Ovu mi je zamisao prenio nepoznati muškarac u jednoj pivnici.
Bližio se kraj sedmodnevnom odmoru u Lake Districtu, zabačenom dijelu sjeverozapadne Engleske, na koji sam se otisnula s prijateljicom. Ako ste stariji i školovali se u anglofonom svijetu, možda ovaj dio Engleske pamtite sa satova jezika i književnosti u srednjoj školi. William Wordsworth, mezimac školskog kurikuluma, većinu je života proveo u Lake Districtu, a nadahnuće za svoju poeziju crpio je iz tamošnjeg krajolika. (Mlađim će čitateljima možda biti poznatija pjesma Taylor Swift, "The Lakes", koju je napisala nadahnuta istim tim krajobrazom.)
Uvijek sam Wordswortha zamišljala kako poput "samotnog oblaka" (stih pjesme "Sunovrati" W. Wordsworth), luta pokraj mirnog jezerca. Međutim, kada smo stigli jednog kolovoškog jutra 2016., bila sam zatečena kada sam otkrila da područjem dominiraju planine. Posljednjeg dana putovanja odlučile smo se i uspeti na jednu od njih – planinu od škriljevca nalik piramidi, Skiddaw.
Spustivši se, krenule smo ravno ka pivnici, a muškarac koji je ondje načuo naš razgovor postavio nam je jednostavno pitanje koje mi je promijenilo život: "Obilazite Wainwrights?" Kada je primijetio da nemamo pojma o čemu govori, objasnio nam je da je riječ o nizu planinskih vrhova Lake Districta koje je popisao stanoviti Alfred Wainwright.
"A koliko vrhova ima?", pitala sam.
Odgovor je glasio "214".
Suluda brojka, čak i za predanu planinarku poput mene. Sjećam se da sam pomislila kako je prava šteta što se neću na sve uspeti.
Mnogi se bave hobijima koji se daju kvantificirati. Jedna moja prijateljica želi posjetiti svih 39 istanbulskih džamija koje je projektirao osmanski arhitekt Mimar Sinan. Druga pak proteklih 25 godina čita knjige s popisa 100 najboljih romana koji je objavila naklada Modern Library (trenutačno je na 93. romanu). Postoje i oni opsjednuti Vermeerom koji žele vidjeti svih 35 slika za koje se s potpunom sigurnošću može reći da pripadaju tom nizozemskom majstoru, kao i promatrači ptica koji putuju svijetom kako bi na svoj popis dodali još pokoju egzotičnu vrstu.
Planinari poput mene čine isto, samo u svojoj inačici. Riječ je o ljudima koji se nakane uspeti na vrhove s određenog popisa. Sve se svodi na to kako razmišljamo o ciljevima. Psiholozi nude nekoliko mogućnosti. Ciljevi uspješnosti fokusiraju se na standarde vanjskog vrednovanja, usporedbe s drugima ili javna priznanja. Poanta je u ishodu. Postoje i takozvani ciljevi usmjereni na izbjegavanje. Primjerice, nemoj pojesti krafnu; nemoj pošiziti; ne gubi vrijeme. Ni ti ciljevi ne predstavljaju užitak s obzirom na to da proizlaze iz naših strahova i tjeskoba.
Konačno, postoje i ciljevi usmjereni na usavršavanje. Ciljevi usmjereni na usavršavanje odličan su način da izdvojimo vrijeme za hobije, što donosi svoje psihološke prednosti. Ljudi s hobijima navode da su više zadovoljni životom, boljeg su zdravlja i manje se osjećaju usamljeno.
Kada sam se uspela na Skiddaw, samo me nekoliko mjeseci dijelilo od dovršetka mog prvog popisa planina koje sam posjetila: 48 vrhova viših od 1219 metara u New Hampshireu, projekta na kojem sam radila od 2009. godine. Znala sam da mi treba novi cilj. Stoga, kada mi je čovjek iz pivnice otvorio nove vidike spomenuvši Wainwrights, zgrabila sam priliku. Taj mi cilj nije predstavljao obvezu, već izliku da vrijeme provodim onako kako želim.
Možda ste se već susreli sa "SMART" okvirom za postavljanje ciljeva. Taj je pristup prvi put predstavio konzultant George T. Doran 1981. u časopisu Management Review, tvrdeći da ciljevi trebaju biti specifični, mjerljivi, dodjeljivi, realistični i vremenski određeni.
Od 2017. do 2019. uspela sam se na samo 15 vrhova u New Hampshireu iako su planine White Mountains udaljene tek dva sata vožnje. U istom sam razdoblju tijekom devet posjeta osvojila 134 vrha Wainwrighta.
Na početku sam griješila. U lipnju 2017. na grebenskoj sam se stazi Hall's Fell na Blechantri ukočila od straha – nisam se usudila zakoračiti ni naprijed ni natrag. Ljudi bi me znali zadirkivati: "Nemaš li planina kod kuće?" Imam, ali nisu mi se činile tako lijepima. Nije ih bilo tako zabavno osvojiti. A postojala je i još jedna ključna razlika: unaprijed preuzeta obveza. Kako bih se popela na neki od vrhova Wainwrightsa, morala sam unaprijed odrediti datume, kupiti karte, sjesti na avion. Svatko tko želi ostvariti veliki cilj mora ga razlomiti na manje ciljeve i zatim ih rasporediti u kalendar.
Tako je i nastao popis Alfreda Wainwrighta. Godine 1952. 45-godišnji Wainwright osmislio je plan: provest će sljedećih 13 godina pišući sedmotomni "ilustrirani vodič" kroz planine Lake Districta, i to uz svoj redovan posao u državnoj službi.
Hunter Davies, autor njegove biografije, navodi kako je Wainwright vrlo brzo postao opsjednut tom idejom. Ta mu je opsesija narušila obiteljski život. "Ništa mi nije bilo važno osim da završim tu knjigu", rekao je Wainwright radijskom voditelju u intervjuu iz 1988 godine. "Na umu mi je bilo samo jedno. Zbog toga me žena ostavila. Povela je i psa i nikada je više nisam vidio". Dakle, zacrtajte si cilj, no ne budite prestrogi.
Iskustvo može spriječiti neke opasnosti, ali ne sve. Prvi put kada me uhvatila noć, iz naprtnjače sam izvukla čeonu svjetiljku i otkrila kako su baterije prazne. Drugi put kada me uhvatila noć, pobjedonosno sam izvukla čeonu lampu i rezervne baterije, tek da bih primijetila da joj je žaruljica pregorjela.
Jednoga sivoga dana početkom ožujka 2020. sama sam se uputila prema Seathwaite Fellu. Dok sam se uspinjala dolinom, nebo je potamnjelo do olovnosive boje. Kad sam stigla do Sprinkling Tarna, malog planinskog jezera u sjeni masiva Scafell, bila sam do gležnjeva u snijegu promatrajući kako vjetar uzburkava površinu jezera. Prešla sam gotovo deset kilometara i od vrha me dijelilo manje od 1,5 kilometara, no noge su mi nekontrolirano klizile. Pad bi mogao dovesti do pothlađivanja, a ono bi moglo dovesti do ozbiljnijih problema. Zabava trećeg tipa činila se pogibeljnom.
Ne možete ostvariti cilj ako ne ustrajete i u teškim trenucima. No ponekad je ispravno odustati.
Tada to još nisam znala, no sljedeće se dvije godine nisam vraćala u Lake District. Kući sam letjela baš kad su se granice počele zatvarati, a tijekom pandemije muž i ja dobili smo kćer. Ogromna ljubav i roditeljske obveze potpuno su nas zaokupile. Slobodno vrijeme za trening je nestalo. Dani su prolazili u magli dječjih prehlada.
Uspjela sam povremeno otići na kraće planinarenje – sjećam se da sam na jednom vrhu izdajala mlijeko devet tjedana nakon poroda – ali to je zahtijevalo gotovo nadljudske napore. Ipak, kada sam se najzad vratila Lake Districtu, shvatila sam da sam izgubila kondiciju. Bila bih iscrpljena nakon polovice uobičajene udaljenosti. Moj omiljeni provod dana u planini – polazak nakon doručka, cjelodnevno planinarenje preko što više vrhova, povratak na vrijeme za večeru – sada je bio izvan dosega. Stoga sam reorganizirala rute i skratila ih. Veliki sam projekt razlomila na još sitnije dijelove. Cilj me gurao naprijed, makar sporijim tempom.
Ovoga sam se ljeta vratila Lake Districtu kako bih osvojila i posljednji vrh sa suprugom i četvero prijatelja. (Naša četverogodišnjakinja ostala je kod kuće s bakom i djedom.) Nas šestero penjalo se uz travnatu ledenjačku dolinu posutu divljim orhidejama. Nisam puno pričala; bila sam zadihana. Bila sam i zamišljena. Kad sam dotaknula kamenu gomilu na vrhu Yewbarrowa, osjetila sam i zadovoljstvo i tugu, kao kad okrenete posljednju stranicu dobre knjige.
Ispada da se radost krije u cijelom procesu ostvarivanja, a ne u samom ostvarenju cilja. Možda se zato toliko planinara odluči opet uspeti na sve vrhove. (Rekord, čini se, drži Stephen Moore, sedamdesetogodišnjak koji je osvojio sve vrhove iznova 61 put. Dakle, riječ je o impresivnih 13.054 uspona na vrh.)
Wainwright je trinaestogodišnji projekt, koji će poslije nositi njegovo ime, završio 10. rujna 1965. usponom na 633 metra visok vrh Starling Dodd. "Jesam li bio sretan? Jesam, kao i svatko tko stigne na kraj dugoga puta", napisao je na kraju svoje knjige. "A jesam li bio tužan? Jesam, kao i svatko tko stigne na kraj dugoga puta na kojemu je uživao."
Tijekom sljedećih 26 godina Wainwright je objavio više od 50 knjiga, uključujući i vodiče za stazu Pennine Way kao i stazu od zapadne do istočne obale Sjeverne Engleske. Njegove su knjige prodane u više od dva milijuna primjeraka.
A što se mene tiče, u Boston sam se vratila besciljna i ozlojeđena. Bez cilja osjećala sam se izgubljenom. Razmišljala sam o popisima u novim krajevima, ali mi je ljubav prema Lake Districtu postala stalna beznadna opsesija; nijedan mi drugi kraj nije bio privlačan. A onda mi je, kad sam prijavila svoj pothvat kod LDWA-e, stigla zanimljiva poruka: "Možda biste za sljedeći cilj mogli razmotriti Birkettova brda." Riječ je o vrhovima Lake Districta koji su viši od 300 metara, a ima ih ukupno 541.
Kakva briljantna ideja.
.webp){kind=icon}
