Inspiracija

Priča o Lamborghiniju: Blago onima koji ne razumiju

29. mart 2024, 09:05

Huracan je vrtlog oktana i emocija, upozorenje da život shvaćamo preozbiljno

Stoji 355 tisuća eura, a troši 22,8 litara, a najveća mu je brzina 328 km/h

Prije nego što sam sjeo za volan, uštipnuo sam se da se uvjerim da ne sanjam

Priča o Lamborghiniju: Blago onima koji ne razumiju

Uroš Božin

Prošlo je šezdeset godina otkako je uspješni i strastveni talijanski industrijalac Ferruccio Lamborghini krenuo u stvaranje savršenog automobila, nakon što je pronašao mane svim svojim automobilima, uključujući Mercedese, Maseratije, Jaguare i Ferrarije. Što čini savršen auto, pitanje je ukusa, ali Feruccija to nije spriječilo da pokrene jednu od najpoznatijih automobilskih priča. U ljeto 1963. ostavio je svoj prvi trag u automobilističkom svijetu modelom 350 GT koji se odmah svrstao uz bok Ferrariju. Nakon toga je proizveo još desetak automobila koji i danas raspiruju maštu. Uslijedila je legendarna Miura koju poznavatelji i danas smatraju jednim od najljepših automobila. Sedamdesetih je automobilski svijet šokirao Countach s krilnim vratima.

U povodu obljetnice sjeli smo za volan jednog od impresivnih strojeva s amblemom bika. Budući da poznati talijanski brend nikad nije obraćao pažnju na tržište Adria regije, u potragu za Lamborghinijima otišli smo do ljubljanskog Autobrokera koji ih u svom voznom parku ima više od deset. Po preporuci direktora Zdravka Poljaševića, odabrali smo Huracan u božanstveno zelenoj boji (verde ermes) s brončanim felgama... U garaži na tajnoj lokaciji sam na prste brojio automobile kao šestogodišnjak. Prvi Lamborghini, drugi Lamborghini... četvrti Lamborghini. Rijetko ćete uopće vidjeti Lamborghini, a ovdje su u garaži bila parkirana čak četiri!

Trenutak koji pamtiš zauvijek

Lamborghiniji imaju taj dar da vam se zauvijek urežu u sjećanje nakon samo nekoliko sekundi. Nikada neću zaboraviti kad mi je otac prepričavao kako je u tinejdžerskim godinama u Zagrebu prvi put vidio Miuru. Ili kad sam ja prvi put vidio Murcielago u Ljubljani, pa Aventador usred noći u Miamiju i Diablo u Las Vegasu. Ili kad sam sjeo u SVJ Racing Aventador. Trenuci su to koji vam zauvijek ostanu u sjećanju. Kao broj žigosan na bedra španjolskih borbenih bikova. Lagao bih kad bih rekao da nisam pustio suzu dok sam pisao ovu priču.

Vratimo se današnjem biku – Huracanu. Oblik ne ostavlja nikakvu sumnju, ovo je nepogrešivo proizvod Sant'Agata Bolognese. Oštre linije, egzotične proporcije i bijesan izgled. Dizajn je najlakše opisati riječju: ekstravagantan! Rubovi i linije spajaju se u skulpturu koje se ne bi posramili ni slavni kipari. Automobilska umjetnost. Bez problema bi Huracan mogao stati uz Michelangelov kip Davida u Firenci ili Fontanu di Trevi u Rimu. Ostali auti na cesti kraj njega izgledaju kao potpuno nebitna i prolazna hrpa lima.

Poznajete li barem malo povijest slavne marke, prepoznat ćete elemente dizajna najpoznatijih Lamborghinija na Huracanu, kao i kasnijim modelima Uracco i Silhouette – iz razdoblja kada se za izgled marke brinuo dizajnerski studio Bertone.

Najbolje stvari su vrijedne truda

Huracanu morate prilaziti s puno poštovanja. Prije nego što sam sjeo za volan, uštipnuo sam se da se uvjerim da ipak ne sanjam. Kvake izlaze iz karoserije tek kada se auto otključa. Zbog svoje dužine, vrata se otvaraju vrlo široko. Da biste ušli, morate se poprilično sagnuti, ali kako kažu mudri ljudi, za najbolje se stvari isplati potruditi. Za volanom najupečatljiviji dojam ostavlja dužina armaturne ploče, čini se da se proteže u beskraj. Život shvaćamo preozbiljno – pomislio sam.

Kabina nastavlja impresionirati izvrsnim materijalima i dobrom izradom. Vjerojatno je svima jasno da se u automobilu koji u visinu mjeri svega 116 centimetara sjedi izrazito nisko. Vozačka pozicija je inače bolja nego u Aventadoru, iako se Huracan može "pohvaliti" i velikim mrtvim kutovima.

Vjetrobransko staklo postavljeno je pod tako oštrim kutom da vam se čini kao da gledate kroz krovni otvor. Na semaforu sam se morao pošteno nagnuti da vidim koje je svjetlo upaljeno. Što se tiče prostora, Huracan je bogatiji od Aventadora. Iza sjedala također ima nekoliko skladišnih prostora. Sjedala zaslužuju sve pohvale jer ugodno drže tijelo u bokovima, a pritom nisu pretvrda.

Izlazak iz auta je gimnastički zahtjevna vježba. Pragovi su široki i gotovo je nemoguće izaći a da ih ne obrišete hlačama. Posebno je teško izaći iz uskih parkirnih mjesta. Huracan je – prilično neobično za jedan Lamborghini – opremljen tempomatom čija je uporaba grijeh koji vam ne bi oprostili ni u Vatikanu.

Spektakularni 10-cilindraš

Za početak predstave podižem crvenu kapicu ispod središnjeg ekrana koja kao u vojnom avionu štiti tipku za paljenje motora. Zvuk, kakav zvuk! Nezaboravno je od samog početka. Atmosferski motor od 5,2 litre s deset cilindara pravi je dragulj i zasigurno jedan od najboljih motora u automobilskoj industriji. Na papiru razvija 470 kilovata – to je 640 konja, bolje rečeno bikova, ali za volanom uvijek sjedi neki drugi bik. Motor krije nekoliko osobnosti. U normalnom režimu vožnje (strada) je opušten, kulturan, a ovjes udoban, dok u režimima sport i corsa reži dubokim baritonima. Adaptivni magnetski ovjes postaje toliko tvrd da na najmanjoj neravnini možete polomiti zube.

Motor kao glazbeni instrument

Prodiše tek iznad sedam tisuća okretaja. Kada pogodite G-točku motora, ubrzanje je brutalno, a zvučna kulisa orgazmična. Odjekuje miljama daleko; a motor vas poziva da ga stisnete još jače. Plave oznake na vrhu mjerača upozoravaju me da će trebati prebaciti u višu brzinu. Motor je ludo osjetljiv, reklamira se kao trkaći auto. Što i jest!

Mjenjač reagira u trenu. Desetak na visokim okretajima pjeva kao Andrea Bocelli. Već izdaleka možete prepoznati njegovo režanje. Vožnja je poput sviranja glazbenog instrumenta, uz povremeni pucanj auspuha. Svirao sam gitaru tijekom cijele osnovne škole, ali priznajem da mi je zabavnije svirati na žicama 10-cilindraša i zupčanicima 7-brzinskog mjenjača.

Što trebamo znati o Lamborghiniju

Cijena vozila: 355.000 eura
Cijena dnevnog najma: 1500 eura
Potrošnja tijekom vožnje: 22,8 litara

Do 100 km/h ubrzava za 2,9 sekundi, a najveća mu je brzina 328 km/h. Već u oštrim zavojima pri ulasku na autocestu pokazao je da ne drži cestu kao bik, već kao leopard. Naginjanja zbog smještaja motora uopće nema, a pogon na sva četiri kotača brine se da ni vješt vozač ne može prekoračiti granice. U sportskom načinu rada mjenjač odmah prebacuje tri stupnja niže i pri kočenju agresivno lovi visoke okretaje. U trkaćem načinu rada, papučice gasa i kočnice postaju gotovo binarne, a mijenjanje stupnjeva prijenosa mora se obavljati ručno, ručicama na upravljaču.

Gluposti u svijetu ekscentrika

Upravljati Huracanom prilično je jednostavno, ali svakodnevnu vožnju ipak kompliciraju besmislice ili greške kojih ne manjka u Lamborghiniju vrijednom više od trećine milijuna eura. Više od 13 tipki koncentrirano je na volanu. Prekidač pokazivača smjera i brisača nalazi se na kolu upravljača, na što se treba malo priviknuti. Prvih nekoliko kilometara umjesto žmigavca hvatao sam se za lijevi kut volana koji služi za šaltanje brzina. U kružnom toku, kad volan više nije u ravnom položaju, više sam puta umjesto žmigavaca uključio brisače.

Kamera za vožnju unatrag (da, i Huracan ima kameru) prikazuje sliku na ekranu ispred volana. Na prvi pogled, to se čini kao dobra ideja, ali kad sam krenuo parkirati u rikverc i okretati volan, njime sam prekrio ekran. A onda sam opet ostao prepušten retrovizorima i osvrtanju na mrtve točke. Tu je i središnji zaslon osjetljiv na dodir. Izbornici su prilično zbunjujući, a da ne govorimo o tome da je u vožnji trkaćeg automobila od 640 KS traženje funkcija na ekranu osjetljivom na dodir sve samo ne pametno rješenje. U dva dana nisam uspio namjestiti temperaturu niti pronaći izbornik za uključivanje grijanja sjedala.

Automobil koji razgovara s okolinom

Kuda god da se vozite, gotovo sve oči uprte su u automobil, egzotičnu pojavu koja ispušta ugodno jezive zvukove. Motor razgovara s prolaznicima. Razjapljena usta, smiješak od uha do uha, neki ga slikaju, drugi ga žele snimiti. O skupini djece iz vrtića da i ne govorimo. Gospodin koji je stajao na pješačkom prijelazu mahnuo mi je da prođem. To sam iskoristio kao priliku da mu zahvalim turiranjem. U gradu morate biti posebno oprezni zbog bezbrojnih rubnjaka i ležećih policajaca koji vrebaju Huracanovu nisku bradu i sjajne brončane kotače. Potpuno mi je laknulo tek kad sam ga parkirao u garaži kod kuće.

Oda sanjarima

Put razvoja Lamborghinija nije bio posut cvijećem. Posao sa super sportskim automobilima bio je izuzetno zahtjevan, barem do 21. stoljeća. Većinom su to bile male tvrtke profesionalnih entuzijasta i sanjara, koje nisu bile financijski uspješne. Tvrtka je stoga četiri puta završila u stečaju, Švicarci, Amerikanci i Malezijci mijenjali su se kao vlasnici dok kormilo nisu preuzeli Nijemci. Tek nakon preuzimanja Audija 1998., marka je dobila financijsku stabilnost da može živjeti kako je Ferruccio želio.

Automobilima iz snova treba pristupiti s dozom romantike. Prostranost, korisnost, tišina ili udobnost koji odlikuju automobile običnih smrtnika ovdje se ne računaju. Iskustvo je važno. Huracan je dizajnersko umjetničko djelo, koncert oktana i financijski udar. Za vrijeme našeg druženja 'Bocelli' je popio više od 20 litara, ali posjet benzinskoj opisao bih kao ulaganje, a ne kao trošak. Doživjeti desetcilindraša nezaboravno je iskustvo. Ta dva dana provedena s Huracanom nisam uopće palio radio. Huracan je iskreno suprotnost savršeno praktičnom automobilu. To je nesvakidašnje iskustvo za vozača i sve ostale s kojima dijelite svoju sreću.

Unatoč njemačkim gazdama, Lamborghini ostaje nepogrešivo talijanski. Još uvijek utjelovljuje priču veću od života. Čak i vozač traktora može napraviti automobil iz snova. Ali Lamborghini uopće nije auto, to je san...

Srednji prst svima koji su govorili da se ne može, svima koji su bacali balvane pod noge i rugali se. Svima onima koji se ne razumiju u takav auto. Za sve ostale, to je glasan i prekrasan podsjetnik da se snovi ipak ostvaruju...