.webp){kind=icon}
Na najvažnije pitanje za svakog istinskog Hrvata – di si bio devedes'prve? – Duško Čorak vjerojatno ima jedan od zanimljivijih odgovora. Naime, on je tada s partnerom iz Amerike osnovao Inetec, tvrtku koja danas brine za sigurnost nuklearnih elektrana diljem svijeta, a daje i veliki obol u povijesnom pokušaju čovječanstva da izgradi Sunce na zemlji kroz globalni megaprojekt ITER.
Da plastično pojasnimo, ITER je pothvat u rangu međunarodne svemirske postaje ili velikog hadronskog sudarača, s budžetom koji premašuje 20 milijardi eura, a cilj mu je funkcionalna fuzijska elektrana do 2050 godine.
E pa upravo je za taj ITER Inetec, domaća tvrtka iz Lučkog, razvila devet sustava vrijednih šest milijuna eura koji će ispitivati sigurnost samog srca fuzijske elektrane – reaktorske posude (tokamaka). Riječ je o robotskim sustavima, sondama, softverskim paketima, kamerama i instrumentima dizajniranim za inspekcije neuralgičnih komponenti izvan i unutar samog tokamaka.
Njihova oprema mora sve odraditi sama jer ljudi zbog zračenja ne mogu pristupiti tim područjima, a službeno je isporučuju u svibnju.
"Da danas potpisujemo iste ugovore, sve ovo bi stajalo minimalno tri puta više", ističe Čorak dok nam predstavlja što su sve proizveli za ITER.
Čorak u laboratoriju Ineteca, ispred modela stijenke ITER-ova tokamaka | Bloomberg Adria
Bogato nuklearno iskustvo
Do suradnje na jednom od najzahtjevnijih projekata u svijetu nisu došli slučajno, naprotiv, iza njih su desetljeća iskustva u radu s fisijskim nuklearnim elektranama.
"Mi smo danas jedna od vodećih tvrtki u području razvoja i ispitivanja vitalnih sustava nuklearnih elektrana. Zapravo, jedina smo firma u svijetu s u cijelosti vlastitom tehnologijom za ispitivanje nuklearnih elektrana. To nema ni Westinghouse ni itko drugi", naglašava Čorak.
Praktički sve prihode otkad postoje ostvarili su izvan Hrvatske. Krenuli su s 15 ljudi već spomenute '91., a danas ih zapošljavaju 120, uglavnom u Zagrebu, a od lani i u Abu Dhabiju gdje realiziraju velik projekt na nuklearnoj elektrani Barakah.
Čorak objašnjava kako su zapravo razvojno-istraživačka organizacija, ali rade malo drugačiji razvoj jer sve u što se upuste mora rezultirati proizvodima koji rješavaju konkretne probleme klijenata na nuklearnim elektranama.
"Naš razvoj završava proizvodnjom robotskih sustava poput ovog za ITER", elaborira Čolak, dok robotska ruke povezana s narančastim kućištem na tračnicama njuška po površini materijala. Traži nepravilnosti ili pukotine koje bi, ako se na vrijeme ne saniraju, mogle rezultirati ozbiljnim problemima.
Inetecov robotski sustav za provjeru "zdravlja" materijala ugrađenih u reaktor | Bloomberg Adria
Usput nam pokazuje još jednog robota koji izgleda manje impresivno, ali stoji milijun eura.
"Sva tehnologija koju proizvedemo dostupna je svima – mi smo otvorena firma i naše proizvode i znanje mogu kupiti svi, ili možemo obučiti njihove ljude", veli nam Čorak pa povlači usporedbu njihova posla s liječničkim.
"Mi smo zapravo doktori za nuklearne elektrane, one su nam pacijenti. Ispitujemo njihovo kompletno zdravstveno stanje, odnosno strukturalni integritet elektrane, da mogu raditi u sljedećem ciklusu. To je kao sistematski pregled u kojem utvrđujemo stanje materijala. Kao i kod ljudi, ključna je prevencija jer kad djelujete na vrijeme, možete spriječiti eskalaciju problema", govori nam Čorak.
Kad već kompariramo s medicinom, onda možemo reći da su u Inetecu kardiokirurzi jer se bave primarnim sustavima, koji su zapravo samo srce nuklearnih elektrana.
Na ITER-u surađuju već pola desetljeća, a pokrivat će ključne sigurnosne probleme kroz cijeli životni vijek projekta.
Samo da ukratko probamo predočiti s kakvim se inženjerskim izazovima Inetec susreće. Spomenuti tokamak, odnosno reaktor, ima oblik američke krafne i težak je više od Eiffelova tornja, oko njega su magnetske zavojnice toliko jake da bi bez problema mogle podići nosač aviona, a zadatak im je da spriječe doticaj goruće plazme koja je zagrijana na temperaturu od 150 milijuna stupnjeva Celzijevih (deset puta više od temperature jezgre Sunca) sa stijenkama tokamaka.
Te stijenke sastoje se od devet segmenata koji su međusobno zavareni, a sama "krafna" ima 44 otvora. Upravo te varove i brtve svih otvora provjeravat će Inetecovi strojevi. Kontrolirat će i držače, odnosno navoje primarnih štitova protiv radijacije kroz koje idu cijevi za rashladnu vodu, a jedna od njihovih sondi se provlači više od 20 metara da bi došla do tokamaka i jedan je od rijetkih sustava koji ide kroz barijeru od sigurnog k ozračenom području.
Da ne ulazimo u previše tehničkih detalja, preporučujemo da pogledate naš podcast s Tončijem Tadićem koji je detaljno objasnio fuzijsku tehnologiju.
Uglavnom, cijela priča oko ITER-a trebala bi rezultirati funkcionalnom fuzijskom elektranom do 2050. godine, što bi praktički riješilo sve energetske probleme čovječanstva. Na tom putu je još bezbroj izazova, ali živi bili pa vidjeli gdje će nas cijela priča dovesti.
U se i u svoje kljuse
"Sve ovo, svih naših devet sustava, proizveli smo od nule u posljednjih četiri-pet godina. Pritom nismo imali apsolutno nikakvu pomoć države. Znate, mi plaćamo isti PDV kao neka obična bravarija", požalio nam se Čorak, a mi smo se osvrnuli da vidimo je li ga možda čuo još uvijek aktualni ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs koji se motao s nama po pogonima. Nije.
Opet se vraćamo na podcast s Tadićem u kojem je odmah na početku objasnio stav Hrvatske po pitanju fuzije kad je cijela priča oko ITER-a kretala. Naime, tada smo bili odlučno protiv bilo kakvog petljanja u to, ali danas nekolicina naših tvrtki radi poslove vrijedne desetke milijuna eura u sklopu ITER-a i DONES-a (700 milijuna eura vrijedan projekt kojemu je cilj istraživačka infrastruktura za testiranje, provjeru i kvalifikaciju materijala koji će se upotrebljavati u budućim fuzijskim elektranama).
Moglo bi se reći kako je potraga za fuzijom otkrila ono najbolje od domaćeg gospodarstva i pokazala da, koliko god se trudili, ipak nismo ekonomiju sveli samo na turizam i zidanje (pre)skupih kvadrata.
Lijepo je bilo čuti da upravitelji bilo koje veće nuklearne elektrane na svijetu na svaki nagovještaj sigurnosnog problema među prvima zovu Inetec jer su jedna od samo par takvih tvrtki globalno. Dođe čovjeku toplo oko srca kad se vozi natrag iz Lučkog, znajući da se tamo krije naša tvrtka čijoj tehnologiji praktički ne može parirati ni jedan Westinghouse.
