Regulatorni uslovi za razvoj sektora biogasa u Srbiji stekli su se 2009. godine, kada je Vlada Srbije propisala mjere za otkup električne energije proizvedene iz biogasa. Tada je uredbom definisana cijena u skladu sa kapacitetom postrojenja, za period od 12 godina. Poslije donošenja ovih mjera, počela je izgradnja prvih biogasnih postrojenja u Srbiji, a prvi kapacitet sa povlaštenim statusom pušten je u rad 2011. godine. Od 2009. do 2013. godine počinju da rade prva četiri biogasna postrojenja u Srbiji, po setu mjera iz 2009. godine.
O biogasnoj industriji i trenutnom stanju u Srbiji koja se velikom brzinom okrenula zelenoj tranziciji i obnovljivim izvorima energije (OIE) poslije početka rata u Ukrajini i problema sa snabdjevanjem strujom i poslovanjem državne Elektroprivrede Srbije (EPS), razgovarali smo sa menadžerom Udruženja za biogas Srbije Lidijom Carević. Udruženje Biogas Srbija je nevladino i neprofitno udruženje, osnovano 2012. godine sa ciljem da okupi kompanije koje su planirale izgradnju prvih biogasnih instalacija u Srbiji.
Aukcije
Kako objašnjava za Bloomberg Adriju, sljedeća uredba donijeta je 2013. godine i prema toj uredbi propisane su "izuzetno neatraktivne podsticajne mjere" koje su potpuno zaustavile razvoj sektora, te u tom periodu i po uredbi iz 2013. godine nije izgrađeno nijedno postrojenje na gas u državi.
"Međutim, 2016. godine donijeta je nova uredba, sa izuzetno podsticajnim mjerama, a po donošenju ove uredbe tržište biogasa u Srbiji doživljava procvat, te je od 2016. godine do danas izgrađeno 31 postrojenje (po FiT iz spomenute uredbe). Uredba je važila do 2020. godine, a u martu 2021. godine donijet je novi zakon o obnovljivim izvorima energije (OIE) koji je ukinuo FiT za biogas i propisao aukcije.
Udruženje Biogas Srbija
Takođe, sva postrojenja koja se nalaze u privremenom povlašćenom statusu (a ima ih 81, sa predviđenim ukupnim instalisanim kapacitetom od 76,4 MW), radiće po podsticajima iz uredbe iz 2016. godine jer su aplicirala za status prije marta 2021. godine, kada je donijet novi zakon o OIE (biogasni operateri imaju rok tri godine za izgradnju postrojenja, sa mogućnošću produženja ukoliko se za to steknu uslovi).
Dalji razvoj sektora zavisi od dokumenta koji će biti donijet kako bi se zaokružila trenutna regulativa koja je propisala sprovođenje aukcija u sektoru obnovljivih izvora energije, pa tako i biogasa. "Nama u sektoru je sistem aukcija apsolutno nepoznat, a kako regulativa još uvijek nije zaokružena, ne možemo da pravimo dugoročnije prognoze. Mi u Udruženju Biogas Srbija smatramo da je sistem aukcija bio preuranjen. FiT su bile izuzetno podsticajna mjera i doprinijele su stabilnom razvoju sektora", kaže sagovornica.
- Šta podrazumijeva FiT sistem, a šta aukcije?
Uloga države je u sektoru biogasa od presudnog značaja. Trenutno sva postrojenja koja rade, kao i postrojenja iz privremenog statusa, rade, ili planiraju da rade, po sistemu FiT, odnosno imaju ugovor sa JP EPS, kojim se JP EPS obavezuje da otkupi svu električnu energiju koju elektrane proizvedu.
Do sada nije održana nijedna aukcija, s obzirom na to da čekamo dokument kojim bi se uredio sektor biogasa, odnosno koji bi novim investitorima dao finansijske instrukcije koje bi im bila osnova za izradu biznis plana. Sistem aukcija nam je dosta nepoznat. On je prepisan sa nekih razvijenijih tržišta, gde je po prirodni stvari tržište drugačije organizovano. Nadam se da ćemo naredne godine u ovo vrijeme imati prilike da razgovaramo na tu temu i da ćemo imati bar nekoliko novih investicija kojima će biti omogućeno da rade po ovom modelu.
- Koja je struktura vlasništva biogasnih postrojenja i da li su priključena na sistem EPS-a ili rade samostalno? Takođe, koliko energije daju i koje sirovine koriste?
Trenutno u Srbiji radi 35 biogasnih postrojenja ukupno instalisane snage od 34,3 MW, dok je u privremenom povlašćenom statusu čak 81 postrojenje, sa planiranom instalisanom snagom od 76,4 MW. Dio tih postrojenja u narednih godinu ili dvije trebalo bi da počne da radi. Sva postrojenja u našoj zemlji su u privatnom vlasništvu i sva su priključena na sistem EPS. Godišnja proizvodnja biogasa u Srbiji je oko 256 GWh (svako postrojenje u skladu sa svojim instalisanim kapacitetom). Zasada, do kraja godine imamo najavljeno puštanje još četiri do šest MW iz biogasa. Koliko njih će početi da radi, ne možemo tačno da predvidimo jer većina njih zavisi od finansiranja koje banke sprovode.
- Koji su kapaciteti koji trenutno rade u Srbiji?
Instalisani kapacitet većine biogasnih postrojenja u Republici Srbiji kreće se između 500kW i 1000 kW. Mala biogasna postrojenja kod nas gotovo i da ne postoje. Najveće biogasno postrojenje u Republici Srbiji nalazi se u Alibunaru u Vojvodini, sa instalisanim kapacitetom 3,6 MW. Većina postrojenja nalazi se u Vojvodini, pri velikim farmama, gde je obezbjeđena velika količina sirovine za potrebe postrojenja. Biogasno tržište u Srbiji tek očekuje intenzivan rast i razvoj, u skladu sa trendovima u Evropi i svijetu.
- Da li ima dovoljo otpada (goriva) za ova postrojenja?
Teoretski bi bilo moguće, ali pitanje je veoma kompleksno. Mi iz Udruženja Biogas Srbija smo našim proračunima došli do podatka koji rado komuniciramo, a za koji smatramo da je vrlo realan, istovremeno i vrlo afirmativan, a glasi da bi naša zemlja bez ikakvih problema mogla da proizvede 500 MW iz biogasa i da bi tako podmirila 50 odsto potreba Srbije za prirodnim gasom.
Udruženje Biogas Srbija
Srbija je tradicionalno poljoprivredna zemlja, te ako posmatramo sirovinu, odnosno sav otpad koji bi mogao biti upotrebljen kao sirovina za rad biogasnih postrojenja (prema statističkim podacima koji su nam dostupni), Srbija ima toliku količinu otpada (samo iz poljoprivrede) da bi bez ikakvih problema mogla da postigne ove količine.
- Da li skupa električna energija u kombinaciji sa ostalim faktorima može da donese probleme i kompanijama koje proizvode biogas?
Biogasne elektrane su vrlo specifične i potpuno drugačije funkcionišu od ostalih obnovljivih izvora energije, jer su jedino za rad elektrane na biogas neophodne sirovine, odnosno ostaci proizvodnje. Ta sirovina ima svoju tržišnu vrijednost koja je trenutno čak tri do četiri puta viša od njene tržišne vrijednosti prije krize u Ukrajini, odnosno inflacije koja je pogodila čitavu privredu. Dakle, biogasna postrojenja su u daleko nezavidnijem položaju u odnosu na sve ostale OIE. Vjetroparkovi, solari, hidroelektrane ne koriste sirovinu, ali za rad biogasnih postrojenja sirovina je neophodna.
Ako govorimo o energentima iz kojih se dobija biogas, odnosno otpadu, za rad jednog MW dnevno je potrebno između 30 i 120 tona ulaznih sirovina (u zavisnosti od vrste ostataka iz poljoprivrede ili tipa stajnjaka). Na primjer, farma od 1.000 krava može da podmiri potrebe (samo stajnjakom) elektrane od 125 kW električne energije.
Ukoliko govorimo o utrošku struje za rad jednog biogasnog postrojenja, on po pravilu odgovara procentu od pet do 10 odsto od proizvedene električne energije istog postrojenja. Kako se kompletna proizvodnja električne energije iz biogasa predaje u mrežu, ta energija (za rad biogasnog postrojenja) posebno se kupuje. Precizniju kalkulaciju kao referentnu vrijednost je nezahvalno iznositi jer svako postrojenje je specifično i koristi određeni miks otpada, pa se u skladu sa tim određuju količine. Kada govorimo o isplativosti procesa, svakako posmatramo prihod za investitora, gdje je povrat investicije pet do sedam godina.
Udruženje Biogas Srbija
- Koji su izgledi za uspostavljanje tržišta i industrije biogasa u Srbiji prema vašim procjenama?
Zasada postoji tržište električne energije iz biogasa, još od 2011. godine kada se prva biogasna elektrana priključila na sistem. Zasada se biogas isključivo koristi za proizvodnju električne i toplotne energije. Tržište biometana (prečišćenog biogasa) zasada ne postoji, a kada će se uspostaviti, zavisi od zakonske regulative. Postoje naznake da će se vrlo brzo početi raditi na tom pitanju.
.webp){kind=icon}
