.webp){kind=icon}
Hrvatskoj poljoprivredi "predsezona" nije bila naklonjena, sušna razdoblja izmjenjivala su se s tučama i poplavama, a potom se pojavila afrička svinjska kuga. U proteklim tjednima eutanazirano je nekoliko stotina svinja, a u srijedu je potvrđen i prvi slučaj bolesti kod divlje svinje. No hrvatska poljoprivreda ima i svijetlih točaka, ispričala je u intervjuu za Bloomberg Adriju ministrica poljoprivrede Marija Vučković.
Osim velikih šteta za poljoprivrednike, nedavne bi vremenske nepogode i širenje zaraze u svinjcima mogli donijeti poskupljenja za građane. Uza sve te akutne nepovoljnosti, Ministarstvo poljoprivrede ušlo je i u zahtjevan proces okrupnjavanja zemljišta, a završetkom lipnja nastupile su i zakonodavne promjene koje će zainteresiranim stranim kupcima otvoriti vrata da otkupe poljoprivredna zemljišta.
Nova vremena, međutim, ne donose samo izazove. Pristiže nova financijska omotnica iz Europske unije (EU) koja će omogućiti brži razvoj poljoprivrede te njezinu digitalnu i zelenu tranziciju. Ministrica otkriva kako je tehnologija sve zastupljenija na poljima, a govori o tome i podatak kako je u sektoru u posljednje vrijeme zabilježeno 300 projekata uvođenja obnovljivih izvora energije. Također, mijenjaju se i poljoprivrednici, posao preuzimaju mladi i visokoobrazovani što otvara vrata inovacijama.
Što se planira kako bi se Hrvatska uspješnije nosila s izazovima klimatskih promjena, kako mljekarstvo osoviti na noge te kakve su perspektive za hrvatsku poljoprivredu, saznajte u intervjuu.
U Hrvatskoj se pojavila afrička svinjska kuga. Zaraza se nažalost širi. Koliki bi to negativan učinak moglo imati na svinjogojstvo?
Afrička svinjska kuga ostavila je posljedice po mnoge europske ekonomije. Svinjska kuga prije svega utječe na svinje, nije prenosiva na čovjeka, međutim, treba je shvaćati ozbiljno jer je vrlo zarazna, brzo se širi, ima visoke stope mortaliteta i morbiditeta i može nanijeti velike štete hrvatskom svinjogojstvu.
Kako se obraniti od širenja zaraze?
Već dugo su na snazi preventivne mjere, a s obzirom na situaciju u okruženju, 10. lipnja smo ih pooštrili. Donijeli smo Naredbu o mjerama kontrole za suzbijanje afričke svinjske gripe te Rješenje o određivanju zona ograničenja koje se odnosi na područje Vukovarsko-srijemske županije, gdje je zabranjen promet svinjama i svinjskim proizvodima te lov, a na snazi su i mnoge druge restrikcije. Razgovaramo s proizvođačima s obzirom na to da takve restrikcije i onima kod kojih nije otkrivena gripa mogu uzrokovati štetu, surađujemo s inspektoratom, lokalnom zajednicom te svaki dan izvještavamo koliko je svinja eutanazirano i apeliramo na pridržavanje mjera i hitnu prijavu kod svake sumnje na bolest.
Dodjeljuju li se kompenzacije za gubitke?
Isplatit ćemo naknade štete onima koji su poštivali biosigurnosne mjere, a bit će i dodatnih programa pomoći.
Prije pojave svinjske kuge bilo je dosta vremenskih nepogoda, tuča i poplave uništili su usjeve. Sada vjerojatno imate i procjene kolika je šteta nastala?
Štete koje su unesene u Registar šteta do sredine lipnja iznosile su otprilike 70 milijuna eura, od toga se više od 60 milijuna odnosilo na poplave. Izašli smo s nacrtom programa pomoći, a pored kompenzacijskih mjera koje bi trebale ublažiti pad prihoda i prinosa, imamo investicijske mjere kako bismo ojačali otpornost naših poljoprivrednika. Također, sufinanciramo premiju osiguranja. Razmišljamo čime još možemo nadograditi naše programe kako bi se poljoprivrednici, koji su uvijek prvi na udaru, osjećali sigurnima. Razmišljamo i o uvođenju uzajamnih fondova.
Kakve bi učinke postigli tom mjerom uzajamnih fondova?
Uzajamni fondovi mjera su u kojoj se u jedan fond spajaju sredstva privatnika i javnog sektora i iz njega se po određenim pravilima nadoknađuje šteta, naravno, uz primjenu jednakog tretmana. Radimo to i sada pomoću kompenzacijskih mjera, programa pomoći i osiguranja, međutim, poljoprivrednici prigovaraju kako su u posljednje vrijeme pomoći države tolike da nadmašuju ono što dobivaju oni koji se osiguraju. Mislimo da bi se uvođenjem uzajamnog fonda mogle uravnotežiti razlike na koje nas upozoravaju. No trebat će nam neko vrijeme kako bismo uspostavili tu mjeru, a to treba potvrditi i s Europskom komisijom.
Kako će se štete na usjevima i širenje afričke svinjske kuge odraziti na kretanje cijena? Hoće li doći do poskupljenja voća i povrća te mesa?
Elementarne nepogode mogu utjecati na cijene. U tom kontekstu ne treba promatrati samo Hrvatsku, nego i ono što se događa u drugim državama koje su velike izvoznice pojedinih kultura, posebno povrća i voća. Hrvatska je izvoznik žitarica i manjak ponude može utjecati na dizanje cijena. No teško je reći koliko je to i hoće li se doista dogoditi. Moramo dobiti podatke što se događa s prinosima i ponudom drugih država članica i izvoznica s drugih kontinenata. Ako se ne smanji dostupnost proizvoda na jedinstvenom tržištu, utjecaj elementarnih nepogoda trebao bi biti manji, a ako dostupnost bude narušena, to tradicionalno utječe na cijene. Na cijene su prethodnih godina utjecali različiti čimbenici – klimatski događaji, tržišni poremećaji pa agresija Rusije na Ukrajinu.
Predviđaju li se kakve mjere u slučaju rasta cijena hrane?
Nastojat ćemo mehanizmima koje imamo na raspolaganju ublažiti učinak poremećaja i oscilacije cijena na hrvatske potrošače. Nedavno smo na Vijeću ministara poljoprivrede iznijeli činjenicu da je mehanizam postojeće zajedničke organizacije tržišta možda zreo za promjene kako se ne bi događale ekstremne oscilacije u cijenama kakve se nisu događale desetljećima.
Kakva je dugoročna strategija za klimatske promjene i vremenske neprilike koje smo imali prilike vidjeti, ali i strah od nestašice hrane?
Što se tiče klimatskih promjena, smatra se da su najugroženiji dijelovi Jadranske Hrvatske. Imamo nekoliko mjera za tu najugroženiju hrvatsku statističku regiju s obzirom na klimatske promjene, isušivanje i zaslanjivanje tla. Registar šteta pokazuje kako najveće štete uzrokuje suša. Takve promjene nije moguće potpuno neutralizirati, ali s projektima navodnjavanja i određenim programima pomoći kako bi se aktivirale zapuštene poljoprivredne površine smanjio bi se rizik.
Kako bi hrvatska poljoprivreda trebala izgledati za deset godina? Hoćemo li uz Savu i Kupu saditi polja riže, na Risnjaku vinograde?
Zasad ne planiramo bitno mijenjati kulture, potičemo diverzifikaciju, veću raznovrsnost kultura, drugačiju brigu o resursima, ali Hrvatska će i dalje imati određene površine pod vinogradima, maslinicima. Ciljat ćemo tradicionalne kulture i na veće investicije u zaštićene prostore proizvodnje povrća koje nam nedostaje. Moramo pratiti ukus stanovništva.
Uvode se i mnoge tehnologije u različite sektore, pa tako i u poljoprivredu. Ima li u Hrvatskoj mnogo projekata koji povezuju obnovljive izvore energije, tehnologiju, internet stvari i slično?
Mislim da bi se šira javnost iznenadila kada bi bile dostupne informacije o svim brojnim, vrijednim, inovativnim, poljoprivrednim projektima. Imamo veći broj mladih poljoprivrednika, a oni su spremni na nove, inovativne tehnologije. Recimo, imali smo oko 300 projekata iz Programa ruralnog razvoja koji su se odnosili na obnovljive izvore energije.
Prioritiziramo robotizaciju u sektoru mliječnog govedarstva jer ne možemo biti zadovoljni s postotkom gospodarstava koja imaju robote za mužnju.
Uložit ćemo značajno veća sredstva u obrazovanje putem NPOO-a kojim smo planirali mjere za digitalizaciju javne uprave i bolju dostupnost informacija i registara korisnicima. Drugi stup te reformske mjere precizna je poljoprivreda. To smatram najvažnijim segmentom. Na kraju dolazimo do trećeg stupa, a to su potrošači – sljedljivost proizvoda od polja do stola s informacijama povezanim s digitalizacijom u sektoru. Treba reći da je to teško očekivati bez promjene starosne strukture, no trendovi posljednjih godina nisu loši.
Kakvi su trendovi?
Hrvatska je od devet posto udjela mladih poljoprivrednika došla do udjela od 14,4 posto. Nije to ni blizu dovoljno, ali teško je u nekom resoru u pet godina očekivati veću promjenu. S tih oko šest tisuća novih mladih poljoprivrednika ili zamijenjenih starijih nositelja gospodarstava značajno se mijenja obrazovna struktura poljoprivrednika, osobito u kontinentalnim županijama.
Da usput pitamo, imate li Vi zemlje i što uzgajate?
Imam malo zemlje, ona je prijavljena u mojoj imovinskoj kartici. Na toj su zemlji uglavnom mandarine.
Koji su najveći izazovi hrvatske poljoprivrede?
Najveći izazov nam je domaći uzgoj koji je strateški vrlo bitan za gospodarstvo, ali i za vitalnost ruralnih zajednica. Teško je imati dinamičan ruralni prostor bez domaćeg uzgoja stoke. Jednako je važno da se u Jadranskoj Hrvatskoj, koja nije i ne treba biti prehrambena okosnica Hrvatske, bolje poveže turizam i poljoprivreda te da se obnove zapuštene površine. Veselilo bi me i kad bi baš iz tog dijela Hrvatske dolazilo više prijedloga za komasaciju, a mi ćemo ih pokušati potaknuti i nekim dodatnim mjerama.
Raspisan je Javni poziv, no odaziv nekako ne ulijeva nadu da će se u skorije vrijeme postići veći napredak po tom pitanju. Hoće li biti izazovnije postići komasaciju no što se to očekivalo?
Sve programske aktivnosti Ministarstva poljoprivrede predložene u NPOO-u bit će izazovne. Za taj smo program predložili sve što nije bilo moguće financirati redovnim višegodišnjim financijskim okvirom. Da je bilo lako, onda bi se komasacija organizirano događala posljednjih 30 godina. No imamo niz rasijeckanih malih parcela koje nisu dovoljno atraktivne za rad, s takvih parcela mogu dolaziti i bolesti i različiti štetnici i nametnici. To je reforma i ona je izazovna i teška, a podrazumijeva i investicije u logističko-distribucijske centre i udruživanje poljoprivrednika, obrazovanje, standardizaciju proizvoda, dizanje dodane vrijednosti i prodaju standardiziranih proizvoda domaćih proizvođača u sektoru voća i povrća koji nije samodostatan pod jedinstvenom oznakom hrvatske kvalitete. Investicija bez promjene načina rada i svijesti sama po sebi ne nosi rezultate.
Kako se namjerava postići komasacija?
Promijenili smo zakon, nastojali smo pojednostavniti okvir, osigurali smo sredstva. Hrvatska Vlada, a zatim i Europska komisija to su podržali. Željela bih zahvaliti svim suradnicima iz uprave nadležne za zemljište zato što oni ulažu jako veliki trud u animiranje lokalnih zajednica, održava se niz radionica. Upravo zato što smo bili svjesni težine tog procesa, omogućili smo zakonskim okvirom mehanizam kojim središnja država može inicirati komasaciju tamo gdje po određenim kriterijima, primjerice s državnom geodetskom upravom, procijenimo da ju je moguće napraviti. Vidjet ćemo na kraju godine jesmo li napravili iskorak u smislu da imamo prve prijavitelje.
Sa srpnjem je prestala vrijediti i odgoda kojom se strancima onemogućivala kupnja poljoprivrednog zemljišta. Kako će to odsad funkcionirati?
Meni se čini da će funkcionirati slično kao i dosad. Stranci su i dosad zasnivanjem pravnog nastana na određen način mogli kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj. Od 1. srpnja ove godine, nakon sedmogodišnjeg moratorija, a zatim i dodatnog razdoblja od tri godine koji smo ishodili na temelju analize u 2020. godini, i državljani Europske unije kao fizičke osobe mogu kupovati zemljište, odnosno svi državljani trećih zemalja ako je u njihovim zemljama to osigurano Hrvatima po načelu reciprociteta. To nije toliko velika promjena koliko se ljudima čini.
Drugo, posebnim smo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu u svibnju 2022. godine dodatno zaštitili poljoprivredno zemljište. Ne treba se plašiti konkurencije. Konkurencije na tržištu nisu nijednom tržištu donijele loše, pa neće ni nama. Poljoprivredno zemljište je strateški resurs, zato i jesmo u okviru posljednjih izmjena osigurali da država ima pravo prvootkupa. Što se tiče prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta, jer mi smo jedna od rijetkih zemalja koja ima trećinu zemljišta u ARKOD-u u svojim rukama, i to vrlo kvalitetnog zemljišta, ograničili smo prodaju. Ako do nje ipak dođe, prioritet imaju dosadašnji posjednici ako su bili legalno u posjedu na temelju ugovora, imali mirni posjed i izvršavali sve svoje obaveze koje nisu isključivo plaće nego i gospodarski program. Drugi prioritet ima potencijalni korisnik, kupac koji graniči s tim zemljištem.
Kad smo se već dotaknuli Europske unije i zakonodavstva, prošlo je deset godina od ulaska u EU. Kad se osvrnemo na to što se u tom razdoblju napravilo, jeste li zadovoljni, je li nešto moglo bolje?
Uvijek sve može bolje, s tom mišlju živim cijeli život. Nama je integriranost donijela puno toga dobrog iako se smatralo se da poljoprivreda nije dobitnik u EU-u, da su dobitnici neki drugi resori. Istina je i da su ribari i poljoprivrednici prolazili, a prolazit će i dalje kroz velike promjene i preobrazbe. Međutim, vrijednost ukupne poljoprivredne proizvodnje kontinuirano raste, kao i produktivnost. Ne treba se ustručavati i bježati od činjenice da neke važne proizvodnje nisu tamo gdje bi trebale biti i gdje ih želimo sukladno strategiji. Vrijednost poljoprivredne proizvodnje u odnosu na 2013. godinu narasla je 29 posto, u odnosu na 2014. više od 50 posto. U 2013. godini je još uvijek primjenjivana stara metodologija u kojoj su u vrijednost ulazile i potpore i tada je vrijednost poljoprivredne proizvodnje s potporama bila nešto malo veća od dvije milijarde eura, danas je 3,1 milijardu eura. Također, broj mladih, visokoobrazovanih poljoprivrednika je u najvažnijim poljoprivrednim županijama udvostručen.
Ušli smo u novu financijsku perspektivu. Ima li kakvih promjena, kakvi se natječaji mogu očekivati?
Program ruralnog razvoja bio je napravljen za razdoblje od 2014. do 2020. Isto tako sustav izravnih plaćanja, odnosno osiguranje dodatnog dohotka za poljoprivrednike koji bi, kad se ne bi podupirali potporama, imali ispodprosječne dohotke na europskom tržištu. No neke su se promjene trebale dogoditi, primjerice, uveli smo financijske instrumente, kredite, zajmove. Naši su poljoprivrednici bili željni takvih instrumenata, to se vidi po broju korisnika tih instrumenata kojih je više od 2200, što nas je svrstalo na visoko drugo mjesto u Europi. Uveli smo neke nove mjere Programa ruralnog razvoja.
Treba reći kako ljudi nekad s pravom govore da se pravila investicijskih natječaja prečesto mijenjaju. Sada će to biti puno rjeđe jer smo nakon analiza, u nacionalni Strateški plan ugradili potrebne promjene.
Predviđena je nova raspodjela sredstava u kojoj će profitirati mali poljoprivrednici kako bi se povećala pravednost po dohocima. Što se tiče investicija, one trebaju ići svim segmentima primarne poljoprivredne proizvodnje i prerade i malima i srednjima i velikima. No Strateški nas plan uči da je potrebno nešto veća sredstva uložiti u razvoj malog i srednjeg poduzetništva u poljoprivredi.
Dodatno, izrađujemo određene sektorske dokumente s obzirom na to da imamo neke proizvodnje koje su strateški bitne i za prehrambenu sigurnost i za život ruralnih zajednica poput mliječnog govedarstva, a pokazatelji nam ne idu u prilog.
Da se nadovežemo na tu temu, proizvodnja mlijeka pada.
To je dugogodišnji kontinuitet koji smo čak otklonili prije pojave energetske krize i agresije u Ukrajini. Uspjeli smo u jednoj godini zaustaviti kontinuitet pada koji je trajao deset godina. Nažalost, kad su krenuli poremećaji zbog agresije u Ukrajini, stočari su prvi bili na udaru zbog rasta cijena žitarica i energije. Došlo je ponovno do ubrzanog gubitka uvjetnih grla i reagirali smo s različitim mjerama pomoći.
Što se poduzima kako bi se situacija u sektoru poboljšala?
Podržavajući poruku kako je to jedna od najvažnijih strateških proizvodnji, ugradili smo u Strateški plan dodatne mjere za financiranje iz europskih fondova i nacionalnog proračuna koje će biti kontinuirane svake godine, odnosno neće se donositi kao reakcija.
Nastavljamo poticati ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, rekonstrukciju i obnova farmi. Sad smo imali natječaj za rekonstrukciju i obnovu mljekarskih farmi i za nabavku potrebne opreme i ugovorili prve projekte u vrijednosti od šest milijuna eura. Uz investicijske natječaje za sve sektore, za taj smo sektor nedavno raspisali i poseban natječaj. Također, podupirat ćemo i investicije za preradu i za stvaranje dodane vrijednosti podržavajući nacionalni sustav Dokazane kvalitete koji razvijamo. To je jamstvo hrvatskom potrošaču da pije mlijeko prerađeno u Hrvatskoj, nastalo od hrvatske sirovine nastale po najvišim standardima usklađenim sa specifikacijom koju je odobrila Europska komisija.
Poticat ćemo i diversifikaciju u ruralnom prostoru dajući prednost gospodarstvima koja se bave najtežim, a tako potrebnim proizvodnjama kako bi one bile malo atraktivnije. Poticat ćemo razvoj kušaonica, prerade, spoj turizma i osnovne djelatnosti.
Kolika će biti izdvajanja za poljoprivredu?
Planirali smo u hrvatsku poljoprivredu iz Nacionalnog strateškog plana uložiti nešto malo manje od 3,8 milijardi eura. To nisu jedina sredstva koja će biti dostupna hrvatskim poljoprivrednicima. Iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti dostupno je 131 milijun eura, a zeleni dio tog programa kojim upravlja Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja odnosi se na sve sektore gospodarstva, pa tako i na poljoprivredu. Tu su i različite subvencije, kreditni programi.
Kad se podvuče crta, koji su to koraci koji slijede kako bi se hrvatsku poljoprivredu dovelo na neku višu razinu?
Prvo, osiguranje dohotka poljoprivrednicima, s time da ćemo veću pozornost staviti na male i srednje kako bismo ubrzali izjednačavanje plaćanja. Zatim ćemo ciljati investicije koje brže transformiraju sektor i koje su u skladu sa zelenom i digitalnom agendom jedinstvenog tržišta EU-a. Pritom treba imati na umu da nam trebaju tradicionalne investicije jer ih naši poljoprivrednici nisu imali niz godina, za razliku od onih koje su duže u članstvu Unije. Razina produktivnosti Hrvatske nije ni blizu prosjeka EU-a, iako smo je u proteklih šest godina podigli za 52 posto. Težimo i dalje povećati produktivnost i biti konkurentni, a to ne možemo bez sredstava za investicije. Stoga se na Vijeću ministara poljoprivrede zalažemo da se takve specifičnosti zemalja članica uvaže jer bez tog uvažavanja nema smanjivanja regionalnih nejednakosti i jačanja otpornosti. Naravno, nastavljamo s programima otpornosti, projektima navodnjavanja te ulaganjima u ruralnu infrastrukturu.
