text size
Podatkovni centri dugo su smatrani potpornom strukturom informatičkog doba – pozadinskim dijelom digitalnog svijeta koji javnost rijetko izravno percipira. No dolaskom umjetne inteligencije njihova se uloga mijenja. Ona naime ne živi u apstrakciji algoritama – živi u čeličnim kućištima, rashladnim sustavima i kilometrima optičkih veza. Svaki iskorak, od napredne dijagnostike do generativnih modela, treba fizičku osnovu: podatkovne centre sposobne obrađivati milijarde operacija u stvarnom vremenu. Oni postaju nova kritična infrastruktura država – tiha, ali odlučujuća osovina u borbi za digitalni suverenitet.