text size
Naši tehnološki titani neprestano nam govore da je umjetna inteligencija najnaprednija tehnologija čovječanstva ikad, a izvršni direktor Googlea Sundar Pichai ide toliko daleko da njezin dolazak opisuje kao na nešto „značajno dublje“ od otkrića vatre ili izuma struje. Ne želeći zaostati, poduzetnik Marc Andreessen rekao je kako je umjetna inteligencija ''moguće najrevolucionarnija tehnologija u povijesti vrste''.
Možda i jest tako, no mnogi ljudi još uvijek koriste tehnologiju za generiranje pornografskih videa i videa s mačkama, što, mora se priznati, nije baš revolucionarno. Da ne spominjemo kako se neke od uporaba umjetne inteligencije mogu činiti krajnje atavističkima. Spiritualizam, nekoć povezivan s „primitivnim“ kulturama i nadnaravnim, dobio je novi život u ''botovima smrti'' koji živima omogućuju komunikaciju s uvjerljivim faksimilima pokojnika.
Ovo nije prvi kolaž modernog i okultnog. Pojava transformacijskih tehnologija prije gotovo dva stoljeća izazvala je sličnu reakciju. Možemo, primjerice, razmotriti što se dogodilo kada su se ljudska bića prvi put susrela sa zbunjujućim novim izumom – telegrafom.
Osnovna ideja stroja pojavila se početkom 19. stoljeća, kada su znanstvenici počeli shvaćati osobitosti elektromagnetskih pojava. U 1830-ima, dvojica muškaraca - Samuel F. B. Morse i Alfred Vail napravili su prototip koji se sastojao od tipkala (odašiljača) i baterije koja je slala električne impulse duž žice do prijemnika s magnetskom iglom koja se pomicala ovisno o tome je li strujni krug bio zatvoren ili otvoren.
Kad je osoba koja upravlja odašiljačem mijenjala duljinu vremena u kojem je strujni krug ostao otvoren, osoba za prijemnikom je mogla razlikovati duge od kratkih signala. Ovaj binarni sustav postao je temelj poznatih ''točkica'' i ''crtica'' Morseove abecede, pri čemu je svakom slovu abecede dodijeljen drugačiji niz točaka i crtica. Ovim izumom, Morse i Vail pronašli su način kako trenutačno komunicirati na velikim udaljenostima.
Dvojac je održao svoju javnu demonstraciju telegrafa 1844., šaljući poruku preuzetu iz biblijske Knjige Brojeva, ''Što je Bog stvorio?'', između Baltimorea i Washingtona, DC.
Za nekoliko godina, telegrafske žice počele su povezivati cijelu zemlju. Senator John C. Calhoun, koji teško da je bio osjetljiva duša, divio se kako se ''čarobne žice protežu u svim smjerovima preko cijele Zemlji'', stvarajući ono što je opisao kao ''mistične mreže''. Telegraf, poput današnje umjetne inteligencije, suprotstavio se ovom slikovitom opisu, a samo se izričaj nadnaravnog činio točnim.
Ovo bi mogao biti dobar uvod kao pojašnjenje onoga što je uslijedilo. Naime, 1848. dvije mlade sestre, Kate i Maggie Fox, u sjevernom dijelu savezne države New York izvijestile su kako su čule čudne zvukove kucanja za koje su tvrdile da ih proizvodi duh ubijenog muškarca kojeg je prethodni vlasnik kuće pokopao u podrumu kuće. Djevojčice, u dobi od 11 i 14 godina, bile su uvjerene kako misteriozno kucanje nije bilo slučajno, već je to bio pokušaj pokojnika da im nešto kaže. Naravno, uslijedili su međusobni razgovori.
Ubrzo su Foxove tvrdile kako prenose poruke drugih duša preminulih osoba, kao što su tvrdili brojni drugi pojedinci, uglavnom žene koje su odjednom posjedovale isti dar za ''kuckanje duhova''. Ono što je desetljećima kasnije razotkriveno kao podvala brzo se pretvorilo u masovni pokret koji je zahvatio cijelu Ameriku, a na posljetku i ostatak svijeta engleskog govornog područja.
Milijuni Amerikanaca bili su uvjereni kako mogu razgovarati s mrtvima, a seanse su ušle u mainstream kulturu. Andrew Jackson Davis, vjerojatno najutjecajniji promicatelj spiritizma u SAD-u, 1850. otvoreno je iznio stav. Razgovor s mrtvima, objasnio je, ''nije ništa kompliciraniji ili zadivljujući'' od načina na koji telegrafi šalju poruke putem žica.
Još jedan istaknuti spiritualist po imenu Apollos Munn ponovio je ovu tvrdnju, izričito povlačeći ''analogiju između načina komunikacije duhovnog i prirodnog svijeta električnim kuckanjem i načina komunikacije između udaljenih mjesta magnetskim telegrafom''. Shvaćeno na ovaj način, kuckanje duhova bilo je isto što i Morseov kod za telegraf koji ''odgovara slovima abecede''.
Čitav niz metafizičkih objašnjenja potvrdio je ovu analogiju, uspoređujući magnetski telegraf koji je rastvarao vrijeme i prostor s ''nebeskim telegrafom'' koji je ujedinjavao žive i mrtve. Prve novine spiritističkog pokreta, The Spiritual Telegraph, odale su počast toj vezi.
A kada je Davis pokušao objasniti tko je od pokojnika bio odgovoran za ujedinjenje dvaju svjetova, tvrdio je kako je duh Benjamina Franklina, kojemu su mnogi pripisivali zasluge za otkriće elektriciteta, bio ključni igrač. Franklin se ubrzo mnogo puta pojavljivao na seansama, razgovarajući s Amerikancima željnima čuti njegove mudre riječi. Još jedan otac SAD-a, George Washington, na isti način je prizivan iz groba.
Sve ovo možda zvuči kao marginalni pokret, no očigledno je privuklo milijune sljedbenika pripadnika srednje i više klase. Značajno je da su brojni elektroinženjeri koji su svoj profesionalni život proveli u telegrafiji imali dubok osobni interes za spiritizam. Primjerice, Cromwell Varley, koji je sudjelovao u postavljanju transatlantskog telegrafskog kabela, prisustvovao je seansama koje je vodila jedna od sestara Fox.
Druge tehnologije koje su se na prvi pogled činile nadnaravnima izazvale su slične reakcije. Izum fotografije potaknuo je pokret koji je nastojao uhvatiti „duhove“ na filmu ili pak pojava telefona koja je potaknula još jedno spiritističku ludoriju. Najnovija verzija ovog fenomena vođena umjetnom inteligencijom izravni je potomak ove tradicije.
Ne bi nas trebalo iznenaditi to što napredne tehnologije i dalje potiču šamanističke prakse koje su više u skladu s tradicionalnim (predmodernim), i ne spadaju u suvremeno društvo. Unatoč svoj našoj vještini izrade strojeva, kladio bih se kako se mnogi od nas potajno prepuštaju zadovoljstvima čarolije i magije naspram blage utjehe što je pruža moderna tehnologija. Zato i jesmo ljudi, potpuno drukčiji od umjetne inteligencije.