Pored velikog broja žrtava i destabilizacije cijele regije, rat SAD-a i Izraela s Iranom izazvao je najgori energetski šok posljednjih desetljeća i uzrokovao nastanak "uskih grla" u brodarstvu koja slobodno mogu parirati onima nastalima tijekom pandemije bolesti COVID-19. Imamo vrtoglavi rast cijena dizela u SAD-u, svjedočimo poremećajima putničkih linija prema Europi, zatim nestašici gnojiva diljem Afrike kao i rastu cijena goriva u Aziji.
Malo je cijena, lanaca opskrbe i industrija ostalo netaknuto sukobom na Bliskom istoku. Za jedne to znači udarac na prihode, a za druge nestašicu kućanskih potrepština i osnovnih poljoprivrednih materijala, no za jedne i druge to znači inflaciju, i to baš na sve, od hrane i goriva do namještaja i letova. "Vrlo je bolno. Cijene nafte utječu na sve", kaže Kenneth Rogoff, profesor ekonomije na Sveučilištu Harvard i bivši glavni ekonomist Međunarodnog monetarnog fonda.
Čak i ako dođe do potpisivanja trajnog mirovnog sporazuma između SAD-a i Irana, a kojim bi se ponovno otvorio Hormuški tjesnac – ključni uski plovni put svjetskih pošiljki nafte, analitičari su uvjereni kako će biti potrebno mnogo vremena prije nego što se cijene energenata kao i nestašicom energenata izravno pogođene cijene prijevoza, plastike i kemikalija vrate na predratne razine. Usred ove ekonomske krize potrošači, vlade i poduzeća na svim kontinentima pripremaju se za sezonu nezadovoljstva. "Ne želim podcijeniti trenutačnu situaciju, ali postoji potencijal da uskoro postane puno gore", rekao je Rogoff.
Evo nekoliko primjera kako vlasnici poduzeća diljem svijeta osjećaju pritisak:
Marvel, Arkanzas
Crnom farmeru pete generacije koji vodi obiteljski posao u dvije savezne države – Arkansasu i Virginiji, P.J. Haynieju već su prošlogodišnje niske cijene riže zadale dovoljno težak udarac, a sada, kako nam kaže, s obzirom na nagli porast cijena gnojiva i dizela uslijed rata u Iranu, poljoprivrednici su pogođeni tri puta jače. Haynie još uvijek sije svoja polja, no mnogi su njegovi susjedi odustali. Naime, očekuje se kako će proizvodnja riže u Arkansasu pasti na najnižu razinu od 1970-ih.
Hadley Chittum za Bloomberg Businessweek
"Nikada nisam vidio toliko nezasađenih ili nepripremljenih polja u Delti u ovo doba godine", kaže Haynie koji se u novonastaloj situaciji snalazi tako što će zasijati manje količine, smanjiti upotrebu gnojiva za otprilike trećinu, a dizel trošiti što je moguće manje. "Od davnina smo poznati kao oni koji igraju otvoreno, napadački, ali ove godine kažemo: 'Možda ipak ne mogu u dribling do šesnaesterca', jer si ne možemo priuštiti gubitak lopte", zaključio je Haynie nogometnim žargonom.
Kuala Lumpur
Mlijeka ne nedostaje, jer krave ne znaju za rat, no nestašica plastične smole koja se koristi za izradu dvolitrenih boca u kojima se mlijeko u Maleziji obično prodaje ostavila je police s mliječnim proizvodima nekih trgovina sablasno praznima. Potvrdio nam je to glavni financijski direktor Farm Fresha – najveće malezijske mljekare, Mat Hassan Mohd Khairul, rekavši: "U nekim supermarketima nema plastičnih boca". Potom nam je pojasnio kako sva tri malezijska dobavljača boca kupuju smolu od tvrtki koje nabavljaju naftu (glavnu sirovinu za proizvodnju boca) s Bliskog istoka, a Farm Fresh se sretno uspio organizirati za dobavu kartonske ambalaže u kojoj trenutačno nude manja pakiranja mlijeka na svojim policama, što nije bio slučaj kod ostalih trgovaca.
Ian Teh za Bloomberg Businessweek
Međutim, tvrtka je nakon niza godina bila prisiljena podignuti cijene nekih proizvoda za oko tri posto ne bi li nadoknadila veće troškove novog načina pakiranja mlijeka. "Inače, ne prakticiramo povećanja cijena na osnovi redovitog ciklusa, no ova je situacija zahtijevala povećanje", na koncu nam je pojasnio Mohd Khairul.
Sibiju, Romania
Deutsche Lufthansa, druga najveća zrakoplovna tvrtka u Europi, otkazala je više od 20.000 letova planiranih do kraja godine zbog nestašice mlaznog goriva uzrokovane ratom, uključujući dnevnu liniju između Münchena i idiličnog transilvanijskog grada Sibiua. Za Dianu Lazar i njezina supruga, koji u Sibiu vode najstariju turističku agenciju, ova potonja ruta bila je njihova žila kucavica. Lazar očekuje kako će njezina tvrtka, Sobis Turism, imati gubitak prihoda od najmanje 50.000 eura zbog poremećaja u putovanjima u ljetnoj sezoni, a taj bi se pad prihoda mogao nastavit i tijekom jeseni.
Ioana Cîrlig za Bloomberg Businessweek
Stoga je bračni par prisiljen razmotriti podnošenje zahtjeva za privremenu naknadu za nezaposlenost što bi bilo drugi put u posljednjih šest godina – prvi put su podnijeli zahtjev tijekom pandemije uslijed koje je prodaja putovanja bila desetkovana. "Zabrinuta sam za budućnost, jer je očigledno kako se sada sve manje ljudi zanima za kupnju avionskih karata kod nas. Zabrinuti su kako će letovi biti otkazani, pa biraju druga prijevozna sredstva", rekla nam je Lazar.
Santa Monika, Kalifornija
Ricardo Barba, vlasnik obiteljskog obrta za uređenje okoliša, potencijalnim je strankama počeo naplaćivati izradu troškovnika zbog kojeg mora odlaziti na lokacije udaljene više od 40 kilometara od svog ureda, a što je praksa koja je prije za njega bila nezamisliva. S obzirom na to da su cijene dizela u Kaliforniji dosegle rekordne visine, duga vožnja samo radi izviđanja posjeda, a bez ikakvog jamstva da će stranka prihvatiti ponudu, postala je previše rizična. Naime, Barba, koji inače vodi posao sa svojim ocem, pojasnio nam je problem visokih cijena dizela na primjeru svoje flote dizelskih kamiona na sljedeći način: "Za punjenje spremnika jednog vozila tjedno se potroši 400 ili 500 dolara (oko 340 ili 430 eura), što je totalna ludost. Razmišljao sam o kupnji Priusa".
Julien James za Bloomberg Businessweek
Isto tako, Barba razmatra kupnju električnih strojeva, makar onih većih poput sjeckalica za drvo i bagera, jer ga toliko ne brine potrošnja dizela za puhače lišća, kosilica, trimera i sječiva za korov kad „imaju spremnik od samo jednog galona (oko 3,7 litara)“, kaže. S druge strane ima nekoliko dugogodišnjih klijenata s kojima je suradnju započeo njegov otac davne 1991. i od tada pa sve do danas tim klijentima uslugu održavanja okoliša naplaćuje 100 dolara (oko 85 eura). Međutim, Barba se boji kako su ti dani odbrojeni te kaže: "Po toj cijeni vjerojatno možemo raditi još samo jedan, eventualno dva mjeseca, prije nego što stvarno počnem otkazivati usluge ili ću im morati reći: 'Hej, morat ćemo udvostručiti ili utrostručiti vašu cijenu'. Neće mi biti nimalo drago to učiniti s obzirom na to koliko dugo poslujemo s njima, ali jednostavno takav posao više nije održiv".
Rehovot, Izrael
Nakon 18 godina radnog iskustva kao turistički vodič u Izraelu, Dafna Koren-Cohen zna kako se prilagoditi situaciji u kojoj globalni događaji iznenada preokrenu turistički sektor. Naime, u doba pandemije, kada su putovanja izvan matičnih zemalja bila onemogućena, napravila je zaokret i okrenula se domaćim turistima te organizirala hiperlokalizirane ture, poput onih za žene na porodiljnom dopustu osmišljene kako bi mamama s bebama i kolicima omogućila posjet pristupačnim lokacijama, ne bi li održala broj prijava.
"Redovito bi za svaku situaciju imala neki trik u rukavu", prisjeća se Koren-Cohen. Međutim, od veljače; od kada je njezina zemlja započela s bombardiranjem Irana, nije imala nijednu turu. "Nikada prije nisam bila u sličnoj situaciji, a da pritom nemam ništa drugo isplanirano", posvjedočila nam je. Ovaj zastoj u turizmu opterećuje njezin obiteljski budžet. Uslijed otkazivanja tura u razdoblju od početka rata do danas procjenjuje da je izgubila gotovo 50.000 dolara. Budući da sa svojim suprugom podjednako pridonosi kućnom budžetu, ovaj će im gubitak biti bolan. K tome još, Koren-Cohen prvi put razmišlja o napuštanju karijere i kaže: "Ne želim napustiti ovaj posao, ali stalno odmjeravam situaciju i razmatram trebam li tražiti novi posao".
Vudil, Nigerija
Već gotovo dva desetljeća Ibrahim Habibi uzgaja kukuruz u komercijalne svrhe na sjeveru Nigerije, točnije u saveznoj državi Kano. Međutim, kukuruz je kultura koja zahtijeva intenzivnu gnojidbu, pa mu je za njegovu parcele od dva hektara potrebno čak 16 vreća hranjivih tvari za koje cijena raste iz dana u dan. "Trgovci rast cijena pripisuju tekućim ratovima u nekim dijelovima svijeta", kaže. Cijena jedne vreće od 50 kilograma danas iznosi 52.000 naira (32,5 eura), što je više nego dvostruko u odnosu na lanjske cijene.
Moha Sheikh za Bloomberg Businessweek
Habibi je stoga odlučio odustati od uzgoja ove popularne žitarice, odnosno zamijenit će je za gnojivom manje zahtjevnim kulturama poput sirka kojem je potrebna tek četvrtina gnojiva potrebnog za uzgoj kukuruza ili soje kojoj prihrana uopće nije potrebna. Kukuruz će ove godine posijati isključivo za osobne potrebe, odnosno za prehranu svoje obitelji koju čine tri žene i 17-oro djece, što ne čudi kada je poznato koliko je kukuruz prisutan u ljudskoj prehrani na sjeveru Nigerije. Narodi tih prostora kukuruz koriste za pripremu raznovrsnih jela, pa je razumljivo kako Habibi želi osigurati sigurnu zalihu za svoju obitelj.
Rarotonga, Kukova Ostrva
Gotovo već pola stoljeća Ewan Smith vodi zrakoplovnu tvrtku Air Rarotonga prevozeći putnike između raštrkanih otoka i atola ove polinezijske zemlje u kojoj turizam čini oko 70 posto gospodarstva. Ova godina trebala je označiti vrhunac u turizmu. Naime, predviđao se dolazak više od 200.000 posjetitelja, što je izvanredna brojka za zemlju od samo 15.000 stanovnika. Prisjećajući se situacije pred izbijanje pandemije, rekao nam je: "Šalio sam se s poznanikom pred koji dan. Krajem 2019. bili smo u istoj situaciji i govorili smo: 'Gledaj, spremni smo za nevjerojatnu godinu. Sve imamo spremno. Što bi moglo poći po zlu?'".
Alex King za Bloomberg Businessweek
Današnja globalna kriza u opskrbi goriva utječe na rast cijena avionskih karata zbog čega su potencijalni putnici prisiljeni dvaput razmisliti prije nego se odluče na kupnju. Ujedno, jedna od vodećih novozelandskih zrakoplovnih tvrtki za prijevoz turista na Otočje, Air New Zealand, smanjila je broj tih letova. Inače, na ovako udaljenim otocima gorivo se ne koristi samo za avione i automobile već i za generatore kako bi imali rasvjetu. Isto tako, većina prehrambenih namirnica, građevinskog materijala i roba za svakodnevne potrebe dostavlja se na Otočje zračnim ili morskim putem.
Vlasti apeliraju na turiste da smanje uporabu klima uređaja kako bi potrošnja goriva bila čim manja, a ujedno se nadajući kako će turisti nastaviti dolaziti. Unatoč tome, Smith ostaje smiren i kaže: "Vođenje zrakoplovnih tvrtki i nije najlakši posao. Imate teške situacije koje potom postaju složene, da bi konačno postale užasavajuće, a ovo nije na razini užasavajućeg. Barem ne još".
– u suradnji s Emmom Court, Anuradhom Raghu, Ndukom Orjinmo, Mustaphom Adamu i Ainsley Thomson
.webp){kind=icon}
