Kad je korporacija Starbucks u rujnu otpustila 900 svojih zaposlenika, ekonomisti nisu ni trepnuli. Uostalom, lanac kafeterija već je proveo čistku kao jednu od mjera nove uprave kojima nastoji normalizirati poslovanje proizvođača Frappuccina (Frappuccino je zaštićeni Starbucks brend za liniju hladnih napitaka od kave). U listopadu je trgovački lanac Target najavio ukidanje 1800 radnih mjesta ne bi li brže izišli iz krize. Dakle, za svako korporativno otpuštanje postoji jasno objašnjenje koje tvrtke navode u svojim najavama. Tako je Amazon za zatvaranje 14.000 korporativnih radnih mjesta okrivio umjetnu inteligenciju, Paramount otpuštanje 1000 svojih radnika opravdava upravo dovršenim spajanjem s drugom tvrtkom, a proizvođač piva Molson Coors ukida 400 radnih mjesta jer potrošače koji paze na unos ugljikohidrata ne može natjerati da piju dovoljno piva.
Razmatrajući bilo koju od ovih najava zasebno, svaka se može kao označiti kao nasumičan događaj. Međutim, kada ih se razmatra skupno, tada već možemo izdvojiti mišljenja nekoliko ekonomista koji izražavaju zabrinutost jer nedavni niz otpuštanja počinje malo manje izgledati kao zasebno stezanje remena, a više kao znak upozorenja.
"Imate znatan broj dobro etabliranih tvrtki koje provode prilično velika otpuštanja radnika", kaže Dan North, viši ekonomist u osiguravajućoj kući Allianz Trade Americas. Mogli bismo se početi pitati je li riječ o nasumičnim događajima.
Izvor: Challenger, Gray & Christmas / Bloomberg Businessweek Adria
U posljednje vrijeme teže je nego inače dobiti uvid u američko tržište rada, s obzirom na to da je nekoliko agencija koje objavljuju ključne ekonomske podatke, uključujući Zavod za statistiku rada – jedan je od najvažnijih izvora pouzdane ekonomske statistike u SAD-u, utihnulo tijekom obustave rada vlade. Čak su i prije ove obustave, nastojanja predsjednika Donalda Trumpa za smanjenje američke vlade ostavila su rupe u ogromnom državnom statističkom sustavu. Međutim, skupovi podataka iz privatnih baza pomogli su popuniti neke od tih praznina.
Iz izvješća tvrtke za zapošljavanje Challenger, Gray & Christmas vidljivo je gotovo 950.000 otpuštanja u SAD-u ove godine do rujna, što je najveći broj otpuštanja unutar prvih devet mjeseci u posljednjih pet godina, a cijeli niz najavljenih otpuštanja u listopadu nije ni obuhvaćeno ovim izvješćem. Isključujući prvu godinu pandemije bolesti COVID-19, trenutačni broj otpuštanja u SAD-u u prvih devet mjeseci već je premašio broj otpuštanja u svih 12 mjeseci svake godine od 2009. godine. Kada se neka situacija tumači kao gotovo najgora od Velike recesije, North kaže: "To nije baš ohrabrujuće".
Najviše je pogođen državni sektor, s gotovo 300.000 ukidanja radnih mjesta (najavljenih ove godine prema Challengerovu popisu), ali ni druge industrije nisu ostale neokrznute, uključujući tehnološku i maloprodaju. Korporativna otpuštanja koja je ranije ove godine najavila tvrtka Southwest Airlines označila su prva velika otpuštanja u njezinoj povijesti.
Sve donedavno je tržište rada SAD-a bilo opisivano, kako to ekonomisti nazivaju, kao tržište s "malo zapošljavanja, malo otpuštanja". Naime, većina tvrtki opirala se otpuštanjima, ako ne i gomilala radnike u slučaju da im kasnije zatrebaju, iako su sporo popunjavali otvorena radna mjesta i ponekad provodili beskrajno opsežne i duge provjere kandidata za posao. Dijelom je takvo ponašanje vjerojatno rezultat frustracije procedurama zapošljavanja iz razdoblja pandemije, kada su broj slobodnih radnih mjesta i stopa otkaza dosegli rekordne vrijednosti.
Trenutačno "je toliko raspoloživih radnika da tvrtke, općenito, možda i nemaju potrebu zadržati radnike dulje nego im trebaju", kaže Veronica Clark, ekonomistica u tvrtki Citigroup. North je otvoreniji kada kaže: "Više nismo samo u okruženju 'malo zapošljavanja i malo otpuštanja', već u onom koji bi se mogao nazvati 'otpuštamo'."
Opseg i brzina otpuštanja navode na zaključak kako menadžeri, ohrabreni razvojem umjetne inteligencije i automatizacije, općenito više nemaju strah od davanja otkaza. Više od 60 posto rukovoditelja anketiranih na LinkedInu ranije ove godine izjavljuje kako će umjetna inteligencija s vremenom preuzeti neke od zadataka koje sada obavljaju zaposlenici na početnim pozicijama. Istovremeno, umjesto da prebace kompletne porezne troškove na potrošače povećavanjem cijena, mnoge velike tvrtke amortizirale su dodatne namete i odlučile smanjiti troškove rada kako bi zaštitile svoju dobit.
Većina ekonomista još uvijek ne poziva na uzbunu. Tako i predsjednik Federalnih rezervi Jerome Powell vidi tek "vrlo postupno hlađenje" na tržištu rada, "ali ništa više od toga". Bez obzira na to, tržište je u stanju visoke pripravnosti zbog znakova daljnjeg pogoršanja. U prvom redu, Clark kaže kako se zabrinutost povećala kada bi broj početnih zahtjeva za naknadu za nezaposlenost bio 260.000 ili veći, a ne unutar raspona od 220.000 do 240.000 koliko ih je bilo veći dio prošle godine. Cory Stahle, viši ekonomist na internetskom portalu za traženje posla Indeed, kaže kako prati daljnja otpuštanja u netehnološkim sektorima, uključujući prijevoz i maloprodaju jer je situacija u tim sektorima pokazatelj "kada je zaista vrijeme za zabrinutost".
Zasad se tvrtke koje nemaju saznanja o tome što slijedi, više nego inače, oslanjaju na privremene radnike. Potražnja za pomoćnim radnicima na određeno vrijeme porasla je u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon otprilike trogodišnjeg pada, kaže Noah Yosif, glavni ekonomist Američkog udruženja za zapošljavanje. Dio te potražnje mogao bi biti povezan sa zapošljavanjem tijekom perioda blagdana (u SAD-u, od Dana zahvalnosti do polovine siječnja), no tvrtke se također odlučuju za privremene radnike kako bi zadovoljile svoje potrebe za stalnim radnicima na neodređeno vrijeme koje su istovremeno otpuštale, kaže on.
Privremeni posao nije veliko olakšanje za ljude poput Johna Stiglera. Radnik iz okolice Chicaga, zaposlen u tvrtki za instalaciju audiovizualne opreme, bio je svjestan smanjenog obima posla, ali je ipak ostao iznenađen kada ga je menadžer otpustio početkom listopada, netom po završetku desetosatne smjene. Šef mu je samo rekao: "Nemamo posla". Član sindikata, Stigler kaže da se nada kako će uskoro pronaći drugi posao u svojoj struci – programiranje elektroničke opreme. Ionako je sa svojih 65 godina planirao uskoro otići u mirovinu. "Imam više sreće od mnogih svojih kolega u 30-ima i 40-ima, koji se pitaju gdje će naći sljedeći posao."
- Uz pomoć Charlesa Gorrivana, Redda Browna, Lucije Kassai i Jaewona Kanga.
.webp){kind=icon}
