text size
Brod Ile de Batz, namijenjen za postavljanje kabelske infrastrukture pod morem, postavljao je dio podmorskog optičkog kabela dugog 45 tisuća kilometara koji bi trebao povezati Europu s Azijom preko Perzijskog zaljeva kada je rat u Iranu zaustavio radove početkom ožujka. Vlasnik broda proglasio je izvanredne okolnosti, a plovilo je vraćeno u Saudijsku Arabiju, gdje je otada privezan u luci. Radovi na postavljanju optičkog kabela, kao i radovi na barem još dva velika projekta kabelske infrastrukture, zaustavljeni su na neodređeno vrijeme.
U slučaju da se i postigne trajno primirje i projekti u Zaljevu nastave, radovi se neće tako jednostavno nastaviti kao što je to bilo prije rata. Pred tehnološkim i telekomunikacijskim tvrtkama koje financiraju ove projekte postavljanja nov je izazov s kojim se trebaju suočiti. Naime, velika je vjerojatnost da je morsko dno duž i u blizini planiranih trasa puno neeksplodiranih projektila i mina. Kako bi se uvjerili da je područje sigurno, bit će primorani ponovno skenirati dijelove morskog dna magnetskim i akustičnim senzorima. "Gotovo većina svih tih projekata bit će odgođeni", ističe kao posljedicu ponovnog skeniranja morskog dna Hasnain Ali, konzultant za postavljanje podmorskih kabela koji radi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Američko-izraelski rat protiv Irana razotkrio je svu krhkost fizičke osnove projekata optičkog interneta vrijednih više milijarda. Od početka sukoba, barem tri podatkovna centra na području Zaljeva pogođena su napadima dronovima, što je dovelo do poremećaja u isporuci usluge u oblaku.
Jednako kao energetska mreža, rafinerije nafte i podatkovni centri proglašeni su strukturnom infrastrukturom, postavši time glavna meta protivnika. Upravo ovo saznanje motiviralo je velike tehnološke i telekomunikacijske tvrtke da preispitaju mogućnost promjene lokacija podatkovnih centara i slanja podataka. Najčešće u partnerstvu s lokalnim državnim investicijskim fondovima, američki divovi za usluge u oblaku kao što su Amazon Web Services, Microsoft i Google doživljavali su Saudijsku Arabiju, UAE i druge zaljevske zemlje kao magnet za investicije. Međutim, uslijed rata, investicije su postale sve rizičnije.
Planovi razvoja globalne internetske mreže također se mijenjaju. Dosadašnji planovi razvoja podrazumijevali su u velikoj mjeri oslanjanje na pomorska prometna čvorišta. Stoga, tvrtke istražuju i druge mogućnosti, trase kopnenim putem i hibridni pristup.
Sanacija štete na tehnološkoj infrastrukturi nastala tijekom rata može biti skupa i komplicirana. Nakon napada hutista, početkom 2024. napušteni brod plutajući po Crvenom moru vukao je sidro po morskom dnu gotovo dva tjedna, presjekavši tri optička kabela prije konačnog potonuća. Čak pet mjeseci trajao je popravak kabela. Prije izvođenja radova u jemenskim vodama tvrtke su morale proći kroz pravne zavrzlame pri pregovaranju s pobunjenicima koji su pod međunarodnim sankcijama. Planovi za postavljanje najmanje još pet kabela u Crvenom moru, do jučer najizravniji i najisplativiji način prijenosa internetskog prometa između Europe i Azije, od tada su na čekanju.
Premda nije potvrđeno da je Iran zaista postavio mine u Hormuškom tjesnacu, Korpus islamske revolucionarne garde (engl. Islamic Revolutionary Guard Corps, IRGC) zacijelo želi ostaviti takvu percepciju u javnosti. Dosad su američke vojne snage uništile 16 iranskih minopolagača u Perzijskom zaljevu, a početkom travnja ove godine IRGC objavio je kartu tjesnaca s označenim "opasnim područjima koja bi zbog mina u moru trgovački brodovi trebali izbjegavati".
Prema riječima Chrisa Longa iz Neptune P2P Grupe, tvrtke za upravljanje sigurnosnim rizicima koja komercijalnim brodovima, uključujući brodove za prijevoz optičkih kabela, pruža zaštitarske usluge tijekom plovidbe u neprijateljskom okruženju, sama prijetnja utječe. "Samo iznesite činjenicu o postavljenim minama i već ste stvorili opasno područje", kaže Long.
Situacija na Baltičkom i Sjevernom moru dokaz je koliko dugo može potrajati opasnost od postavljenih mina. Naime, ondje je tijekom Drugog svjetskog rata postavljeno na stotine tisuća mina i još više odloženo drugog streljiva nakon rata. Čak i danas, nakon više od 80 godina, tvrtke ili konzorciji koji postavljaju podmorske kabele ili cjevovode na području sjeverne Europe u pravilu skeniraju morsko dno ne bi li uočili streljivo ili druge prepreke koje bi mogle otežati postavljanje, a potom, koristeći se podvodnim robotom, detaljnije pregledavaju morsko dno.
Kako pojašnjava Dorthe Reng Erbs-Hansen, danska geofizičarka vlasnica konzultantske tvrtke Ceridwen koja savjetuje tvrtke o opasnostima na morskom dnu, ako se streljivo pronađe, ono će biti uklonjeno ili uništeno eksplozivom ili će se kabel preusmjeriti. S obzirom na to da detonacija velikog streljiva može ugroziti morski ekosustav, tehničari za eksplozivna sredstva često se koriste drugim tehnikama koje ne stvaraju udarne valove.
Prema riječima Erbs-Hansen, trošak izvođenja jedne detonacije može iznositi više stotina tisuća dolara. Sam postupak skeniranja i provjere morskog dna, čak i kad se dno pokaže sigurnim, košta jako puno kaže Erbs-Hansen te nadodaje:
"Pokušavate pronaći bombe ili mine izrađene od metala, ali većinom pronalazite metalni otpad, što istraživanja čini veoma skupima".
Geofizičarka Erbs-Hansen napominje kako postoje "detaljni zapisi" o postavljenim minama iz Drugog svjetskog rata, a što nije slučaj u Perzijskom zaljevu i posljedično bi moglo otežati istraživanje morskog dna. Neeksplodirani projektili i dronovi iz Irana mogu biti bilo gdje. Za vjerovati je da su ta streljiva eksplozivnija i slijedom opasnija za rukovanje u usporedbi s 80 godina starim bombama čiji električni detonatori više nisu u funkciji. Izuzev sjevernog dijela u blizini Iraka koji je bio miniran tijekom Zaljevskog rata, postavljanje kabela i cjevovoda u Perzijskom zaljevu nije iziskivalo provjeru neeksplodiranih ubojitih sredstava iz prošlih razdoblja.
Kako bi zaobišli opasna područja, neki telekomunikacijski operateri u regiji ispituju mogućnosti razvoja hibridnih trasa ili postavljanje optičkih kabela kopnom, što je daleko skuplje rješenje od postavljanja morskim dnom.
Tvrtka IG Group, telekomunikacijski operater iz Iraka već nudi pristup trasi koja bi trebala ići iz UAE-a preko Saudijske Arabije ili Kuvajta, a zatim Iraka prije negoli stigne do Europe preko Turske. Konglomerat Neqsol Holding iz Azerbajdžana nadzire drugu trasu koja povezuje Aziju s Europom preko Kazahstana i Azerbajdžana.
Međutim, ni ova rješenja nisu pošteđena posljedica sukoba u Iranu. "Tijekom ovog sukoba svi sektori u Iraku posluju u krajnjoj neizvjesnosti, uključujući i naš sektor", izjavljuje glavni izvršni direktor IQ Grupe Asoz Rashid. Posljednjih tjedana, skupine povezane s Iranom izvršile su napade na plinska polja, rafinerije nafte, hotele i vojne objekte u zemlji.
"Teško nabavljamo opremu stoga infrastrukturu gradimo oko 50 posto sporije u odnosu na razdoblje prije sukoba", kaže Rashid. Umjesto da kabel prevozi zrakoplovom ili doprema izravno u Irak, tvrtka ga dovozi kopnom preko Turske.
Jednom kad se situacija u Zaljevu smiri, vrlo je izvjesno da će brodovlasnici poduzeti ekstremnije zaštitne mjere. Tvrtka Neptune P2P Group razmatra uvođenje usluge opremanja brodova mobilnim sustavom za otkrivanje dronova kojim bi se moglo služiti osoblje zaduženo za sigurnost broda, kaže Long. Takav sustav čak bi mogao uključivati vlastite dronove koji bi letjeli ispred broda i procjenjivali prijetnje. "Dobivamo upite od brodarskih tvrtki", te nastavlja, "za nešto što bi moglo otkriti, ometati ili uništiti vrstu dronova kakve koriste hutisti ili Iranci"
.webp){kind=icon}
