Grad mostova, nostalgije i plavog neba

"Čudna jada od Mostara grada" naslov je najpopularnije pjesme posljednjih desetljeća o najvećem hercegovačkom gradu, koji, izvučen iz konteksta, savršeno plastično opisuje sva obilježja života na obalama Neretve, tamo podno Veleža, između balkanskih Scila i Haribda.    

Od svih bosanskohercegovačkih stereotipa nekako je najpovršniji  onaj o životu na razmeđi istoka i zapada, ali ako i za jednu sredinu to vrijedi, onda je to Mostar. Mostar nije grad na granici, nego na spoju, na mostu između dvije obale koje zbog toga čine jednu cjelinu. 

Privatna arhiva/Rijad Durkić

 

Grad je to koji je svoju duhovnu i kulturnu širinu gradio na stihovima Alekse Šantića, u kojem je Dušan Bajević najpopularniji građanin. Mostar je zbir ljubavi svih Mostaraca, rado je citirana subjektivna definicija grada proizašla iz pera Miše Marića ili Pere Zubca, nekog od poeta koji su opjevali Mostar u njegovu zlatnom dobu, a to je, prema definiciji Mostaraca, zadnjih petnaest ili dvadeset godina bivše države. 

Mostar je opterećen poratnim tegobama, duhovno uhvaćen u mrežu melankolije i sjećanja, uspoređujući sve sa svojim vrhuncem. Grad je tada imao razvijeno gospodarstvo, bio je poznat i priznat po svojoj kulturnoj sceni, s nogometnim klubom koji je bio europski relevantan i omiljen širom bivše države. Takva prošlost rijetko je inspirativna i motivirajuća jer, ako stvarnost ne izgleda približno slično, taj sudar izaziva drukčije emocije. 

Odnos Mostara prema tom dobu često nije racionalan. Mostarci su nakon posljednjeg rata obnovili objekte koji nemaju nikakvu povijesnu vrijednost da izgledaju kao osamdesetih, iako su te vizure u nekom nultom ili desetljeću kasnije bile više nego demode.  

Ali Mostar je sredina najviše udaljena od bilo kakve racionalnosti. Inače to ne bi bio grad poezije i ljepote, vrijednosti koje često nisu usklađene s ratiom. One i danas čine duhovnu potku ove po mnogo čemu drukčije sredine. 

Šantićev park na Luci i danas je mjesto gdje pjesnici traže inspiraciju ili barem neku svoju Eminu, koja je, kao u legendarnoj pjesmi, takva da je stid ne bi bilo ni da je kod sultana. Ponekad pomislim da veliki pjesnik zapravo nije pjevao o djevojci, iako se zna konkretna osoba, nego zapravo o svom rodnom gradu, koji je takav, barem u očima pjesnika ili nekog fetivog Mostarca, kao da je onaj sultanski na Bosporu.  

Privatna arhiva/Rijad Durkić

 

Ivo Andrić je svojedobno napisao kako iz iskustva zna da čovjeka, kad prenoći u Mostaru, ujutro ne probudi zvuk, nego svjetlost. Ta svjetlost čini čuda s bojom rijeke, s kamenitim brdima koji okružuju grad, s nebom. Nigdje nebo nije tako plavo kao u Mostaru, rečenica je koju su mnogi napisali, mnogi pokušali uhvatiti fotografijom ili slikom. 

Jergović je Mostar opisivao kao grad koji ima ničim opravdan kompleks više vrijednosti. Takav ćete dojam imati i danas ako ostanete malo duže u Mostaru i čujete kako se gleda na druge sredine. U Mostaru će vam teško oprostiti preseljenje nekamo drugamo, a kamoli mišljenje da je bilo gdje ljepše i bolje. Jedan od najlegendarnijih Mostaraca, slavan u famozno zlatno doba, u svoje vrijeme jedan od najboljih svjetskih nogometnih vratara, Enver Marić, na pitanje zašto ljeta ne provodi na moru, odgovarao je "da more valja, bilo bi u Mostaru".  

Privatna arhiva/Rijad Durkić

 

Stari most je posebna priča, ne samo da je simbol grada, da je Mostar nastao oko i zbog mosta, nego je on simbol cijele Bosne i Hercegovine. Ako na Google ukucate pojam 'Bosna i Hercegovina' i pogledate ponuđene fotografije, slike Starog mosta uvjerljivo dominiraju. I nije to nešto što smo  mi uspjeli brendirati, tako nas svijet vidi, a što je najbolje, tako je logično i efektno. 

"Stari most je najveća priča ove zemlje. Spaja ljude, obale, narode, omogućava kretanje, sve što tražiš u životu je most. Stari most još povrh svega toga ima posebnu priču, svjetsku...", kazao mi je jednom Amir Pašić, svjetski relevantan arhitekt i voditelj obnove mosta.  

Mostar bi zbog mosta, ali i mnoštva drugih faktora, lako mogao biti epicentar turizma. Uz mediteransku klimu, obilje sunčanih dana i lijepog vremena tijekom cijele godine ima i pregršt zanimljivih atrakcija u krugu od tridesetak kilometara. Uz fenomen Međugorja koje se nalazi u susjednoj općini... Ali opet nije baš sve tako. Zračna luka već desetljeće i pol jedna je od najgorih u regiji, ponekad i s karikaturalno malim brojem putnika. No, kao da se neke stvari mijenjaju, uvode se nove linije. Još samo treba ispričati prave priče i ljudi bi morali doći. 

Bez obzira na sezonu i godišnje doba, Mostar je vikendom obično pun ljudi. Turista bude više, dođu i domaći gosti iz Sarajeva i s drugih regionalnih adresa željni vedrog neba i viših temperatura. Problem su radni dani i aktivnosti koje bi privlačile ljude na dolazak osim iz  turističkih pobuda, automatski i prevenirale odlazak.  

Privatna arhiva/Rijad Durkić

 

Ekonomski, Mostar je zadnjih godina pomalo postao gotovo isključivo „zimmer frei“ destinacija, po uzoru na Dalmaciju. Samo što Dalmacija ima more pa gosti dolaze na sedam i više dana, a Mostar „samo“ most. Očito je tu potrebno još nešto osim scenografije, aktivnosti koje bi ljude držale na hercegovačkom suncu više od dan ili dva, koliko se sada prosječno zadržavaju.  

Konferencijski turizam ne može se razvijati bez brojnih velikih i luksuznih hotela, golfa nema bez terena, još ga nitko nije počeo igrati isključivo u kršu. Malo je reći da nedostaje adekvatna infrastruktura za daljnji turistički iskorak. Ako nešto nedostaje, to sigurno nije ono što su darovali prethodni naraštaji ili priroda. Mostar je kontinentalni grad, ali temperatura i klima su kao na moru. Nekad se u Mostaru gledala vremenska prognoza za Split i prema njoj kovali planovi. Mostar danas živi kao grad na moru bez mora. No, ako vam nedostaje more, ono se nalazi na sat vremena vožnje.  

Pandemija je popularizirala najam vila s bazenima diljem svijeta, ali je on u rustikalnoj Hercegovini, u krajevima oko Mostara, s obiljem vode, mediteranskog raslinja i krša postao najunosniji posao. U dolinama rijeka, na krškim brdima, među mediteranskim raslinjem, kao gljive poslije kiše niču objekti za iznajmljivanje s obaveznim visokim okolnim zidom i privatnošću koja se najviše plaća. 

Na kraju ostaje dojam grada i regije koji je teško dočarati riječima i slikom jer tako ne možeš donijeti taj spoj svjetla, vrućine i humora, drukčijeg pogleda na život i uživanja, ambiciju i destrukciju sebe i drugih. Ostaje zadatak doći i vidjeti. Mostar je blizu, jako blizu.