Prva pošiljka ukapljenog prirodnog plina iz male zaljevske države Katar stigla je 1996. kolosalnim tankerom u Japan za potrebe tamošnje elektrane, a sljedeće godine je isporučena prva pošiljka za Europu. U sljedeća tri desetljeća, katarska državna energetska tvrtka nastavila je opskrbljivati ukapljenim prirodnim plinom kupce u više od dvadeset zemalja, od Belgije do Bangladeša. Izvoz ovog super rashlađenog i izuzetno važnog goriva nikada nije bio obustavljen sve do danas.
Uz one evidentne posljedice rata američkog predsjednika Donalda Trumpa u Iranu kao što su ljudske žrtve, geopolitička neizvjesnost i nekontrolirane oscilacije cijena nafte, eskalacija sukoba na Bliskom istoku dovodi u pitanje teško stečenu reputaciju QatarEnergy LNG-ja kao najpouzdanijeg svjetskog dobavljača najbrže rastućeg izvora energije na svijetu. Čak i ako ovaj poremećaj bude kratkotrajan, uvoznici plina zasigurno sada promišljaju kako su pouzdanost Katara izgleda uzimali zdravo za gotovo, pa su primorani tražiti alternative, pripremati planove za nepredviđene situacije, planove koji najčešće uključuju veće poslovanje sa SAD-om.
Susan Sakmar, gostujuća profesorica energetskog prava na Pravnom centru Sveučilišta u Houstonu i autorica knjige o američkom ukapljenom prirodnom plinu, Energy for the 21st Century: Opportunities and Challenges for Liquefied Natural Gas situaciju opisuje na sljedeći način: "Postoje alternativni izvori energije i na tržištu imamo brojne dobavljače ukapljenog prirodnog plina. Dugogodišnje pretpostavke o Kataru sada su srušene".
Bloomberg
Promjena je odmah bila vidljiva na moru nakon što je najveći svjetski pogon za izvoz LNG-ja, katarski industrijski kompleks Ras Laffan, prestao s radom početkom ožujka nakon iranskog napada dronom i potpunog zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Tankeri koji su već napustili američku obalu Meksičkog zaljeva i krenuli prema Europi brzo su promijenili kurs prema Aziji, gdje su kupci bili spremni platiti premiju kako bi osigurali opskrbu prirodnim plinom koju Katar odjednom nije mogao ispuniti.
Međutim, još dugo nakon što ti tankeri stignu na svoja odredišta u Aziji, vjerojatno je kako će nedavni događaji na Bliskom istoku utjecati na procvat tržišta prirodnog plina u nadolazećim desetljećima. Nekoliko dugogodišnjih kupaca Katara već razmišlja o trajnijoj promjeni. Tako je Tajvan gotovo odmah nakon napada dronom objavio kako planira od SAD-a uvoziti čak 20 posto svojih ukupnih potreba za LNG-jem do 2029., u odnosu na otprilike 12 posto koliko je prošle godine uvezao iz SAD-a dok Bangladeš istražuje kupnju dodatnih količina iz SAD-a kako bi izbjegao nestanke električne energije tijekom vrhunca ljetnih vrućina, izjavljuju osobe upoznate s ovom problematikom, a koje nisu ovlaštene za davanje izjava za javnost.
Mogu se uočiti naznake kako čak i Kina koja je potpuno zaustavila uvoz plina iz SAD-a početkom 2025. usred Trumpova trgovinskog rata vjerojatno razmatra nastavak uvoza. Uostalom, i američki LNG s visokim uvoznim tarifama bolja je opcija ni od kakvog LNG. Prema podatcima o praćenju brodova, za LNG tanker koji je početkom ožujka utovario pošiljku iz SAD-a kao sljedeće odredište stoji luka Tianjin u Kini iako još uvijek postoji mogućnost za promjenu rute. Neki kupci koji su se isključivo odlučili za plin kao primarni izvor energije mogli bi u svoju ponudu dodati više obnovljivih izvora energije ili više ugljena, ako se gleda s druge strane klimatske jednadžbe, ne bi li bolje raspodijelili svoje energetske izvore u budućnosti.
Iz tvrtke QatarEnergy nismo dobili odgovor na zahtjev za komentar, no zato je Saad al-Kaabi, katarski ministar energetike, nedavno izjavio za Financial Times kako odbacuje ideju da bi izostanak pošiljki iz njegove zemlje mogao naštetiti njezinu ugledu pouzdanog dobavljača. Točnije, prema izvješću od 6. ožujka rekao je sljedeće: "Ne mislimo da bi se itko usudio izravno nam reći kako nismo pouzdani jer ste bili bombardirani, a niste isporučili".
Bloomberg
Kada je industrijski kompleks Ras Laffan, proizvođač gotovo 20 posto svjetskog LNG-ja, prestao s radom, cijene plina u Europi i Aziji dosegle su najvišu razinu ako uzmemo u obzir razdoblje od početka 2023., i k tome još, i nadalje su volatilne. S druge strane, u Sjevernoj Americi cijene plina nisu se toliko promijenile zbog obilne i učinkovite proizvodnje u raznim američkim plinskim poljima. Što po riječima Ire Josepha, višeg znanstvenog suradnika u Centru za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia znači kako su američke tvrtke koje prodaju plin za izvoz po rastućim međunarodnim cijenama sada u ogromnoj prednosti. Točnije, rekao je sljedeće: "Ako ste proizvođač LNG-ja i uspijete ostati pripravni, ovo je vaš trenutak da zaradite više novca u jednoj godini nego što ste očekivali zaraditi u jednom desetljeću".
Još od ranih 2000-ih, kada je procvat škriljevca transformirao SAD iz uvoznika plina u neto izvoznika, zemlja se nastoji etablirati kao lider u svjetskoj opskrbi ukapljenim prirodnim plinom. Taj cilj već je ostvaren samom količinom izvoza. Naime, od 2023. u SAD-u izvoznici godišnje distribuiraju više ukapljenog plina od bilo koje druge zemlje. Pa ipak, ova je industrija u SAD-u daleko fragmentiranija nego u Kataru, jer su postrojenja za izvoz u rukama desetak tvrtki, dok u Kataru postoji samo državna tvrtka QatarEnergy LNG što američki sektor čini manje monolitnim entitetom, s manje ujedinjenom politikom poslovanja.
Bloomberg
Unatoč navedenom, valja istaknuti kako je industrija u SAD-u posljednjih godina doživjela nekoliko neželjenih poremećaja i prepreka u opskrbi, od moratorija na nove dozvole za izvoz LNG-ja u mandatu Joea Bidena, preko sve jačih uragana u Atlantskom oceanu koji otežavaju utovar rashlađenog goriva, sve do eksplozije u postrojenju za ukapljivanje u Teksasu 2022. kojom se plin zapalio u obliku sličnom "vatrenoj kugli" visokoj 147 metara, kako su regulatori opisali nesretni događaj. Jedan od glavnih dobavljača u SAD-u, Venture Global, optužen je za kršenje ugovora o opskrbi na što je tvrtka odgovorila poricanjem istinitosti takvih tvrdnji, ali njihovi ugovorni kupci ipak zahtijevaju milijarde dolara odštete.
Naravno, brojni problemi nisu svi međusobno povezani. Tako Sakmar napominje kako su mnogi američki dobavljači, uključujući Cheniere Energy, najdugovječniju američku tvrtku, kupcima dokazali svoju pouzdanost. Međutim, niz incidenata pomogao je u jačanju narativa kako su drugi svjetski dobavljači vjerojatno pouzdaniji, bilo to opravdano ili neopravdano.
Međutim, SAD trenutačno izgledaju sve privlačnije inozemnim kupcima koji pokušavaju održati svoje elektrane i tvornice u pogonu. A ako se planirana izgradnja LNG proizvodnih postrojenja u Kataru obustavi na dulje razdoblje zbog rata, to bi čak moglo osloboditi prostor za dodatne projekte drugdje, uključujući SAD, kao i Mozambik i Nigeriju. Naime, dovršenje projekta North Field East, odnosno dogradnja postrojenja u Ras Laffanu koja su trebala biti puštena u rad do kraja ove godine već je odgođeno za 2027. jer je izgradnja zaustavljena, a osoblje evakuirano.
Nije Trump taj koji je SAD pretvorio u LNG velesilu. Taj status se gradio godinama, no on svakako ima koristi od utjecaja i neovisnosti koju donosi energetska moć SAD-a u nastajanju. Osvjedočili smo se da se već pokazao spremnim koristiti naftu i plin kao utjecaj u pregovorima s drugim zemljama. Bivši američki predsjednici, podložni hirovima volatilnog uvoza energije prije procvata hidrauličkog frakturiranja, možda su se daleko više opirali isprobavanju vojnih operacija koje su mogle uzrokovati prekid opskrbe fosilnim gorivima u inozemstvu.
Jean-Christian Heintz, bivši direktor trgovanja energijom, a sada neovisni konzultant u konzultantskoj tvrtki Wideangle LNG vidu situaciju na sljedeći način: "Redoslijed zasluga svega mijenja se pred našim očima. Igra se u cijelosti mijenja".
.webp){kind=icon}
