Druga karijera: Hrabrost, tržište ili nužda?

Kada je u dobi od 59 godina ostao bez posla nakon gotovo tri desetljeća provedenih u velikom korporativnom sustavu, Dragan nije razmišljao o "novom početku". Brinulo ga je samo kako održati kreditnu sposobnost i objasniti obitelji da tvrtka u kojoj je proveo veći dio svog radnog vijeka više nema mjesta za njega. Danas je vlasnik agencije za nekretnine i kaže da zarađuje više nego prije. Dodaje da su mu iskustva stečena tijekom prethodne karijere, široka mreža kontakata i razvijene pregovaračke vještine znatno olakšali prelazak na novu djelatnost i postale njegova najvrjednija imovina. 

Takvi su zaokreti nekada bili iznimka, ali danas su postali gotovo očekivani dio poslovnog putovanja i širi obrazac na tržištu rada. Dok neki iz korporacija odlaze u obrt, wellness ili mala poduzeća tražeći autonomiju i smisao, drugi se suočavaju s promjenama nakon otpuštanja, restrukturiranja ili nestanka cijelih sektora. Između ova dva pola razvija se nova ekonomija rada u kojoj ideja o jednom zanimanju za cijeli život polako nestaje. 

Novi početak bez rezervnog plana  

Prema LinkedInovu izvješću o promjenama na tržištu rada (Work Change Report 2025), zaposlenici danas prolaze kroz znatno veći broj tranzicija nego prethodne generacije, što mijenja ideju i koncept linearne karijere. Također se procjenjuje da će se do kraja desetljeća oko dvije trećine vještina koje se danas koriste u poslovanju ili znatno promijeniti ili zastarjeti pod utjecajem tehnologije i automatizacije. Sličan zaključak daje i Svjetski ekonomski forum. Fokus se, kažu, pomiče sa stvaranja novih radnih mjesta na sposobnost radne snage da se na njih prebaci prekvalifikacijom, dokvalifikacijom i brzom prilagodbom. 

Za Vesnu Jovanović, odluka da napusti gotovo četvrt stoljeća dugu karijeru u medijima nije došla iz osobne želje, već pod pritiskom okolnosti i takoreći "preko noći". Zatvaranje časopisa u kojem je radila presudilo je, kako kaže, njezin nagli poslovni zaokret, bez prostora za bilo kakvo odstupanje ili plan"."Novinarstvo je bilo i ostalo moja najveća ljubav, ali izdavaštvo je već pokazivalo znakove raspadanja i kolapsa. Jedino što sam u tom trenutku znala bilo je da želim raditi nešto sasvim drukčije", prisjeća se. 

S malo ušteđevine upisala se u školu za manualnu terapiju i masažu, odlučna započeti novo poglavlje, "izaći iz sustava i dati si slobodu". Promjena grane, međutim, nije bila bez izazova. Najveći, kaže, bila je izgradnja potpuno novog profesionalnog identiteta i mreže klijenata, što je zahtijevalo vrijeme, strpljenje i upornost. Na pitanje kako gleda na svoj korak iz današnje perspektive, kao vlasnica studija za masažu i holističku njegu, kaže: "Kao oslobađanje, ukratko." 

Godine nisu prepreka za promjenu 

Povratak u ulogu početnika u zrelijoj fazi karijere često je veći izazov od stjecanja novih znanja i vještina. Nakon godina provedenih u aktivnostima u kojima su gradili ugled, kontakte i osjećaj stručnosti, za mnoge ljude zaokret znači odricanje od stečenog statusa i ulazak u zonu neizvjesnosti. Zbog toga se često pretpostavlja da se starije generacije teže prilagođavaju promjenama od svojih mlađih kolega. 

Depositphotos

Prema riječima regruterke i psihologinje Tijane Bondžulić, u korijenu tih pretpostavki ne leži nedostatak sposobnosti ili spremnosti za promjene, već drukčiji kontekst u kojem su različite generacije profesionalno odrastale. Ljudi koji danas imaju dugogodišnje radno iskustvo iza sebe gradili su svoje poslovne profile u razdoblju kada su stabilnost, odanost tvrtki i ostanak na jednom mjestu predstavljali široko prihvaćen obrazac uspjeha. "Promjena zanimanja u takvom sustavu nije se podrazumijevala niti se doživljavala kao poželjan korak. S druge strane, mlađe generacije odrasle su s idejom da posao nije nužno nešto što biramo jednom u životu, već nešto što se može mijenjati s nama. Zato im se promjene čine prirodnijima nego nekome tko već dva ili tri desetljeća gradi karijeru u istom okruženju", kaže Bondžulić. 

Osim toga, sugovornica upozorava da bi bilo pogrešno zaključiti da je sama dob prepreka za novu poslovnu fazu. Naprotiv, u svojoj praksi susreće sve više stručnjaka starijih generacija koji razmišljaju o promjeni profesije. „Motivira ih ideja da nikad nije kasno za promjenu, posebno u fazi kada jasnije prepoznaju što žele, ali i na koje kompromise više nisu spremni“, ističe. Takvi koraci obično ne znače odbacivanje prethodnog iskustva, već njegovo prenošenje u novo okruženje. Vještine vođenja, upravljanja timom, pregovaranja, strateškog razmišljanja i komunikacije često ostaju jednako vrijedne bez obzira na industriju ili poziciju. 

Kada uspjeh više nije dovoljan 

Za neke zaposlenike s bogatim iskustvom, odluka o napuštanju uspješne karijere dolazi u trenutku kada se preispituju osobni prioriteti, odnos prema poslu i način na koji žele provesti ostatak svog radnog vijeka. Taj put odabrala je i Stella Karl Ćosić, koja je nakon dva desetljeća provedena na vodećim pozicijama u gospodarstvu odlučila napustiti korporativni svijet i okušati se u trenerskom poslu. 

Izvana, malo je toga upućivalo na potrebu za tako radikalnom promjenom. Pozicija generalne direktorice jedne od najpoznatijih domaćih tvornica slastica bila je vrhunac njezine dvadesetogodišnje karijere. "Moj profesionalni život tada se činio idealnim, ali moje osobno iskustvo bilo je znatno drugačije", kaže. Naime, promjena vlasničke strukture donijela je nove izazove, s manje kreativnosti i više stresa, zbog čega je zaključila da to više nije okruženje u kojem želi ostati. 

Baš kao i Vesna i Dragan, Stella nije imala unaprijed smišljen plan. Nakon odlaska iz korporacije znala je samo da se prvo želi odmoriti, a zatim razmisliti o tome što bi htjela raditi u budućnosti. „Imala sam ušteđevinu, ali i nešto puno važnije – ohrabrenje supruga i cijele obitelji, kao i neograničeno vrijeme za razmišljanje o tome što želim sljedeće. Znam da većina nema luksuz podrške i odsutnosti pritiska da moram". Iako je odlazak bio dobrovoljan, prijelaz nije prošao bez poteškoća. Najizazovniji su bili prvi mjeseci nakon što je napustila svijet koji joj je godinama predstavljao svakodnevicu. "Nakon 20 godina tempa, neobično je kada staneš. Bila je tu i kriza identiteta i suočavanje s neizvjesnošću – možeš sve, ali ne znaš što želiš i odakle početi". Nova profesija zahtijevala je i nova znanja. Ključna je bila edukacija za trenera u Londonu, nakon koje su uslijedili brojni drugi programi i specijalizacije, a proces učenja još uvijek nije završen. Trenutačno pohađa program Designing Your Life Sveučilišta Stanford, koji se bavi promišljenim oblikovanjem poslovnog i privatnog života, a osim individualnog rada s klijentima, vodi i grupne razvojne programe za tvrtke. 

Koliko košta nova poslovna prilika? 

U posljednjih nekoliko godina, paralelno s rastom broja onih koji razmišljaju o promjeni profesije, raste i tržište prekvalifikacija. Od IT akademija preko edukacija za psihoterapiju, wellness i digitalni marketing do tečajeva za razne zanate, cijela industrija temelji se na ideji da se današnji profesionalni identitet može rekonstruirati u gotovo svakoj životnoj fazi. 

Međutim, iskustva sugovornika pokazuju da tranzicija rijetko uključuje samo jednu obuku ili certifikat. Za Vesnu je početno ulaganje bilo oko 1500 eura za osnovni jednogodišnji program obuke, nakon čega su uslijedile dodatne specijalizacije. "Ali to je bio samo početak. Svaka daljnja obuka, nužna ako želite napredovati i pružiti vrhunsku uslugu, zahtijeva dodatni trud i novac", kaže, navodeći da neki kraći tečajevi u segmentu wellnessa koštaju između 300 i 500 eura. Slično iskustvo ima i Stella, koja procjenjuje da je tijekom godina u dodatno obrazovanje uložila koliko i u „stvarno dobar automobil“, ističući da je u početku gotovo sve što je zaradila ulagala u nove programe, certifikate i stjecanje novih znanja. Za Dragana najveći trošak nije bila sama obuka, već razdoblje izgradnje novog posla. "Mnogi računaju koliko će ih koštati tečaj ili licenca, a gotovo nitko ne računa koliko vremena košta dok novi posao ne počne donositi stabilan prihod. Upravo se o tome najmanje govori kada se novi poslovni početak predstavlja kao inspirativna priča o osobnom razvoju", kaže. 

Zahvaljujući velikom broju online i offline programa, znanje je dostupnije nego ikad prije, ali to ne znači da je put do uspješne promjene karijere postao lakši. Kako Bondžulić upozorava, među kandidatima često postoji uvjerenje da određene grane predstavljaju sigurnu zonu i da je dovoljno završiti obuku da bi promjena automatski bila uspješna. „U praksi to uglavnom nije slučaj. Tržište može apsorbirati nove ljude, ali ne neograničeno i ne podjednako u svakom trenutku. U profesijama poput coachinga, digitalnog marketinga ili psihoterapije često se previdi koliko je vremena potrebno za izgradnju iskustva, ugleda i jasne vrijednosti koju osoba donosi". Kako dodaje, nije dovoljno da neka aktivnost bude popularna, već je "važno da postoji presjek između onoga što tržište traži, u čemu osoba može biti dobra i onoga što želi raditi dugoročno". 

Stvarna cijena promjene 

Iako su do novih profesija došli iz različitih razloga i okolnosti, danas Vesnu, Stelu i Dragana ujedinjuje isti zaključak: put do nove karijere rijetko je ravan, a još rjeđe bez rizika. Iza ideje o samostalnosti i poduzetništvu gotovo uvijek stoji složenija stvarnost koja podrazumijeva veću odgovornost, ulaganja, žrtve, razdoblja neizvjesnosti i spremnost na obnovu poslovnog kredibiliteta. Zato regruterka Tijana Bondžulić savjetuje ljudima koji razmišljaju o promjeni karijere da ne kreću od pitanja što je trenutačno traženo na tržištu, već da prvo sagledaju vlastite resurse i motive. "Važno je da se zapitaju koje 'prenosive' vještine već imaju, što su spremni naučiti u sljedećih nekoliko godina i mogu li zamisliti svakodnevicu tog posla, a ne samo idealiziranu verziju istog". Kako dodaje, česta je pogreška mijenjati karijeru bježeći od nečega, umjesto da se krene prema nečemu. "Tek kada nam postane jasno što nam zapravo nedostaje u ulozi koju trenutačno obavljamo, izbor novog profesionalnog puta može postati racionalniji i dugoročno održiviji".