Zašto mi je fokus na klima-uređaju dok pokušavam dovršiti radne zadatke?
Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da će mi najveći izazov na poslu biti klima-uređaj, vjerojatno bih mu rekla da je lud. Danas se, međutim, gotovo svakodnevno borim s termostatom, bilo ljeto ili zima. Pet minuta se smrzavam, sljedećih pet kao da sam usred pustinje. I sve vrijeme pokušavam ostati usredotočena na workflow, pokušavam se sjetiti riječi koja mi je nestala iz glave i ne ponašati se kao da sam upravo završila kardio trening.
Dobro došli u (peri)menopauzu – životnu fazu o kojoj se u poslovnom okruženju vrlo malo govori.
Valung ne pita jeste li u krevetu na Vrbiku, stanici podzemne željeznice West Kensington ili na poslovnom sastanku. Ubrzan puls, nervoza bez razloga, lupanje srca i krvni tlak koji luduje postali su moja svakodnevica. U svijetu koji produktivnost mjeri brojkama i ispunjavanjem rokova, rijetko se mjeri nevidljivo – snaga koju trebam prizvati kada mi se mozak smrzne usred rečenice, kada iznenadna vrućina prekine razgovor s kolegama ili kada noć bez sna smanji učinkovitost više nego bilo koji burnout.
Dok pokušavam ignorirati brain fog, koji se poput novog najboljeg prijatelja ne odvaja od mog mozga, tražim odgovor, jesam li još uvijek dovoljno produktivna? Pitam sve redom: prijatelje, liječnike, Google, društvene mreže i ChatGPT, navodim istraživanja, čitam tekstove na tu temu, gotovo paničarim i nadam se da ću pronaći odgovore. Statistika me udarila s ekrana, kroz maglu i direktno u srce:
-
CIPD (UK) 2023: 73 posto zaposlenih žena u dobi 40 do 60 godina ima simptome menopauze, kod 67 odsto simptomi imaju negativan utjecaj na rad.
-
Ibec/Irska: 84 posto žena u peri/menopauzi navodi negativan utjecaj simptoma, više od jedne trećine razmišlja o napuštanju posla.
-
Catalyst globalno istraživanje: 84 posto ispitanica smatra da je potrebna veća podrška na poslu; veliki broj žena skriva simptome.
-
IHE: gospodarstvo u nordijskim zemljama pokazuje da se zbog opterećenja simptomima i odsustva žena u peri/menopauzi smanjuje efikasnost i rastu troškovi i po osobu i po društvo.
-
Bloomberg, koji se poziva na studiju Mayo Clinic iz 2023: američko gospodarstvo godišnje gubi 26,6 milijardi dolara zbog izgubljene produktivnosti i zdravstvenih troškova kod zaposlenih sa simptomima peri/menopauze.
Ponavljam u sebi: američka ekonomija godišnje gubi 26,6 milijardi dolara zbog (peri)menopauze.
Sada, nakon ove informacije, osjećam li se još više krivom nego kad sam bila u blaženom neznanju o gospodarstvu i imala samo simptome? Da. Trebam li uopće osjećati krivnju? Ne. Dakle, što bismo trebali učiniti, postoji li rješenje, postoji li ideja o rješenju i postoji li volja za rješenjem? Dok se pitanja množe brzinom svjetlosti, vidim tračak nade – pojavljuje se poveznica: "Deloitte akreditiran kao prvo radno mjesto u Australiji prilagođeno (peri)menopauzi."
Moram znati više: zašto je tvrtka poput Deloittea praktički uvrstila ovu temu u svoj poslovni kurikulum? Bilo mi je važno čuti priče zaposlenih žena i mišljenje same tvrtke.
Kako zagovaranje promjena može uspjeti
Gina, partnerica u sektoru revizije i osiguranja, Deloitte Australia, govori za Bloomberg Businessweek Adriju o razbijanju tabua o (peri)menopauzi iz osobne perspektive:
"Nikad nisam mislila da ću na poslu pričati o menopauzi. Nisam čak ni s majkom razgovarala o tome. Kad su me pozvali da se pridružim programu savjetovanja za menopauzu, pristojno sam odbila. Menopauza? Valunzi? Koliko loše može biti?"
Bloomberg Businessweek Adria
Ispostavilo se da je prilično loše. Noću sam se budila u dva ujutro, znojila se kao u sauni, srce mi je lupalo kao da sam istrčala maraton i nisam mogla ponovno zaspati. Zglobovi su me boljeli kao da imam 90 godina. Tijekom sastanaka, znoj bi mi kapao niz lice dok sam se trudila izgledati sabrano i profesionalno. Kako su se simptomi gomilali, menopauza je počela vladati mojim životom.
Najgore promjene nisu bile fizičke, već gubitak samopouzdanja. Od žene koja voli izazove, postala sam netko tko ih izbjegava, uvjerena da je na "kraju" karijere u dobi od 50 godina. Na kraju sam odlučila isprobati hormonsku terapiju. U roku od mjesec dana, 95 posto simptoma je nestalo, anksioznost je nestala i ponovno sam se osjećala kao ja.
Dugo je menopauza bila tabu tema, ali vremena se mijenjaju. (Nakon što se pridružila grupnom coachingu i sudjelovala u Menopauza Cafes) otvoreni razgovori s kolegicama donijeli su joj ogromnu korist. "Ako moja iskrenost može nekome pomoći, ponosna sam na to. Ljudi sve više govore o ovome i svijest raste. Nadam se da će moja generacija biti posljednja koja će se osjećati neugodno otvoreno razgovarajući o menopauzi."
Nakon ovog iskustva, Gina je postala "Deloitteova prvakinja menopauze". Gina i ja živimo i radimo na udaljenosti većoj od 15 tisuća kilometara, u različitim kulturnim i sociološkim okruženjima, a ipak se u ovom razdoblju naših života razumijemo kao da smo najbliže rođakinje. Zamislite samo koliko nas ima, koliko žena ima u najudaljenijim dijelovima svijeta, a koliko je žena doslovno tu pored nas, blizu u uredu, koje u našim poslovnim okruženjima vode bitke sa samima sobom?
Prognoze: do 2050. godine na planetu će biti 1,6 milijardi žena starijih od 50 godina.
Ako razmislimo zdravorazumski, poslovno okruženje mora se prilagoditi ovim statistikama. Među prvima je ovu promjenu pokrenuo Ginin poslodavac, Deloitte Australia. Tamo tema (peri)menopauze više nije neizgovorena, privatna stvar o kojoj se šapuće između prijatelja – tvrtka je postala prva u Australiji koja je službeno akreditirana kao "prijateljsko radno mjesto za (peri)menopauzu", prepoznajući da podrška ženama u ovoj životnoj fazi nije samo izgradnja empatije već i u otpornijim i produktivnijim timovima.
"Naša strategija menopauze provodi se u cijeloj tvrtki putem specifičnih programa i već postojećih politika i praksi. Podržavamo žene, kao i neke nebinarne i transrodne osobe, koje prolaze kroz perimenopauzu i menopauzu", objašnjava Karen Stein, partnerica i prvakinja za uključivanje u Deloitte Australia.
Od edukacije i osvješćivanja na izvršnoj razini, preko formaliziranih grupnih coaching sesija, do Menopauza Cafesa – sigurnih prostora gdje se mogu voditi razgovori bez stigme. Dakle, cilj je uključiti (peri)menopauzu u svakodnevni poslovni dijalog.
"Ovim inicijativama želimo normalizirati razgovor o menopauzi, ukloniti stigmu i pružiti veću podršku našem timu", dodaje Stein.
Tvrtka je također u svoje poslovanje uključila nešto što se zove Deloitte Flex and Wellness politika – fleksibilno radno vrijeme i korištenje dana za oporavak. Čak su i praktični detalji u tvrtki dio velike podrške: menstrualni proizvodi u svim toaletima, mogućnost kupnje malih stolnih ventilatora, hibridni rad...
Budi nježna prema sebi u kulturi visokih performansi
Rezultati ovog pristupa? Vrlo specifični. Zaposlene žene u dobi između 40 i 60 godina, zapravo one koje su usred karijere, ali i na rukovodećim pozicijama, kažu da im je ovaj pristup donio olakšanje, osjećaj razumijevanja i potvrdu da nisu same.
Jedna Deloitteova partnerica za reviziju i osiguranje i prvakinja menopauze kaže:
"Kao i mnogi drugi, odrasla sam uvjerena da se o menopauzi treba razgovarati samo s liječnikom. Program savjetovanja za menopauzu na radnom mjestu promijenio je moje razmišljanje omogućivši mi otvorene i iskrene razgovore s kolegicama koje su prolazile kroz slične stvari. Svaka sesija pomogla mi je da bolje razumijem vlastite simptome, da čujem kako su se drugi nosili s njima i koje su strategije koristili u ovoj novoj fazi. Danas, kao prvakinja menopauze u uredu u Brisbaneu, želim pomoći drugima da prepoznaju simptome i budu blaži prema njima u kulturi visokih performansi."
Karen Stein objašnjava da je ključ bio u slušanju žena:
"Najveći izazov nije pretpostaviti potrebe zaposlenika, već ih stvarno razumjeti. Dobre namjere mogu dovesti do stvaranja politika i programa, ali ako ne odgovaraju stvarnim potrebama zaposlenika u ovoj životnoj fazi, neće donijeti stvarne promjene."
Deloitte navodi da su kroz sve navedene aktivnosti uspjeli ojačati vodstvo, zadržati zaposlenike i stvoriti kulturu u kojoj žene mogu napredovati bez zdravstvenih prepreka.
Too good to be true? Iliti - peri/menopauza u Adria regionu i dalje tabu
I dok nam se svima korporativna kultura u dalekom Deloitteu čini kao savršena bajka, surova stvarnost statistike u Adria regiji baca ovu pozitivnu priču u drugi plan, barem nama "s ove strane bare".
Istraživanje "Utjecaj menstruacije i (peri)menopauze na radni vijek žena u Hrvatskoj / Reproduktivno zdravlje žena i radni uvjeti“ koje je provedeno u suradnji s Centrom za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI i konzultantskom tvrtkom Pstaboo, objavljeno 2025. godine, postavlja pitanje: imaju li zaposlene žene u Hrvatskoj drukčiji tretman?
Hrvatice kažu:
"Pitali su me u trenutku naleta vrućine 'Pa što je tebi?', ponavljali su mi 'daj se fokusiraj', govorili su mi 'ne smije biti grešaka+ dok su se greške drugima redovno tolerirale".
"Muškarci te simptome ne shvaćaju i često nas etiketiraju kao lijene, naporne, razmažene."
Manje angažiranje na odgovornim zadacima, gubitak određenih ugovora.
"Smanjena su mi ovlasti koje su prebačene na mlađu kolegicu."
"Najviše pamtim komentare vezane uz znojenje i moju potpunu nemogućnost da budem ljubazna i nasmijana, kako sam svoje radno okruženje navikla."
"Perimenopauza nije samo osobna faza, to je zdravstveno stanje koje utječe i na radnu sposobnost i dobrobit žena. Naše istraživanje pokazuje da većina njih osjeća simptome poput umora, nesanice, valunga i problema s koncentracijom, ali unatoč tome, čak 74 posto ne dobiva nikakvu podršku na radnom mjestu. U Hrvatskoj još uvijek nedostaje svijesti i sustavne podrške, a poslodavci često menopauzu doživljavaju kao privatnu stvar, a ne kao dio zaštite zdravlja na radu ili dobrobiti na radnom mjestu. Zbog toga žene šute, pate i skrivaju svoje simptome, što negativno utječe i na njih i na radno okruženje", tumači rezultate istraživanja za Bloomberg Adriju Anamarija Tkalčec iz CESI-ja i dodaje:
"Ta šutnja nije slučajna, ona je posljedica duboko ukorijenjenih tabua, srama i straha; čak 44,6 posto žena nikada nije podijelilo svoje teškoće s nadređenima. U radnim okruženjima koja ne prepoznaju reproduktivno zdravlje kao legitimnu temu, šutnja postaje mehanizam preživljavanja i ima cijenu: emocionalnu, zdravstvenu i profesionalnu."
Petra Salarić, osnivačica tvrtke Pstaboo, koja je zajedno s Anamarijom pokrenula spomenuto istraživanje i čija tvrtka savjetuje tvrtke o razbijanju tabu tema, kaže da je ova statistika ne iznenađuje, jer su tabui duboko ukorijenjeni u društvu, a time i u našim vrijednostima, normama i predrasudama.
Petra je za Bloomberg Adriju govorila iz vlastitog iskustva:
"Tvrtke s kojima radim obično su progresivne, ne samo zato što imaju novca za ulaganje u dobrobit svojih zaposlenica, već i zato što prepoznaju da su to teme kojima se treba pozabaviti."
Ističe da prepoznavanje tema menstruacije i perimenopauze u tvrtkama ne znači da te teme više nisu tabu za te tvrtke, već znači da menadžment želi pronaći načine za suočavanje sa svojim zaposlenicima i njihovim problemima. "Jer cilj nije da o njima pričamo bez prestanka, već da stvorimo kulturu kako bismo mogli razgovarati o tabu temama kada one postanu problem za nas", naglašava Petra.
Otpor uvijek postoji. "Navest ću primjer sastanka na kojem sam razgovarala s timom odgovornim za edukaciju, kako bismo održali radionicu na temu ženskog zdravlja na vodećim pozicijama i to za cijelo područje u Europi. Jedna članica tima pokušavala me sve vrijeme sabotirati, jer su joj teme ‘tabua’ bile nebitne i nije vidjela vrijednost. Pet dana kasnije poslala mi je e-mail s isprikom i zahvalnošću, jer je tek nakon razgovora postala svjesna koliko joj vlastiti tabui diktiraju kako se ponaša s ljudima i kako skriva određene. Nakon toga, žena je postala glavna zagovornica radionice i preuzela odgovornost za osiguranje proračuna. Ali trebalo joj je određeno vrijeme da postane svjesna vlastitog ponašanja."
Prema Petri, tvrtke su svjesne u kojoj mjeri simptomi perimenopauze utječu na profesionalnu izvedbu i da to polako postaje stvar organizacijske kulture unutar tvrtke. "Ovisi o tvrtki kako se promjena stvara, od njezine veličine do vodstva. Ako govorimo o manjoj tvrtki s, primjerice, 20 zaposlenika, i ako voditelj tvrtke razumije da je to stvar kulture, pa stvara fleksibilno radno vrijeme, koje je vrlo traženo na temu ženskog zdravlja, onda je takvu promjenu lakše provesti, iako u takvim okruženjima svi ovise jedni o drugima. Ali ako govorimo o većoj tvrtki ili tvrtkama koje su dio korporacije, stvaranje promjena je teže, jer više ljudi odlučuje. Stvarajte na temelju podataka i razgovarajte izravno sa svojim zaposlenicima, nemojte jednostavno kopirati", zaključuje Petra Salarić.
Bloomberg Businessweek Adria
Prevencija i sistemska podrška su ključne i jeftinije
U Srbiji trenutačno radi 740.100 žena u dobi između 40 i 60 godina, što čini 57 posto aktivne ženske radne snage, prema istraživanju "Perimenopauza na poslu".
"Žene u ovom životnom razdoblju zaista mogu puno ponuditi svojim radnim organizacijama, samo im treba malo više razumijevanja. Postoji i velika rodna diskriminacija, muškarci u pedesetima lako zauzimaju direktorske pozicije, vode države i tvrtke, dok su žene u tom razdoblju najteža kategorija za zapošljavanje. I nemamo empirijskih podataka da su manje sposobne, ni kognitivno ni emocionalno", ističe za Bloomberg Adriju psihologinja i docentica na FMK dr. Mina Hagen, članica istraživačkog tima koji je 2025. objavio spomenuto istraživanje.
Bloomberg Businessweek Adria
"Do sada u Srbiji nije bilo formalnih smjernica ili sustavnih podataka koji bi jasno pokazali kako (peri)menopauza utječe na žene na poslu, njihove potrebe, karijerne ambicije i odnose s kolegama i menadžmentom. Zbog tog jaza proveli smo istraživanje koje je obuhvatilo 1600 žena iz različitih sektora i regija. Podaci pokazuju da oko 70 posto ispitanica o svojim pritužbama razgovara prvenstveno s kolegama, do 30 posto se obraća menadžerima, a samo devet posto HR-u. Svaka treća smatra da je menopauza tabu tema na radnom mjestu, koja otežava traženje podrške koja bi očuvala produktivnost i dobrobit. Naši podaci također pokazuju da svaka osma žena razmišlja o davanju otkaza, svaka deseta odbija promaknuće, a svaka dvadeseta napušta posao zbog simptoma", kaže dr. Hagen.
Vjeruje da je zagovaranje promjena zapravo ključno, jer postoje jasni dokazi iz zemalja poput Velike Britanije i Australije da kultura na radnom mjestu utječe na učinak i zadržavanje zaposlenika.
"Kada poslodavac čuje 'prilagodba', može pomisliti da je to velik dodatni teret. Stvarnost je drukčija: većina žena ne doživljava dramatičan pad produktivnosti, već pogoršanje kvalitete života dok se trude ostati jednako uspješne. Naši nalazi, u skladu s međunarodnim studijama, ukazuju na to da bi to za žene značilo dostupne obrazovne materijale, pristup stručnjacima i internoj obuci, rješenja koja su često niskobudžetna i jednostavna za provedbu.
Ulaganje u obrazovanje i uvođenje minimalnih prilagodbi na radnom mjestu znatno je jeftinije od troškova zapošljavanja i osposobljavanja nove osobe. Žene koje prolaze kroz (peri)menopauzu često imaju više od 20 godina radnog iskustva, podrška tijekom tog razdoblja omogućuje im da ostanu produktivne sljedećih 15 ili više godina. Simptomi obično traju nekoliko godina, pa su ciljane intervencije vremenski ograničene i isplative. Ako se potrebe zanemaruju, postoji rizik od pogoršanja zdravlja, duljeg bolovanja ili trajnog izlaska s tržišta rada, što organizacije i društvo košta puno više. Stoga su prevencija i sistemska podrška ključne."
Istraživački tim kojem pripada dr. Hagen smatra da pitanje (peri)menopauze nadilazi isključivo zdravstveni okvir te da tvrtke već ulažu u podršku zaposlenicima u fazama roditeljstva, od financiranja IVF postupaka i prenatalnih testova do prilagodbe radnog položaja nakon povratka s porodiljnog dopusta, te da jasno vide povrat te investicije. "Isti princip treba primijeniti i na žene u menopauzalnoj tranziciji: jednostavne korporativne intervencije koje štite zdravlje i osjećaj podrške omogućuju ženama da ostanu produktivne i ostanu na poslu."
Stoga, (peri)menopauza nije samo zdravstveni problem već i ekonomsko pitanje i pitanje rodne ravnopravnosti, koje zahtijeva strateški kulturni odgovor organizacija.
Slovenija: tema koja još uvijek ne postoji u statistikama, ali je prisutna u svakom timu
"Osjećala sam se potpuno usamljeno i mislila sam da se to događa samo meni", kaže prof. dr. Eva Boštjančič, voditeljica Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, koja kaže da je zbog "moždane magle" koja može utjecati na profesionalni učinak, u jednom trenutku pomislila na pojavu Alzheimerove bolesti.
U Sloveniji, gdje trećinu rukovodećih pozicija zauzimaju žene, a taj postotak se lagano smanjuje, značajan broj žena na vodećim pozicijama trenutačno prolazi kroz (peri)menopauzu.
Bloomberg Businessweek Adria
"Vrlo se malo otvoreno raspravlja o tome kako je (peri)menopauza isprepletena s vodećim ulogama i učinkom. I upravo kada žene imaju najviše iskustva i znanja, nerazumijevanje u radnom okruženju može dovesti do manjeg angažmana ili čak napuštanja posla. Rješavanje ove veze ključno je za očuvanje rodne ravnopravnosti u vodstvu", ističe Boštjančič za Bloomberg Adriju.
Dok se globalno sve više govori o povezanosti perimenopauze i produktivnosti, u Sloveniji ta tema još uvijek čeka svoja prva ozbiljna istraživanja, kaže profesorica Eva Boštjančič.
"Koliko ja znam, trenutačno ne postoje službene studije koje mjere kako perimenopauza ili menopauza utječu na radnu sposobnost žena. Domaći izvori su uglavnom medicinski i bave se kliničkim aspektima, dok je radno okruženje ostalo u sjeni. Na našem Odjelu za psihologiju još nismo proveli istraživanje o ovoj temi, iako je to nesumnjivo važno područje koje zaslužuje sustavno proučavanje."
Kada su u pitanju programi podrške tvrtkama, situacija je slična kao i u cijeloj regiji, još uvijek ne postoji sistematizirani pristup. "Neke organizacije uključuju ovu temu u šire programe zdravstvene zaštite, ali to su još uvijek rijetki primjeri. Ono što nam sada najviše treba je edukacija, kako za žene tako i za menadžere. Da se tema normalizira i ukloni stigma."
Profesor Boštjančič navodi da poslodavci ne moraju čekati reakciju nacionalnih studija: "Otvorena rasprava, edukacija za menadžere, fleksibilnije radno vrijeme, pristup povjerljivom savjetovanju, pa čak i male promjene poput reguliranja temperature u uredu ili mirnog kutka za odmor, sve to može imati ogroman pozitivan učinak."
Ne moramo kopirati tuđe modele, dovoljno je uvesti obrazovanje, senzibilizaciju vođa i fleksibilnost u praksi. Tako gradimo radna mjesta gdje žene ostaju produktivne, poštovane i podržane – u svakoj fazi života.
U makedonskom korporativnom pejzažu dominiraju druga pitanja
U svijetu u kojem se rodna ravnopravnost sve više prevodi iz deklaracija u konkretne poslovne prakse, primjeri poput Deloittea pokazuju kako kultura razumijevanja i podrške može postati dio modernog menadžmenta.
Međutim, takav koncept još nije zaživio u Sjevernoj Makedoniji, iako su teme ravnopravnosti i položaja žena sve češće u javnim raspravama, kaže Angelka Peeva Laurenčić, generalna direktorica tvrtke ImagePR.
"U Sjevernoj Makedoniji se za sada ovakva inicijativa nije spominjala. Vjerojatno bi otvaranje teme i interes regionalnih medija otvorili prostor za raspravu i moguću implementaciju u tvrtkama. Pitam se zašto andropauza nije u istom paketu za friendly workplace?", dodaje Peeva.
Napominje da, prema dostupnim podacima, žene u Sjevernoj Makedoniji zarađuju u prosjeku 76 posto plaće svojih muških kolega, zatim da samo 21,3 posto tvrtki ima žene u višem menadžmentu, te da pitanje perimenopauze još nije na dnevnom redu u toj zemlji.
"Ženske grupe društvenog vodstva sada su usmjerene na motiviranje žena s profesionalnim iskustvom da budu što više prisutne u tijelima i tijelima koja donose odluke, na ključnim i važnim menadžerskim pozicijama. Podaci govore da su žene četiri puta manje zastupljene u upravnim odborima nego muškarci. I to su iste žene, žene u perimenopauzi i menopauzi, jer se u upravni odbor ulazi s profesionalnim iskustvom. Sada je na nama ženama da odaberemo koju ćemo prvu skinuti s dnevnog reda. Jer ih ima mnogo u ovim tematskim područjima", naglasila je Peeva za Bloomberg Adriju i dodala da pristup tvrtke takvim temama treba biti ljudski i prirodan, a ne medicinski ili formalistički:
"Dobar menadžer je onaj koji poznaje posao koji radi, a briljantan onaj koji poznaje ljude koji taj posao obavljaju. Živimo u svijetu brzih promjena i nestabilnih tržišta. Poslovanje se tome prilagođava. Tema (peri)menopauze je složena i vrlo složena priča, a da bi bila poželjna, moramo ulagati u različite pristupe i konkretne mjere."
Jesam li nakon ovih razgovora pametnija u svijetu brzih promjena i nestabilnih tržišta?
Nemam odgovor na to pitanje. U vlastitom kaosu simptoma perimenopauze, koji me nasumično pogađaju gdje god se nalazim, dok pokušavam rashladiti sobu otvaranjem prozora ureda, unatoč pogledima (pravim se da nisu smetnja) kolega u redakciji, razmišljam koliko bi sve bilo lakše kada bismo mogli reći: "Danas sam u maglovitoj fazi, trebam još minutu ili dvije da se sjetim zašto sam ušla u ovu sobu" i da to ne zvuči kao slabost, već kao iskrenost.
Jer (peri)menopauza ne poznaje radno vrijeme, dolazi na sastanke, putuje s nama, sudjeluje u brainstorming sesijama i uporno zahtijeva pažnju, dok mi pokušavamo ostati fokusirani.
Mislim da bi možda, kada bi tvrtke, poslodavci, rukovoditelji, vođe, donositelji odluka prestali to gurati pod tepih i počeli to tretirati kao dio posla, sve bilo jednostavnije.
Možda bismo tada, umjesto da se borimo sami sa sobom, konačno mogli raditi sami sa sobom. I ono što je zaista najvažnije jest da svatko od nas koji trenutačno prolazi kroz ovo – nazvat ću to, verzija ažuriranja sustava, i svatko tko to čeka, pojedinačno čuje:
Nisi sama.
.webp){kind=icon}
