"Check in"... za Adria region

Ove su mjere uvedene nakon godina promatranja gužvi koje su nastajale na uskim popločanim ulicama Santorinija te dugih redova ljudi koji su čekali kako bi vidjeli zalazak sunca u Oiji. Cilj novoga okvira za razvoj turizma je smanjiti posljedice masovnog turizma i zaštititi prirodna i kulturna dobra i usmjeriti ulaganja prema održivijem razvoju turističkih destinacija. 

I nije samo Grčka krenula tim putem, sve se više europskih zemalja udaljava od turističkog modela koji broji turiste i noćenja i okreću se prema stvaranju dodane vrijednosti uz što manji pritisak na okoliš i lokalne zajednice. 

Za razliku od Hrvatske, druge zemlje regije Adria nemaju morsku obalu koja donosi veliki prihod. Zbog toga im je potreban modeli koji neće biti vođen količinom (volume driven), nego vrijednošću (value driven). Teoretski, turistički djelatnici iz Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine dobro znaju ovu lekciju. U praksi je Slovenija najdalje odmaknula u toj transformaciji, Srbija se sprema krenuti tim putem, BIH stvara snažan turistički interes, a Makedonija u ovom trenutku ima više potencijala od sustava. 

Kakav turistički model imaju zemlje regije Adria? 

Prema riječima Saška Gramatnikovskog, dekana Fakulteta turizma na Sveučilištu za turizam i menadžment u Skoplju, zemlje regije još uvijek u velikoj mjeri koriste mješoviti model: rast kroz povećanje broja turista, ali uz deklarativnu orijentaciju prema održivosti, kvaliteti i većoj dodanoj vrijednosti. ''Razlika je u zrelosti sustava'', govori on.  

Marko Radić, stručnjak za turizam iz Bosne i Hercegovine i voditelj Sektora za promociju turizma pri Turističkoj organizaciji Republike Srpske (TORS), smatra da zemlje regije Adria nikada nisu bile stvarno i tržišno prepoznatljive destinacije koje bi se mogle pohvaliti obujmom turističkog prometa poput Hrvatske, Grčke ili Španjolske.

Vlatko Sulev, glavni direktor tvrtke Balkan Prime Tours, koja organizira putovanja po Makedoniji i regiji za strane turiste, ističe da u regiji prevladava jedinstven model – industrijski turizam.  

''U velikom dijelu regije još uvijek dominira logika tzv. industrijskog turizma, odnosno turizma temeljenog na brojkama, kapacitetima, smještajnim jedinicama, brzom prometu i standardiziranoj ponudi. To je model koji može donijeti rast, no često ne stvara dovoljno lokalne vrijednosti i ne štiti destinaciju dugoročno'', kaže Sulev. 

Sva trojica sugovornika za Bloomberg Businessweek Adria slažu se da je među zemljama regije Slovenija najdalje odmaknula. Strategija te zemlje jasno određuje kojim će se smjerom turizam razvijati u nadolazećem razdoblju.  

Slovenija – malo više i puno bolje 

Slovenska turistička organizacija (STO) u posljednjem desetljeću gradi imidž Slovenija kao zelene boutique-destinacije (Green Boutique Tourism). Pri tome boutique ne označava nužno luksuz, nego individualizirani doživljaj, manje smještajne kapacitete, kontakt s lokalnom sredinom i višu kvalitetu usluga. Cilj takvog modela jest ostvariti veću ekonomsku korist uz manji broj posjetitelja i manji pritisak na prostor. 

''Model boutique turizma je u samoj srži turističke strategije za postizanje veće dodane vrijednosti'', izjavljuje direktorica slovenske turističke organizacije Maja Pak Olaj tijekom stručnog skupa Udruženja boutique smještaja u Sloveniji održanog u travnju. Dodala je da za takav razvoj Slovenija ima sve ključne prednosti – održivost, autentičnost, priče i kvalitetan dizajn.  

Glavna direktorica Gospodarske komore Slovenije (GZS), Vesna Naftigal, naglasila je kako je boutique-turizam važan ne samo sa stajališta turističke politike nego i za širi gospodarski razvoj. Prema njezinim riječima, ''boutique turizam ima izniman potencijal – u stvaranju veće dodane vrijednosti, održivom razvoju destinacija, u internacionalizaciji ponude i jačanju brenda Slovenije''. 

Prednost Slovenije proizlazi upravo iz tog modela koji nosi manji ekološki otisak, višu kvalitetu i veću vrijednost za lokalno gospodarstvo, govori profesor Gramatnikovski. 

''Njihova strategija za razdoblje 2022. – 2028. koristi logiku ‘malo više i puno bolje’ (a little more and much better), a to znači da rast ne treba značiti samo više turista nego bolju potrošnju, bolju prostornu raspodjelu i veću vrijednost po posjetitelju'', kaže on.  

Među pet ključnih ciljeva strategije nalaze se povećanje kvalitete, vrijednosti i cjelogodišnja turistička ponuda, veće zadovoljstvo lokalnog stanovništva, zaposlenika u turizmu i gostiju, jačanje uloge turizma kao generatora vrijednosti i održivog razvoja, dekarbonizacija i uravnotežen razvoj slovenskog turizma te osiguravanje kompetentne i učinkovite upravljačke strukture. 

Ipak, predstavnici boutique smještaja upozoravaju kako izazovi i dalje postoje. Razvoj ovog segmenta još je uvijek uglavnom temeljen na inicijativama pojedinaca, dok sustavna podrška zaostaje. Na sastanku su istaknuti ključni izazovi, poput neusklađenog zakonodavnog okvira, nedostatka regulative, nejasne segmentacije i diferencijacije turističke ponude. 

Tomi Špindler, prodekan za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Mariboru, ocijenio je kako je Slovenija, koja već godinama teži razvoju boutique turizma temeljenog na većoj dodanoj vrijednosti, kvalitetnim iskustvima i održivosti, djelomično spremna za taj prijelaz. 

''Postoji snažan zeleni brend, bogata prirodna i kulturna baština te razvijenija ponuda višeg cjenovnog ranga. Ipak, postoje izazovi poput nedostatka radne snage, sezonskog karaktera i rascjepkanosti ponude'', rekao je.  

Srbija – turizam veće vrijednosti bez odricanja od kvantitete 

Prema predstavnicima turističkog sektora u Srbiji, zemlja nikada nije bila destinacija vođena masovnošću te se upravo zato prijelaz na novi model može provesti bez većih poremećaja. 

''Za razliku od primorskih zemalja, domaći turizam nikada nije bio primarno masovan, stoga umjereni intenzitet turističkog prometa u odnosu na broj stanovnika pruža jedinstvenu priliku da se daljnji razvoj planira promišljeno, pritom izbjegavajući rizike preopterećenja resursa, lokalne infrastrukture i zajednica'', navode iz Udruženja za turizam pri Gospodarskoj komori Srbije (GKS). 

Podsjećaju kako Strategija razvoja turizma Srbije za razdoblje 2026. – 2030. jasno prepoznaje potrebu prijelaza prema turizmu usmjerenom prema vrijednosti, uz naglasak na kvalitetu turističkog iskustva, održivost, veću dodanu vrijednost i ravnomjerniji razvoj destinacija.  

''Potpuni prijelaz na vrijednosni model ovisit će o brzini prevladavanja neravnomjerne razvijenosti proizvoda, pri čemu zdravstveni, ruralni i ekoturizam tek trebaju dosegnuti razinu razvijenosti poslovnog i planinskog turizma. Ključni koraci u nadolazećem razdoblju ostaju uvođenje sustavnog upravljanja destinacijama, standardizacija i digitalizacija ponude u manjim sredinama kako bi se produljio sadašnji prosjek boravka od 2,9 dana te maksimalno povećale gospodarske koristi za lokalne zajednice''.

„Srbija ima tržište, rast, urbane centre te potencijal topličkog (lječilišnog) i planinskog turizma, no prijelaz prema turizmu vođenom vrijednošću zahtijeva veću kontrolu kvalitete, bolje upravljanje prostorom i snažniji fokus na iskustva, a ne samo na brojke“, smatra profesor Gramatnikovski, prema kojem je Srbija djelomično spremna za prijelaz prema turizmu veće vrijednosti.  

Iz Turističke organizacije Srbije (TOS) također ističu da konkurentska prednost zemlje nije masovni turizam, nego autentičnost, raznolikost i mogućnost pružanja kvalitetnog i sadržajnog iskustva gostima. 

''To se posebno vidi kroz razvoj gastronomskog i vinskog turizma, city break ponude, kulturnih ruta, topličkog (lječilišnog) i wellness turizma, aktivnog odmora u prirodi te manifestacija koje Srbiju sve više pozicioniraju kao destinaciju doživljaja'', navode iz TOS-a. 

Bosna i Hercegovina – autentičnost i besplatni osmijesi 

Sulev smatra da Bosna i Hercegovina ima veliki potencijal u prirodnim ljepotama, kulturi, Sarajevu, Mostaru, planinama te vjerskoj i povijesnoj baštini, ''ali se suočava s fragmentiranim upravljanjem i nedovoljno sistematiziranim turističkim proizvodom''. 

S tim se slaže i Radić, ističući kako Bosna i Hercegovina nema jedinstveni i jasno definirani model razvoja turizma, nego strategije na razini entiteta, planske dokumente i pojedinačne inicijative.  

''U praksi, razvoj turizma u BiH je kombinacija tržišnih inicijativa privatnog sektora i javnih ulaganja u promociju i infrastrukturu. Velik dio rasta u posljednjim godinama je ostvaren zahvaljujući poduzetnicima koji su prepoznali prilike u hotelijerstvu, ruralnom turizmu, gastronomiji, avanturističkom turizmu i organizaciji različitih sadržaja'', kaže on. 

Prema njegovim riječima, najveći je izazov to što se u zemlji više bave evidentiranjem rezultata nego upravljanjem razvojem.  

''Brojimo dolaske i noćenja, što i jest važno, ali puno manje razgovaramo o tome kakav turizam želimo za deset godina, kakve goste želimo privući, koliko destinacija može izdržati bez gubitka kvalitete i kako turizam povezati s ukupnim razvojem lokalnih zajednica'', ističe. 

Infrastruktura je također jedan od izazova u BiH; bez obzira na prirodna bogatstva, potrebne su kvalitetnije prometnice, uređeniji javni prostori, veća svijest i odgovornost prema prirodnim resursima, bolja digitalna dostupnost i mobilnost, više sadržaja za boravak gostiju te kvalitetnija usluga.  

''Treći izazov je percepcija same zemlje. U turizmu su emocije snažnije od činjenica. Iako je rat završio prije više od tri desetljeća, na međunarodnim sajmovima i danas pitaju o sigurnosti. To pokazuje koliko percepcija može nadživjeti stvarnost. Ljudi ne putuju na temelju statistike, nego na temelju osjećaja koji imaju o nekoj zemlji. Stoga je jedna od najvažnijih zadaća turizma promjena percepcije, a najbolji alat za to je osobno iskustvo. Kada netko dođe, upozna ljude, osjeti gostoprimstvo i doživi destinaciju iz prve ruke, predrasude nestaju mnogo brže nego što ih može promijeniti bilo koja kampanja. Turizam je odavno naš najvrjedniji adut u diplomaciji'', objašnjava Radić. 

Unatoč svemu, smatra da BiH ima jednu veliku prednost, a to je autentičnost, nešto što mnoge europske destinacije pokušavaju stvoriti uz velika ulaganja.  

''Imamo očuvanu prirodu, raznoliku kulturu, snažan identitet lokalnih zajednica, bogatu gastronomiju i ljude koji su često najveća vrijednost destinacije. Ne zato što smo dobri ugostitelji, nego zato što smo dobri ljudi. Rijetko gdje je osmijeh besplatan kao što je to kod nas'', kaže Radić. 

Budućnost BiH vidi u autentičnim iskustvima, aktivnom odmoru, ruralnim područjima, gastronomiji, boravku u prirodi i manjim destinacijama koje mogu ponuditi ono što suvremeni turist sve više traži – istinski doživljaj. Turistička ponuda BiH danas prati svjetske trendove, ali još uvijek nije dovoljno iskorištena. 

''Iako gotovo polovica svih svjetskih putovanja završava u Europi, samo 7 % otpada na Balkan, uključujući vodeće destinacije poput Hrvatske i Albanije. U tome BIH ostvaruje tek 4 %. Iza nas je samo Makedonija. Nadam se da su donositelji odluka toga svjesni, jer krajnje je vrijeme za promjenu smjera'', zaključuje Radić. 

Makedonija ne treba biti zemlja za milijun turista bez koncepta 

I Makedonija nudi autentično turističko iskustvo, smatra Sulev. Makedonija možda ima najbolji omjer između potencijala i nedovoljne iskorištenosti te joj je potreban ozbiljan iskorak iz improvizacije prema profesionalno organiziranom sustavu. 

''Zemlja ima iznimnu autentičnost s obzirom na svoju geografsku veličinu: Ohrid, Skoplje, vino, gastronomiju, planine, manastire, ruralni turizam i lokalne priče. No još uvijek nemamo dovoljno snažan sustav. Imamo dobre pojedinačne proizvode, ali nemamo dovoljno snažno upravljanje destinacijama, jasne standarde, snažan nacionalni brend, kontinuiranu promociju i dovoljno ulaganja u kvalitetu turističkog iskustva'', kaže on. 

Prema njegovu mišljenju, najveća opasnost za Makedoniju jest da ne nauči ništa iz tuđih pogrešaka. Najbolji primjer toga može biti Ohrid – grad koji predstavlja najvrjednije turističko bogatstvo Makedonije, ali i prostor u kojem treba vrlo pažljivo uskladiti razvoj, urbanizaciju i zaštitu prirodne i kulturne baštine. 

''Moje je mišljenje da sadašnji model ulaganja donosi i rast i rizik. Rast postoji, brojke se poboljšavaju, ali pitanje nije samo koliko turista dolazi. Pitanje je koliko troše, gdje troše, koliko novca ostaje u lokalnom gospodarstvu, vraćaju li se ponovno, ima li lokalno stanovništvo koristi od turizma i ostaje li prostor očuvan. Ako ulažemo samo u smještajne kapacitete, dobit ćemo brojke. Ako ulažemo u ljude, priče, infrastrukturu, standarde, prirodu i autentična iskustva, dobit ćemo dugoročnu vrijednost'', ističe Sulev. 

''Za mene budućnost Makedonije nije u industrijskom turizmu i masovnosti pod svaku cijenu. Mi nismo zemlja za milijune turista bez koncepta. Mi trebamo biti zemlja za goste koji će platiti više zato što će dobiti više: iskustvo, ljudskost, autentičnost, gastronomiju, kulturu, prirodu i dobro organiziran turistički proizvod. To je pravi prijelaz s turizma vođenog količinom (volume driven) na turizam vođen vrijednošću (value driven)'', dodaje. 

I prema mišljenju profesora Gramatnikovskog, Makedonija ima najmanje zaokružen strateški model razvoja turizma, a razvoj se često temelji na pojedinačnim destinacijama, lokalnim inicijativama i privatnim ulaganjima, umjesto na jasno definiranoj nacionalnoj viziji.  

Posljednja nacionalna strategija razvoja turizma odnosila se na razdoblje od 2016. do 2021. godine, a nakon njezina isteka nije donesen novi nacionalni plan razvoja ni promocije turizma. Tek sada Ministarstvo kulture i turizma priprema novu Strategiju razvoja turizma za razdoblje 2027. – 2032. godine.  

''Makedonija ima potencijala, no nije potpuno spremna. Ohrid, Prespa, Dojran, vinski turizam, planinski predjeli, gastronomija i kulturna baština mogu poduprijeti model turizma usmjerenog na vrijednost. No bez nove strategije, jasnih standarda, kvalitetne infrastrukture i kontrole gradnje, taj prijelaz ostaje više želja nego stvarni sustav'', kaže on. 

Premium ponuda u regiji Adria 

Premium ne znači nužno luksuz i nije rezerviran samo za velike centre.  
I u Gospodarskoj komori Srbije i u Turističkoj organizaciji Srbije smatraju kako se pojam premium ponude u Srbiji ne može svesti isključivo na luksuzne hotele i najbogatije goste, nego prije svega na visoku kvalitetu iskustva. 

Iz komore navode da premium segment podrazumijeva proizvode i usluge s većom dodanom vrijednošću, temeljene na kvaliteti, autentičnosti i personaliziranom iskustvu.  

U tom smislu, sugovornici iz TOS-a ističu da premium ponuda može postojati i u hotelima visoke kategorije, ali i u ruralnom turizmu, vinarijama, malim obiteljskim objektima, spa i wellness centrima te kulturnim i gastronomskim turama.  

''Prijelaz na ponudu s većom vrijednošću zahtijeva ulaganja u kvalitetu, standarde, kadrove i promociju, ali upravo u tome leži velika razvojna prilika za lokalne zajednice i male turističke poduzetnike koji mogu ponuditi autentičan proizvod koji suvremeni turisti sve više traže''.

Prema Komori Srbije, u premium segment najlakše se mogu usmjeriti destinacije i gospodarski subjekti koji već imaju razvijenu infrastrukturu, prepoznatljive turističke proizvode i investicijske kapacitete. ''Istodobno, dio premium segmenta može biti dostupan i manjim lokalnim pružateljima usluga kroz razvoj autentičnih i specijaliziranih proizvoda koji ne zahtijevaju nužno velika ulaganja, već visoku kvalitetu i jedinstveno iskustvo za posjetitelje''. 

Luksuzni hotel nije dovoljan za premium ponudu 

Prema Sulevu, premium ponuda u regiji može biti i osjećaj da gosti dobivaju nešto što ne mogu kupiti bilo gdje: privatna degustacija kod lokalnog proizvođača, ručak s lokalnom obitelji, dobro strukturirana priča, čista priroda, dobro obučen vodič, točna organizacija, sigurnost, autentična gastronomija te osjećaj da nisu samo broj u autobusu.  

''U Makedoniji premium ponuda može biti mali boutique hotel, vinarija, manastirska priča, šetnja s lokalnim ‘herojem’, privatni kulturni događaj ili dobro organiziran slow travel program'' kaže on. 

I profesor Gramatnikovski smatra kako premium ponuda znači mnogo više od luksuznog hotela. 

''Ona podrazumijeva autentično, dobro organizirano, čisto, sigurno i kvalitetno iskustvo za koje je turist spreman platiti više. Takav si prijelaz mogu priuštiti destinacije i poslovni subjekti koji imaju tri uvjeta: kvalitetan prostor, educirano osoblje i sposobnost stvaranja iskustva, a ne samo noćenja. U Makedoniji to najrealnije mogu ostvariti ohridska regija, vinske regije, dijelovi planinskih destinacija i manji broj urbanih/boutique kapaciteta. No premium turizam se ne može razviti ako je okolina previše urbanizirana, javna infrastruktura slaba, a usluga nestandardizirana'', objašnjava on. 

Doživljaj je premium ponuda 

Radić kaže kako je premium ponuda prije svega pitanje percepcije gostiju i vrijednosti koju dobivaju za svoj novac.  

''Za nekoga premium znači apartman u hotelu s pet zvjezdica, privatni transfer, spa centar i vrhunsku uslugu. Za drugoga, pak, premium je nešto potpuno suprotno – boravak u netaknutoj prirodi, tišina koja se više ne možete pronaći u velikim gradovima, pješačenje kroz nacionalni park, branje ljekovitog bilja od kojeg sami prave čaj, voda s planinskog izvora koja se može piti bez straha ili degustacija sira koji se proizvodi na isti način generacijama. Zato uvijek kažem kako prije razgovora o premium ponudi, moramo znati kome se obraćamo. Premium nije univerzalna kategorija – ona ovisi o ciljnoj skupini'', ističe on. 

Ako govorimo o premium segmentu koji podrazumijeva luksuzne hotele, ekskluzivne resorte, vrhunsku infrastrukturu i visok stupanj komfora, tada su lideri u regiji prije svega obala Hrvatske ili Beograd u kontinentalnom dijelu regije.  

''Ondje su investicije velike, tržište je razvijeno i konkurencija snažna. Primjer su ruski turisti, koji tradicionalno traže premium ponudu – luksuzni smještaj, visoku razinu usluge, ekskluzivne sadržaje i razvijenu infrastrukturu. BiH za takve goste praktično nema dovoljno kapaciteta, pa oni u velikom broju biraju druge destinacije'', kaže Radić. 

No ako se pod premium ponudom podrazumijeva ono što gledamo kroz prizmu autentičnosti, iskustva i onoga što je danas sve traženije među turistima s većom kupovnom moći, tada BiH ima ozbiljan potencijal.  

''Suvremeni turist sve češće ne traži privilegij da doživi nešto svakodnevno nedostupno, nego pravo iskustvo – dan u šumi, razgovor s lokalnim domaćinom, hranu proizvedenu nekoliko metara od stola ili način života koji nije prilagođen turistima. Za mnoge goste je to premium doživljaj'', zaključuje Radić. 

Slovenija ide prema luksuznom segmentu 

Posljednjih se godina Slovenija kreće prema višem, odnosno luksuznom segmentu turizma. Znatno je pojačana hotelska ponuda više kategorije kroz otvaranje hotela Grand Plaza u Ljubljani 2022. godine s oko 350 soba. Zatim slijedi proširenje hotela Four Points by Sheraton Ljubljana Mons s više od 200 novih soba i InterContinental Ljubljana i hotel Slon, koji ide prema petoj zvjezdici. 

U sljedećim godinama investicijski val nastavlja se novim hotelom s pet zvjezdica pod brendom Eurostars u sklopu projekta Emonika, kao i luksuznim resortom Vilinia u Termama Olimia. Grupa Minor Hotels u Portorožu preuzima upravljanje hotelom Palace i planira investiciju od oko 20 milijuna eura za pozicioniranje u visoki luksuzni segment. 

Prema Tomiju Špindleru, trenutačni investicijski val donosi i mogućnosti i rizike. S jedne strane, ulaže se u obnovu hotela, pansiona, turističkih farmi i kampova s ciljem podizanja kvalitete infrastrukture i usluga, što povećava konkurentnost i dodanu vrijednost. To je u skladu sa strategijom koja naglašava razvoj zelenog boutique-turizma i usmjeravanje prema kvaliteti umjesto masovnog povećanja kapaciteta. 

No on upozorava da značajan dio investicija predstavlja i apartmanizacija – širenje smještajnih kapaciteta bez jasne strategije razvoja destinacija. ''Takvi projekti često povećavaju broj kreveta, ali ne i kvalitetu ponude ili potrošnju gostiju. Posljedice mogu biti veći pritisak na prostor, rast cijena nekretnina i smanjena dostupnost stanova za lokalno stanovništvo'', zaključuje Špindler. 

Apartmani ili priče – u što ulagati? 

''U regiji postoji jasna napetost između dvije logike. Prva je dugoročna: ulaganja u hotele, toplice, kulturne lokalitete, zelenu infrastrukturu, digitalizaciju, kadrove i lokalne proizvode. Druga je kratkoročna: stanovi, apartmani, brzo izdavanje, urbanističko zgušnjavanje i prodaja nekretnina pod turističkom etiketom'', kaže profesor Gramatnikovski. 

U Makedoniji, osobito u turistički osjetljivim prostorima, rizik je ''apartmanizacija'', ističe on. To znači ulaganja u stanove i apartmane koja donose brzi privatni prihod, ali ne moraju stvarati stabilna radna mjesta, višu kvalitetu, lokalne lance vrijednosti ili zaštitu destinacije. 

Prema Sulevu, tu dolazimo do ključnog pitanja – kamo idu ta ulaganja.  

''U dijelu regije vidimo ozbiljna ulaganja u kvalitetne hotele, vinski turizam, aktivni turizam, gastronomiju i iskustva. Ali vidimo i opasan trend ‘apartmanizacije’ – gradnju stanova i apartmana za brz turistički najam, bez koncepta destinacije. To je tipičan simptom industrijskog pristupa turizmu: gradi se kapacitet, ali ne nužno i vrijednost'', kaže on. 

Na pitanje jesu li današnja ulaganja više usmjerena na održive kapacitete ili na apartmanski smještaj koji donosi brzu zaradu, iz Gospodarske komore Srbije ocjenjuju da su prisutna oba trenda. 

''Trenutačni ulagački tokovi u turizmu ukazuju na paralelan razvoj održivih turističkih projekata i ulaganja usmjerenih na povećanje smještajnih kapaciteta, uključujući apartmanske smještajne jedinice''.

TOS potvrđuje da na tržištu postoje različiti modeli ulaganja, ali da je strateški smjer razvoja ipak usmjeren na održive turističke kapacitete i podizanje kvalitete ponude.  

''U posljednjim se godinama ulaže u hotelske kapacitete, lječilišne (topličke) i planinske centre, turističku infrastrukturu, uređenje destinacija, digitalizaciju i razvoj novih sadržaja'', navode, dodajući kako privatni i apartmanski smještaj ostaje važan dio suvremenog turističkog tržišta i promijenjenih navika putnika. 

Prema Radiću, većina ulaganja slijedi logiku bržeg povrata kapitala, a ne dugoročnog razvoja turističkog proizvoda.  

''Investitorima je lakše i isplativije graditi apartmane i brzo vratiti uloženi kapital nego razvijati složenije sadržaje koji zahtijevaju više vremena, više zaposlenih i veće troškove. Općine i gradovi takav model često podržavaju jer se proračuni temelje na prodaji zemljišta ili porezima na nekretnine. Problem nastaje kada apartmani postanu jedini model razvoja. Krevet je posljednja karika u lancu – prije njega moraju postojati razlozi dolaska, sadržaji, iskustva, infrastruktura, gastronomija, manifestacije i javni prostori koji motiviraju turista da dođe, ostane duže i potroši više'' zaključuje Radić. 

Kako do dugoročne vrijednosti? 

Aktualni investicijski tokovi upućuju na nastojanje da se turistički rast podupre dugoročnim infrastrukturnim i razvojnim projektima.  

''Trenutačni model ulaganja u turizam karakteriziraju znatna ulaganja u prometnu, telekomunikacijsku i turističku infrastrukturu, koja predstavljaju temelj dugoročnog razvoja sektora. Istodobno, rast ulaganja u hotele viših kategorija upućuje na očekivanja investitora da će turistička potražnja nastaviti rasti i u sljedećem razdoblju'' navode iz Gospodarske komore Srbije. 

''Srbija u ovom trenutku ima dobru poziciju usmjeravati rast turizma planski i održivo, upravo stoga što raspolaže autentičnom i raznolikom ponudom koja nije izgubila svoj identitet'', procjenjuje TOS.

Prema profesoru Gramatnikovskom, Slovenija najviše stvara dugoročnu vrijednost jer ima jasnu strategiju, brend, zelenu orijentaciju i sustavno mjerenje kvalitete. Njezin rizik je prekomjerni rast u najpopularnijim destinacijama, ali sustav je postavljen tako da može upravljati tim rizikom. 

''Srbija stvara rast, no dugoročna vrijednost ovisit će o tome hoće li se ulaganja usmjeriti na kvalitetu, kulturnu baštinu, lječilišni (toplički) i prirodni turizam, a ne samo na urbane nekretnine i kratkoročne projekte. Bosna i Hercegovina stvara snažan turistički interes, ali dugoročna vrijednost ovisi o boljoj koordinaciji, klimatskoj prilagodbi i profesionalizaciji ponude. Makedonija u ovome trenutku ima više potencijala nego sustava. Ako ulaganja nastave pretežno kroz apartmane, neplanski razvoj i sezonski model, rast će biti kratkoročan. Ako se usmjere na boutique smještaj, održive kapacitete, gastronomiju, vinski turizam, kulturne rute, lokalne proizvode i stručni kadar, tada turizam može stvoriti dugoročnu vrijednost'', kaže on. 

''Dugoročna vrijednost ne stvara se samo većim brojem kreveta – ona postoji samo kada turizam donosi bolje uvjete života lokalnom stanovništvu, nova radna mjesta, veće prihode za lokalne proizvođače i ugostitelje, razvoj infrastrukture i veću konkurentnost destinacije. Zbog toga je sadašnji model nepotpun. Ako se razvoj temelji samo na rastu kapaciteta, dobit ćemo kratkoročni rast. Ako paralelno ulažemo u kvalitetu destinacije, autentičnost, sadržaje i upravljanje prostorom, tada ćemo dobiti dugoročnu vrijednost'', zaključuje Radić.