milijardi dinara.
Međutim, Đakonović ističe da je taj iznos vjerovatno i veći, jer ne obuhvata kompletne kapitalne i investicone troškove vezane za deponovanje pepela. "Na primjer, investiciono ulaganje za izgradnju kasete četiri deponije pepela u TENT A iznosi oko 47 miliona evra, a projekat uvođenja malovodnog transporta i odlaganja pepela je vrijednosti oko 160 miliona evra", dodala je ona.
EU najbolje zna da iskoristi pepeo
Despotović je iznio podatak o primjeni pepela u građevinarstvu Evropske unije 2008. godine. EU je još tada uspjela da iskoristi čak 90 odsto pepela. Najviše je odlazio u industriju betona, zatim za nasipe, industriju cementa, stabilizaciju tla.
Đakonović je objasnila zašto je pepeo dobar za koršćenje u građevinskoj industriji i zašto ga EU toliko koristi. "Postoje višestruke koristi od korišćenja pepela, jer se radi o vezivnom materijalu u interakciji s cementom, čime se povećava kvalitet cementa, betona i same gradnje, a ostvaruje se znatna ušteda energije potrebne za proizvodnju cementa".
Podsjetimo, ovo će za Srbiju biti od izuzetne važnosti kada od prvog januara 2026. stupi na snagu CBAM. To je obaveza plaćanja takse za svaku tonu emitovanog CO2 u proizvodnji robe izvezene u EU. Cijena emisije CO2 trenutno je 85 evra po toni.
Đakonović je dodala i da se pepeo koristi kao vezivo u stabilizacijama kolovoznih konstrukcija, u gradnji novih i rekonstrukciji postojećih kolovoznih konstrukcija. "Veća primjena letećeg pepela u gradnji puteva ima veliku opravdanost i ostvarivanje brojnih ušteda."
Šta je rješenje da i Srbija koristi pepeo koliko i EU
Prije svega, veoma je važno da pepeo i šljaka u srpskim i evropskim zakonima budu prepoznati kao nusproizvod, a ne otpad. To otvara EPS-u vrata za širu prodaju pepela u zemlji i inostranstvu.
Pored toga, predsjednik Savjeta Agencije za energetiku Dejan Popović smatra da je važno i da država uvede kao obavezu investitorima u Srbiji da ispitaju pepeo iz Srbije i da ga koriste u svojim projektima.
Direktor TEKON – TEHNOKONSALTING Radomir Putnik savjetuje da bi rješenje bilo uspostavljanje operatera koji bi centralizovano upravljao plasmanom pepela, dodatno investirao u infrastrutkuru i bio veza između EPS-a i kupaca.
